Očito je da je ovaj region zaista bogat talentima, bogat neispričanim pričama i da je ovdje energija koja je toliko potrebna Evropi, kaže Mirsad Purivatra, osnivač i direktor Sarajevo film festivala (SFF), najznačajnije smotre ove vrste u regionu.
SFF po 16. put privlači najvažnija filmska imena iz regiona, dovodi velike svjetske zvijezde i okuplja desetke hiljada gledalaca, a sve to pod budnim okom nekoliko stotina akreditovanih novinara.
Purivatra: Sretan sam da svako izdanje festivala jeste na neki način drugačije. Mi, kao tim koji radi ovaj festival, sigurno uvijek činimo sve da i programi i propratne aktivnosti oko industrije budu na što većem nivou, da kvalitet filmova, gostiju i razgovora bude što bolji. Raduje nas da i svi oni, koji su dodatna vrijednost festivala – građani, kafei, restorani, hoteli, muzičke dvorane, izložbe, razne galerije, svi ljudi u Sarajevu - rade kao da je to njihov festival. Mislim da je to najveća vrijednost i da će ovaj festival biti još veći i još zanimljiviji jer vidim da svi pripremaju svoje prostore i radne programe.
Mislim da Sarajevo postaje mnogo više nego samo Filmski festival, postaje grad koji živi 24 sata i koji šalje jednu fantastičnu sliku tokom ovih devet dana, da ovaj grad ima i dobrih i lijepih stvari, da osmijeh na licima građana može da postoji.
Purivatra: Festival smo počeli već početkom godine, kada su došle dobre vijesti iz Berlina i kada su dva filma sa našeg koprodukcijskog parketa pobjedili na Berlinskom filmskom festivalu. Nakon toga smo imali još dva filma u kanskom programu, što govori da smo na pravom putu, da otkrivamo mlade autore iz regiona, da im pomažemo da dođu do filmova, da ovdje završe svoje finansijske konstrukcije, da dođu do svetskih agenata koji ih dalje promovišu na svjetskim festivalima. Najljepše je to da se oni vraćaju Sarajevu.
To je jedan začarani krug u kome je Sarajevo postalo jedna relevantna tačka u kojoj regionalni autori vide svoju veliku šansu, a samim tim i čitava Evropa i svijet dolaze da sretnu njih u Sarajevu. Očito je da je ovaj region zaista bogat talentima, bogat neispričanim pričama i da je ovdje energija koja je toliko potrebna Evropi.
Purivatra: Jedan od ciljeva SSF-a jeste da promoviše bosansko-hercegovački film. To je od prvog dana bila jedna od naših najvećih i najtežih zadaća. Nakon 16 godina, kako je Festival rastao, rasla je i naša kinematografija. Zbog toga smo vrlo sretni.
Ove godine SFF otvara film, koji ima svjetsku premijeru, a to je film našeg Oskarovca, Danisa Tanovića. To je velika stvar kada i on i producenti odluče da daju film Sarajevu, a ne Torontu, Veneciji, Rimu ili nekom drugom festivalu. To je uvažavanje Festivala i publike.
U takmičarskom programu imamo filmove dvojice, po godinama, možda ne tako mladih autora, ali to su njihovi tek drugi filmovi. Riječ je o Jasminu Durakoviću i Nedžadu Begoviću. Filmovi su na neki način drugačiji od onoga što su do sada radili i mislim da govore jednim novim filmskim jezikom, da su napravili značajan korak u odnosu na svoj prvi film. Sa radošću ih vidimo u klubu devet filmova koji će se boriti za nagradu SFF-a.
Želimo da pravimo zvijezde
Purivatra: Jasmilin film će biti u okviru bosansko-hercegovačkog filma, kao i još nekih puno filmova, dokumentarnih i kratkih filmova. Ako više tačaka funkcioniše, onda se dešava strast, izazov za mlade autore, snimaju filmove, neki bolje, neki lošije. Ipak nas raduje da bosansko-hercegovački film postoji i da je svake godine više filmova. Nadajmo se da će uz neku još malu potporu ili sami razvoj industrije, doći i do stvaranja boljih uslova i da ćemo imati još više filmova.
