Novi predsjednik Društva pisaca BiH, Amir Brka, ugledni je i višestruko nagrađivani književnik i kulturni istoričar koji živi u Tešnju. Objavio je petnaestak zbirki poezije i eseja, te jedan roman. U njegovoj bibliografiji je i osam knjiga iz oblasti kulturne istorije.
Brka: Ne slažem se da su prethodni predsjednici Društva pisaca, od 1993. godine, tu funkciju obnašali ceremonijalno. Promjene sam inicirao i najavio sudjelujući u zamisli da se te promjene u strukturi Društva naprave. Kao član Društva, koji je izabran kao predsjednik, promoviram ih u javnosti, a one se zapravo manje tiču javnosti, utoliko što su usmjerene ka reorganizaciji Društva. Dosadašnji rad Društva je pokazao da način unutarnje organizacije nije baš najpodesniji i da je neke stvari u toj konstituciji vrijeme pregazilo, da se moramo modernizirati i osposobiti da bismo mogli odgovoriti zadacima Društva u vremenu koje je pred nama.
Brka: Odnosi se prije svega na to da uredimo našu unutarnju strukturu, a to će onda značiti i efikasniji rad na realizaciji onoga što je u programskoj povelji Društva zapisano kao zadaci društva, a potom uvedeno i u Statutu Društva. To znači da ćemo morati revidirati i sam Statut društva, dovesti ga do nekih efikasnijih klauzula i odrednica. Nadamo se da će društvo biti atraktivnije i za druge, ne samo za mlade autore.
Brka: Slažem se i da je veliki broj onih koji nisu u punoj mjeri zaslužili, onim što su napisali, da budu članovi Društva. Taj pomalo nekritički pristup se neposredno desio 1995. godine i situacija je sada onakva kakva je. Društvo pisaca Bosne i Hercegovine je, i u svojoj namjeri i u načinu na koje je profilirano, uistinu bosansko-hercegovačko. To se pokazuje po svemu, u smislu i načinu kako ono djeluje, bez bilo kakve usmjerenosti ka jednom dijelu države, ka ovoj ili onoj nacionalnoj pripadnosti. Interes za članstvo u Društvu je dosita veliko.
Društvo finansijski stoji loše
Brka: Donosi mogućnost da se efikasnije sudjeluje u kreiranju ambijenta u kojem će i književna riječ, sama po sebi, i status književnika kao takvog u našem društvu biti bolji. I na taj način, i u onoj krajnjoj instanci, svaki član Društva pisaca u mogućnosti je da, ako napiše vrijednu knjigu, bude u situaciji da ta knjiga bude povoljnije vrednovana, da uđe u konkurenciju za godišnju nagradu Društva pisaca. Biti izvan Društva, znači biti izvan novih mogućnosti.
Brka: Društvo pisaca stoji finansijski vrlo loše. Imamo Fond solidarnosti unutar društva, čija je kasa već nekoliko mjeseci potpuno prazna. Godinama smo pomagali socijalno ugrožene članove, ali to su ad-hock tranše, od po 200-300 maraka, ili u težim slučajevima, kada se desi nesreća, od 500-1.000 maraka. Društvo je odavno pokrenulo inicijativu i uputilo je nadležnim ministarstvima i organima vlasti da se za velike pisce Bosne i Hercegovine, koji nisu najboljeg socijalnog statusa, od strane države dodjele nacionalne naknade, što postoji svuda u svijetu. Mi nemamo pozitivan odgovor od njih, u stvari, nemamo nikakav odgovor na to, ali ustrajat ćemo na tome.
Brka: Po onome što su zadaci Društva pisaca kao asocijacije, Društvo nije neko tijelo, neki forum ili neka udruga koja će djelovati politički. To ne znači da svaki član Društva ne može imati vlastiti intelektualni angažman, da se ne može eksponirati u medijima ili na druge načine individualno. Postoje stvari na koje će Društvo, kao što se to vrlo rijetko zbivalo i u ranijem vremenu, reagirati kao kolektiv.
Bosansko-hercegovačko društvo je vrlo kompleksno društvo u cjelini. Postoje tri odjelita i vrlo malo spojena društva i to naravno utiče na Društvo pisaca kao takvo. Osim toga to se komplikuje time što su pisci po sebi specifični, samosvojni ljudi. S obzirom na svu tu delikatnost nije preporučljivo, a nije ni potrebno, da Društvo pisaca izlazi u javnost kao mjera u nekim političkim pitanjima. To je izvan našeg interesa i djelokruga.
