Među dobitnicima Oskara našao se i Nikolas Šmerkin, dugogodišnji selektor programa Novi tokovi Sarajevo film festivala (SFF). Prošlog mjeseca u Berlinu su dobitnici dviju glavnih nagrada bili turski reditelj Semih Kaplanogu i rumunski Florijan Šerbijan.
Njihovi nagrađeni filmovi su praktično započeti poslije potpore koju su dobili na Sinalinku, promotivnom programu filmskog festivala u Sarajevu. Tako se, samo od sebe, postavilo pitanje o pravoj važnosti SFF-a za regionalnu kinematografiju. Tim povodom razgovaramo sa osnivačem i direktorom festivala, Mirsadom Purivatrom.
Purivatra: Saradnja sa Nikolasom Šmerkinom datira već zadnjih desetak godina. On je došao kao kolega Filipa Bobera, koji je producent i selektor našeg programa Novi tokovi. Radio je punih sedam godina selekciju kratkog evropskog filma i zaista je ostavio jedan vrlo jak trag na razvoj SFF-a, upravo prezentujući nove, mlade autore, koji dolaze iz čitave Evrope. U međuvremenu, on se odlučio da ide u produkciju. U zadnjih četiri-pet godina postao je jedan od najznačajnijih producenata kratkog igranog filma.Za nas, nije bilo veliko iznenađenje kada smo vidjeli da je nominovan jer je zaista Nikolas Šmerkin jedan od najtalentovanijih i najznačajnijih kreativnih producenata i ljudi koji su direktno uključeni u otkrivanje novih talenata. Kada je dobio Oskara, naravno da je bilo pravo oduševljenje jer je to jedan od ljudi koji je zajedno sa nama, u ovih 15 godina, pravio festival. Zaslužio je da bude na tom prestižnom mjestu i da ima taj zlatni kip u svojim rukama.
Purivatra: Čini mi se da mnogo posjetilaca i ne vidi i ne zna šta se dešava u sjeni SFF-a. To je taj industrijski dio našeg festivala, gdje imamo Sarajevo talent kampus, Sarajevo grad film, gdje snimamo kratke filmove, i Sinelink, kao koprodukcijski market, gdje predstavljamo nove projekte relativno mladih autora iz čitavog regiona. Pomažemo im da unaprijede kvalitet svoga scenarija i da upakuju te projekte na način da mogu da zainteresuju brojne fondacije, TV kuće, producente, da ulože pare u te filmove. To je jedan od najznačajnijih aspekata SFF-a. SFF je jedan od tri najveća marketa u Evropi. Tako se desilo da smo 2008. godine imali i ta dva filma, i turski i rumunski film, u našem izboru među deset projekata. Puno smo im pomogli na razvoju njihovih scenarija, kasnije na prezentaciji. Većinu novca za finansiranje filmova su upravo dogovorili ovdje. Već sam izbor u berlinski takmičarski program je bio veliki uspjeh, a samo objavljivanje da su ta dva filma sa SFF-a bila dva najbolja filma u Berlinu, je nekako najveća nagrada za sve ove mlade ljude koji tu sa mnom rade i koji čine sve da region bude zajedno, da dobije priliku na svjetskom planu, da pokaže šta je to što imamo i da kaže svoju priču.
Purivatra: To je uvijek pitanje i trenutka i generacije. Mi smo u ovih sedam godina izrasli u market koji može da prepozna dobre projekte, koji može da otkrije nove talentovane autore iz regiona, ali to je i jedan veliki proces. Nekada je scenario fantastičan, ali realizacija nije dobra. To znači da se mora sklopiti puno toga u čitav projekt, da je scenarij dobro razvijen, da se pronađu pare, da režiser to dobro snimi, da ga vide pravi ljudi, kao što smo i učinili za ta dva filma u Sarajevu 2009. godine, u gotovo završnoj fazi. Oni su već tada iskazali interes. Mi smo uvijek bili optimisti da idemo pravim putem i da je to budućnost SFF-a, da otkrivamo i ohrabrujemo mlade autore. Jesmo očekivali, ali nismo znali hoće li to biti 2005., 2007. ili 2009. godine. Sigurno nas raduje da se to desilo upravo ove godine.
Purivatra: Mislim da je to sada već izvjesno, da je Sarajevo postalo centralno mjesto okupljanja regionalnih autora, filmskih profesionalaca i mjesto na kome oni privlače veliku pažnju evropskog i svjetskog filma. U našim elementarnim računicama, koje smo ovdje sklopili, to pokazuje da se ovdje nekoliko miliona eura obrne kroz produkciju tih filmova, da fondovi, produkcije, TV kuće ulažu u nove, mlade autore iz regiona. Mislim da je najveći značaj to da smo uspjeli Sarajevo da pretvorimo u centralno mjesto okupljanja i da tim mladim autorima omogućimo između 30 i 45 sastanaka sa ljudima iz svjetskog biznisa. Do njih je da se dogovore ili ne dogovore. Moram priznati da je stepen realizovanih filmova sa Sinelinka vrlo visok, veći nego što je sa Roterdama ili Berlina. On iznosi zaista fantastičnih 60 posto filmova koje prezentiramo. Oni se snime i sada osvajaju nagrade.