Purivatra: Imamo zvanično 12 programa i osam različitih lokacija gdje prikazujemo filmove. Tri od njih su ljetnja kina, Otvorena scena u Novom gradu, kino Vatrogasac i ljetnje kino Hej. To je za skoro 3.000 ljudi. Prikazivati ćemo i u Cinema city. Po prvi put je multipleks uključen u rad SFF-a. Naravno, tu je i naše kino Miting point. Rezerva je u dvorani Zetra i u multimedijalnoj dvorani kina Novi grad, u slučaju kiše. Tačan broj filmova, kratkih, dokumentarnih i igranih, je 201.
Purivatra: Crveni tepih je rezervisan za regionalne zvijezde. Mi želimo da pravimo zvijezde i to je ono po čemu Sarajevo postaje, u ovom trenutku, relevantno, ne samo za publiku, nego i za filmske profesionalce. Tim tepihom će prije svega krenuti, pa možda i svoju karijeru praviti, zvijezde iz regiona. Mislim da je u tome i veličina Festivala.
Za publiku je uvijek zanimljivo ko to odlazi od regionalnih, evropskih ili svjetskih zvijezda. Nama je uvijek zadovoljstvo da neko od njih prođe crvenim tepihom i susretne ekipe iz regionalnih programa. Ove godine bit će dosta gostiju, već od prvog dana, kada imamo otvaranje sa Danisovim filmom, gdje će biti i Miki Manojlović i Mira Furlan, ali i nova zvijezda našeg glumišta, Boris Ler. Proći će i Oskarovac, kao što je argentinski režiser Kampanela, koji je radio film koji je ove godine dobio Oskara - Tajna u njihovim očima, koji je inače poznat kao veliki holivudski režiser koji režira serije kao doktor Haus.
Zadnjeg dana Festivala ćemo imati priliku da budemo domaćini jednom od najvećih glumaca današnjice, Morganu Frimenu, koji će proći crvenim tepihom i biti gost Narodnog pozorišta, prije nego što prikažemo njegov film kao završni film SFF-a.
Idemo svojim putem
Crveni tepih na Sarajevo Film Festivalu, 14. avgust 2009. Foto: Midhat PoturovićPurivatra: Bilo kakvu odluku da donesemo, uvijek postoji ta negativna energija kod malog broja ljudi. Mi se ne obaziremo na to, idemo svojim putem. Nemamo nikakve bojazni, čak naprotiv, mislim da će Festival biti i veći i kvalitetniji nego ikada prije. Interes je fantastičan.
Najava gostiju iz svijeta biznisa, estrade, sporta, javnih ličnosti, politike je velika. Nevjerovatno koliko ljudi želi da dođe, da bude ovdje, da uživa, i u Festivali i u gadu Sarajevu.
Ne radi se ni o kakvom preklapanju, niti sa Pulom, već je selekcija napravljena po kriterijima kvaliteta i profila Festivala, a to je da želimo mlade, kvalitetne, nove autore.
Purivatra: To je možda bio jedan od težih dijelova organizacije ovogodišnjeg Festivala. Recesija je došla u Bosnu i Hercegovinu ove godine, jače nego ikada. Mi smo se suočili i sa realnošću da je naš budžet ove godine sigurno najmanje 10 posto manji. To smo već u zadnje dvije godine predviđali i pripremali smo se i za prošlu godinu.
Puno toga smo uradili unutar našeg ofisa. Došlo je do jedne potpune reorganizacije posla. Preuzeli smo mnogo više poslova na svoja ramena. Sa našim partnerima dobavljačima smo postigli vrlo dobre dogovore o tome da je svima u interesu da Festival to ne osjeti. Svi su izašli u susret, i što se tiče usluga i cijena servisa.
Očekivana budžetska sredstva od države su nešto manja, ali opet ne toliko drastično, da bi ugrozili realizaciju Festivala. Sponzorski ugovori su pravljeni na dvije ili tri godine, tako da smo zadržali najveći broj sponzora.
Žao mi je da su neke svjetske kompanije, ili smanjile, ili gotovo potpuno obustavile sponzorisanje. To je bio možda jedan od najtežih udaraca.
Bila je to kombinacija malo više rada, malo više ušteda, malo više dogovora sa partnerima. Mislim da će ovogodišnji Festival biti, najmanje na nivou kao i prošlogodišnji, ali po kvalitetu malo veći.
SFF po 16. put privlači najvažnija filmska imena iz regiona, dovodi velike svjetske zvijezde i okuplja desetke hiljada gledalaca, a sve to pod budnim okom nekoliko stotina akreditovanih novinara.