Još uvijek bez sjedišta
Brka: To je stanovita opasnost, ukoliko se Društvo počne ponašati kao neka vrsta komiteta, koji sa razine nekog svog organa propisuje unisona, opće važeća mišljenja svim članovima društva. To nije dobro i ne može donijeti ništa dobro. Može dovesti do ovoga što se desilo u PEN-u. To je disolucija unutar asocijacije koja nikome ne treba.
Brka: Presedan to jeste, ali mislim da to nije, ni prednost, ni mana. Koliko je Društvo pisaca vrlo moćno, to je pitanje suštinske vrste. Mi nismo u mogućnosti riješiti neka temeljna pitanja naše egzistencije. Još uvijek smo na ulici, kao asocijacija koja nema svoje sjedište. Ovih dana je iznova aktualizirano, i čini mi se da se otvaraju neke pozitivne stvari, u smislu rješavanja Doma pisaca u Kranjčevićevoj ulici u Sarajevu.
Što se tiče rada Društva pisaca sa predsjednikom koji ne živi u Sarajevu, tu se ne pojavljuje nikakav problem, barem za sada ne, a ne mislim da će ga biti. Postoji svakodnevna, raznovrsna komunikacija. Onaj institucionalni rad Društva je veoma vezan za glavni grad Sarajevo i uvijek sam tu kada je to neophodno.
Brka: O tome razmišljam i o tome još uvijek nemam sasvim jasan sud. Bliži sam tome da pomišljam da to za moje stvaralaštvo, i za ono što sam već napisao, neće biti dobro jer se onda, sve što ide ka afirmaciji mojih knjiga, može tumačiti kao podilaženje predsjedniku Društva. Toga se pribojavam. To mi ne treba. Imam izrazitu samosvijest u vezi sa vrijednošću onoga što sam napisao. Vidjet ćemo šta će biti.
RSE: Predsjednici udruženja obično su svoj mandat odsluživali ceremonijalno, lijepo se baškarili u ugodama ovog protokola, a ti si na početku obećao promjene. Koje?
Brka: Ne slažem se da su prethodni predsjednici Društva pisaca, od 1993. godine, tu funkciju obnašali ceremonijalno. Promjene sam inicirao i najavio sudjelujući u zamisli da se te promjene u strukturi Društva naprave. Kao član Društva, koji je izabran kao predsjednik, promoviram ih u javnosti, a one se zapravo manje tiču javnosti, utoliko što su usmjerene ka reorganizaciji Društva. Dosadašnji rad Društva je pokazao da način unutarnje organizacije nije baš najpodesniji i da je neke stvari u toj konstituciji vrijeme pregazilo, da se moramo modernizirati i osposobiti da bismo mogli odgovoriti zadacima Društva u vremenu koje je pred nama.
RSE: To se odnosi na efikasniji rad Društva ili na veću pozornost od strane mladih pisaca radi priključenja?
Brka: Odnosi se prije svega na to da uredimo našu unutarnju strukturu, a to će onda značiti i efikasniji rad na realizaciji onoga što je u programskoj povelji Društva zapisano kao zadaci društva, a potom uvedeno i u Statutu Društva. To znači da ćemo morati revidirati i sam Statut društva, dovesti ga do nekih efikasnijih klauzula i odrednica. Nadamo se da će društvo biti atraktivnije i za druge, ne samo za mlade autore.
RSE: Nekih 170 članova, i to pretežno iz jednog dijela države, je malo previše za udruženje.
Društvo donosi mogućnost da se efikasnije sudjeluje u kreiranju ambijenta u kojem će i književna riječ, sama po sebi, i status književnika kao takvog u našem društvu biti bolji.
Društvo finansijski stoji loše
RSE: Šta donosi članstvo, osim počasti i ponekada zadovoljenja sujete?
Brka: Donosi mogućnost da se efikasnije sudjeluje u kreiranju ambijenta u kojem će i književna riječ, sama po sebi, i status književnika kao takvog u našem društvu biti bolji. I na taj način, i u onoj krajnjoj instanci, svaki član Društva pisaca u mogućnosti je da, ako napiše vrijednu knjigu, bude u situaciji da ta knjiga bude povoljnije vrednovana, da uđe u konkurenciju za godišnju nagradu Društva pisaca. Biti izvan Društva, znači biti izvan novih mogućnosti.