RSE: Još malo pa punoljetstvo. Na početku svakog, samo od sebe se nameće pitanje - šta bi moglo biti drugačije nego što je bilo prethodnih godina?
Purivatra: Sretan sam da svako izdanje festivala jeste na neki način drugačije. Mi, kao tim koji radi ovaj festival, sigurno uvijek činimo sve da i programi i propratne aktivnosti oko industrije budu na što većem nivou, da kvalitet filmova, gostiju i razgovora bude što bolji. Raduje nas da i svi oni, koji su dodatna vrijednost festivala – građani, kafei, restorani, hoteli, muzičke dvorane, izložbe, razne galerije, svi ljudi u Sarajevu - rade kao da je to njihov festival. Mislim da je to najveća vrijednost i da će ovaj festival biti još veći i još zanimljiviji jer vidim da svi pripremaju svoje prostore i radne programe.
Mislim da Sarajevo postaje mnogo više nego samo Filmski festival, postaje grad koji živi 24 sata i koji šalje jednu fantastičnu sliku tokom ovih devet dana, da ovaj grad ima i dobrih i lijepih stvari, da osmijeh na licima građana može da postoji.
RSE: Između dva festivala su došle i neke nove potvrde da je ovo najznačajniji festival u regionu.
Mislim da Sarajevo postaje mnogo više nego samo Filmski festival, postaje grad koji živi 24 sata i koji šalje jednu fantastičnu sliku tokom ovih devet dana.
Purivatra: Festival smo počeli već početkom godine, kada su došle dobre vijesti iz Berlina i kada su dva filma sa našeg koprodukcijskog parketa pobjedili na Berlinskom filmskom festivalu. Nakon toga smo imali još dva filma u kanskom programu, što govori da smo na pravom putu, da otkrivamo mlade autore iz regiona, da im pomažemo da dođu do filmova, da ovdje završe svoje finansijske konstrukcije, da dođu do svetskih agenata koji ih dalje promovišu na svjetskim festivalima. Najljepše je to da se oni vraćaju Sarajevu.
To je jedan začarani krug u kome je Sarajevo postalo jedna relevantna tačka u kojoj regionalni autori vide svoju veliku šansu, a samim tim i čitava Evropa i svijet dolaze da sretnu njih u Sarajevu. Očito je da je ovaj region zaista bogat talentima, bogat neispričanim pričama i da je ovdje energija koja je toliko potrebna Evropi.
RSE: Ove godine će u takmičarskom programu biti dva domaća filma.
Purivatra: Jedan od ciljeva SSF-a jeste da promoviše bosansko-hercegovački film. To je od prvog dana bila jedna od naših najvećih i najtežih zadaća. Nakon 16 godina, kako je Festival rastao, rasla je i naša kinematografija. Zbog toga smo vrlo sretni.
Ove godine SFF otvara film, koji ima svjetsku premijeru, a to je film našeg Oskarovca, Danisa Tanovića. To je velika stvar kada i on i producenti odluče da daju film Sarajevu, a ne Torontu, Veneciji, Rimu ili nekom drugom festivalu. To je uvažavanje Festivala i publike.
U takmičarskom programu imamo filmove dvojice, po godinama, možda ne tako mladih autora, ali to su njihovi tek drugi filmovi. Riječ je o Jasminu Durakoviću i Nedžadu Begoviću. Filmovi su na neki način drugačiji od onoga što su do sada radili i mislim da govore jednim novim filmskim jezikom, da su napravili značajan korak u odnosu na svoj prvi film. Sa radošću ih vidimo u klubu devet filmova koji će se boriti za nagradu SFF-a.
Želimo da pravimo zvijezde
RSE: Tu je i Jasmila Žbanić sa filmom Na putu. Kao da se neko čudo dešava u bosansko-hercegovačkoj kinematografiji?
Purivatra: Jasmilin film će biti u okviru bosansko-hercegovačkog filma, kao i još nekih puno filmova, dokumentarnih i kratkih filmova. Ako više tačaka funkcioniše, onda se dešava strast, izazov za mlade autore, snimaju filmove, neki bolje, neki lošije. Ipak nas raduje da bosansko-hercegovački film postoji i da je svake godine više filmova. Nadajmo se da će uz neku još malu potporu ili sami razvoj industrije, doći i do stvaranja boljih uslova i da ćemo imati još više filmova.