RSE: Ima li socijalnih benifita, penzija?
Brka: Društvo pisaca stoji finansijski vrlo loše. Imamo Fond solidarnosti unutar društva, čija je kasa već nekoliko mjeseci potpuno prazna. Godinama smo pomagali socijalno ugrožene članove, ali to su ad-hock tranše, od po 200-300 maraka, ili u težim slučajevima, kada se desi nesreća, od 500-1.000 maraka. Društvo je odavno pokrenulo inicijativu i uputilo je nadležnim ministarstvima i organima vlasti da se za velike pisce Bosne i Hercegovine, koji nisu najboljeg socijalnog statusa, od strane države dodjele nacionalne naknade, što postoji svuda u svijetu. Mi nemamo pozitivan odgovor od njih, u stvari, nemamo nikakav odgovor na to, ali ustrajat ćemo na tome.
RSE: U posljednje vrijeme kod nas ima dosta dvojbi u vezi sa političkim i društvenim angažmanom pisaca Udruženja. Kako se tebi čine predstojeće obaveze u vezi sa tim?
Brka: Po onome što su zadaci Društva pisaca kao asocijacije, Društvo nije neko tijelo, neki forum ili neka udruga koja će djelovati politički. To ne znači da svaki član Društva ne može imati vlastiti intelektualni angažman, da se ne može eksponirati u medijima ili na druge načine individualno. Postoje stvari na koje će Društvo, kao što se to vrlo rijetko zbivalo i u ranijem vremenu, reagirati kao kolektiv.
Nije preporučljivo, a nije ni potrebno, da Društvo pisaca izlazi u javnost kao mjera u nekim političkim pitanjima. To je izvan našeg interesa i djelokruga.
Bosansko-hercegovačko društvo je vrlo kompleksno društvo u cjelini. Postoje tri odjelita i vrlo malo spojena društva i to naravno utiče na Društvo pisaca kao takvo. Osim toga to se komplikuje time što su pisci po sebi specifični, samosvojni ljudi. S obzirom na svu tu delikatnost nije preporučljivo, a nije ni potrebno, da Društvo pisaca izlazi u javnost kao mjera u nekim političkim pitanjima. To je izvan našeg interesa i djelokruga.
Još uvijek bez sjedišta
RSE: Nedavno se u PEN-u članstvo uhvatilo za vratove sa bivšom upravom zbog različitog tumačenja društvenog angažmana.
Brka: To je stanovita opasnost, ukoliko se Društvo počne ponašati kao neka vrsta komiteta, koji sa razine nekog svog organa propisuje unisona, opće važeća mišljenja svim članovima društva. To nije dobro i ne može donijeti ništa dobro. Može dovesti do ovoga što se desilo u PEN-u. To je disolucija unutar asocijacije koja nikome ne treba.
RSE: Presedan je da si predsjednik ovako moćne organizacije, a da ne živiš u Sarajevu. Da li je to prednost ili mana?
Brka: Presedan to jeste, ali mislim da to nije, ni prednost, ni mana. Koliko je Društvo pisaca vrlo moćno, to je pitanje suštinske vrste. Mi nismo u mogućnosti riješiti neka temeljna pitanja naše egzistencije. Još uvijek smo na ulici, kao asocijacija koja nema svoje sjedište. Ovih dana je iznova aktualizirano, i čini mi se da se otvaraju neke pozitivne stvari, u smislu rješavanja Doma pisaca u Kranjčevićevoj ulici u Sarajevu.
Što se tiče rada Društva pisaca sa predsjednikom koji ne živi u Sarajevu, tu se ne pojavljuje nikakav problem, barem za sada ne, a ne mislim da će ga biti. Postoji svakodnevna, raznovrsna komunikacija. Onaj institucionalni rad Društva je veoma vezan za glavni grad Sarajevo i uvijek sam tu kada je to neophodno.
RSE: Hoće li se novi angažman, i kako, odraziti na tvoju literarnu djelatnost?
Brka: O tome razmišljam i o tome još uvijek nemam sasvim jasan sud. Bliži sam tome da pomišljam da to za moje stvaralaštvo, i za ono što sam već napisao, neće biti dobro jer se onda, sve što ide ka afirmaciji mojih knjiga, može tumačiti kao podilaženje predsjedniku Društva. Toga se pribojavam. To mi ne treba. Imam izrazitu samosvijest u vezi sa vrijednošću onoga što sam napisao. Vidjet ćemo šta će biti.