RSE: Koliko ćete filmova prikazati, u kojim sve programima, u kojim dvoranama?
Purivatra: Imamo zvanično 12 programa i osam različitih lokacija gdje prikazujemo filmove. Tri od njih su ljetnja kina, Otvorena scena u Novom gradu, kino Vatrogasac i ljetnje kino Hej. To je za skoro 3.000 ljudi. Prikazivati ćemo i u Cinema city. Po prvi put je multipleks uključen u rad SFF-a. Naravno, tu je i naše kino Miting point. Rezerva je u dvorani Zetra i u multimedijalnoj dvorani kina Novi grad, u slučaju kiše. Tačan broj filmova, kratkih, dokumentarnih i igranih, je 201.
RSE: Svake godine sve veću pažnju publike privlači fenomen crvenog tepiha. Ko će sve, od velikih svjetskih imena, tamo prošetati?
Mi želimo da pravimo zvijezde i to je ono po čemu Sarajevo postaje, u ovom trenutku, relevantno, ne samo za publiku, nego i za filmske profesionalce.
Za publiku je uvijek zanimljivo ko to odlazi od regionalnih, evropskih ili svjetskih zvijezda. Nama je uvijek zadovoljstvo da neko od njih prođe crvenim tepihom i susretne ekipe iz regionalnih programa. Ove godine bit će dosta gostiju, već od prvog dana, kada imamo otvaranje sa Danisovim filmom, gdje će biti i Miki Manojlović i Mira Furlan, ali i nova zvijezda našeg glumišta, Boris Ler. Proći će i Oskarovac, kao što je argentinski režiser Kampanela, koji je radio film koji je ove godine dobio Oskara - Tajna u njihovim očima, koji je inače poznat kao veliki holivudski režiser koji režira serije kao doktor Haus.
Zadnjeg dana Festivala ćemo imati priliku da budemo domaćini jednom od najvećih glumaca današnjice, Morganu Frimenu, koji će proći crvenim tepihom i biti gost Narodnog pozorišta, prije nego što prikažemo njegov film kao završni film SFF-a.
Idemo svojim putem
RSE: Kada je prošle godine najavljeno pomjeranje termina, ljudi su mislili kako bi to moglo biti pogubno, kako će izostati interesovanje publike zbog poklapanja termina. Za sada je vidljiv tek izostanak hrvatskih filmova, koji su proteklih godina dominirali regionalnim programima.
Najava gostiju iz svijeta biznisa, estrade, sporta, javnih ličnosti, politike je velika. Nevjerovatno koliko ljudi želi da dođe, da bude ovdje, da uživa, i u Festivali i u gadu Sarajevu.
Ne radi se ni o kakvom preklapanju, niti sa Pulom, već je selekcija napravljena po kriterijima kvaliteta i profila Festivala, a to je da želimo mlade, kvalitetne, nove autore.
RSE: Računalo se da bi na uspjeh Festivala mogla uticati ekonomska situacija. Kako ste izronili iz te strašne močvare?
Purivatra: To je možda bio jedan od težih dijelova organizacije ovogodišnjeg Festivala. Recesija je došla u Bosnu i Hercegovinu ove godine, jače nego ikada. Mi smo se suočili i sa realnošću da je naš budžet ove godine sigurno najmanje 10 posto manji. To smo već u zadnje dvije godine predviđali i pripremali smo se i za prošlu godinu.
Puno toga smo uradili unutar našeg ofisa. Došlo je do jedne potpune reorganizacije posla. Preuzeli smo mnogo više poslova na svoja ramena. Sa našim partnerima dobavljačima smo postigli vrlo dobre dogovore o tome da je svima u interesu da Festival to ne osjeti. Svi su izašli u susret, i što se tiče usluga i cijena servisa.
Očekivana budžetska sredstva od države su nešto manja, ali opet ne toliko drastično, da bi ugrozili realizaciju Festivala. Sponzorski ugovori su pravljeni na dvije ili tri godine, tako da smo zadržali najveći broj sponzora.
Žao mi je da su neke svjetske kompanije, ili smanjile, ili gotovo potpuno obustavile sponzorisanje. To je bio možda jedan od najtežih udaraca.
Bila je to kombinacija malo više rada, malo više ušteda, malo više dogovora sa partnerima. Mislim da će ovogodišnji Festival biti, najmanje na nivou kao i prošlogodišnji, ali po kvalitetu malo veći.