Purivatra: Mislim da je to jedna sretna kombinacija. Vrlo je važno razvijati projekte, vrlo je važno ohrabrivati mlade autore, davati im šansu da uđu u svijet filma, u jednu veliku filmsku mrežu. S druge strane, ako ne prikazujete te filmove, onda niste završili čitav proces. Nakon dvije-tri godine, koliko obično traje priprema i snimanje filma, najljepši trenutak je kada se te ekipe pojave na našem crvenom tepihu i kada svi zajedno proslave taj dan kao jedan veliki dan kada su nakon snimanja prikazali film i čuli prve reakcije publike. Da li je to sada Berlin, Kan, Sarajevo, nije bitno, ali to je to. To je jedan krug koji čini upravo SFF velikim festivalom, kao što jeste i Berlin i Kan i Roterdam, koji imaju takve slične markete.
Purivatra: I ja lično i čitava ekipa koja ovdje radi, nas tridesetak, radimo svoj posao ne osvrćući se previše na neke komentare. Znamo da radimo dosta dobar posao. Ako neko ima konstruktivnu ideju, vrlo rado ćemo je prihvatiti. Za nas je bitna činjenica da su čitav svijet, Evropa, filmski profesionalci i građani Sarajeva prihvatili festival kao svoje najveće priznanje.
Nema ni jedne stvari na svijetu u kojoj se svi slažu. Mora biti pet ili deset ljudi koji se nikada neće slagati, šta god da uradimo.
Njihovi nagrađeni filmovi su praktično započeti poslije potpore koju su dobili na Sinalinku, promotivnom programu filmskog festivala u Sarajevu. Tako se, samo od sebe, postavilo pitanje o pravoj važnosti SFF-a za regionalnu kinematografiju. Tim povodom razgovaramo sa osnivačem i direktorom festivala, Mirsadom Purivatrom.
RSE: SFF je dobio i svog Oskarovca. Mora da ste bili oduševljeni uspjehom Nikolasa Šmerkina?
Purivatra: Saradnja sa Nikolasom Šmerkinom datira već zadnjih desetak godina. On je došao kao kolega Filipa Bobera, koji je producent i selektor našeg programa Novi tokovi. Radio je punih sedam godina selekciju kratkog evropskog filma i zaista je ostavio jedan vrlo jak trag na razvoj SFF-a, upravo prezentujući nove, mlade autore, koji dolaze iz čitave Evrope. U međuvremenu, on se odlučio da ide u produkciju. U zadnjih četiri-pet godina postao je jedan od najznačajnijih producenata kratkog igranog filma.
Mi smo u ovih sedam godina izrasli u market koji može da prepozna dobre projekte, koji može da otkrije nove talentovane autore iz regiona...
RSE: U Berlinu, dvije glavne nagrade, pripale su ljudima koji su takođe vezani za SFF?
Purivatra: Čini mi se da mnogo posjetilaca i ne vidi i ne zna šta se dešava u sjeni SFF-a. To je taj industrijski dio našeg festivala, gdje imamo Sarajevo talent kampus, Sarajevo grad film, gdje snimamo kratke filmove, i Sinelink, kao koprodukcijski market, gdje predstavljamo nove projekte relativno mladih autora iz čitavog regiona. Pomažemo im da unaprijede kvalitet svoga scenarija i da upakuju te projekte na način da mogu da zainteresuju brojne fondacije, TV kuće, producente, da ulože pare u te filmove. To je jedan od najznačajnijih aspekata SFF-a. SFF je jedan od tri najveća marketa u Evropi. Tako se desilo da smo 2008. godine imali i ta dva filma, i turski i rumunski film, u našem izboru među deset projekata. Puno smo im pomogli na razvoju njihovih scenarija, kasnije na prezentaciji. Većinu novca za finansiranje filmova su upravo dogovorili ovdje. Već sam izbor u berlinski takmičarski program je bio veliki uspjeh, a samo objavljivanje da su ta dva filma sa SFF-a bila dva najbolja filma u Berlinu, je nekako najveća nagrada za sve ove mlade ljude koji tu sa mnom rade i koji čine sve da region bude zajedno, da dobije priliku na svjetskom planu, da pokaže šta je to što imamo i da kaže svoju priču.
RSE: Da li ti se činilo da će Sinelink, sa sedam godina postojanja, tako brzo donijeti konkretne rezultate?
Purivatra: To je uvijek pitanje i trenutka i generacije. Mi smo u ovih sedam godina izrasli u market koji može da prepozna dobre projekte, koji može da otkrije nove talentovane autore iz regiona, ali to je i jedan veliki proces. Nekada je scenario fantastičan, ali realizacija nije dobra. To znači da se mora sklopiti puno toga u čitav projekt, da je scenarij dobro razvijen, da se pronađu pare, da režiser to dobro snimi, da ga vide pravi ljudi, kao što smo i učinili za ta dva filma u Sarajevu 2009. godine, u gotovo završnoj fazi. Oni su već tada iskazali interes. Mi smo uvijek bili optimisti da idemo pravim putem i da je to budućnost SFF-a, da otkrivamo i ohrabrujemo mlade autore. Jesmo očekivali, ali nismo znali hoće li to biti 2005., 2007. ili 2009. godine. Sigurno nas raduje da se to desilo upravo ove godine.
RSE: Većina autora, koji su zadnjih godina pobjeđivali na pulskom festivalu, su krenuli od Sinelinka. Možemo li govoriti o konačnom ostvarivanju ovoga cilja, o stepenu uticaja na regionalnu kinematografiju uopšte?
Purivatra: Mislim da je to sada već izvjesno, da je Sarajevo postalo centralno mjesto okupljanja regionalnih autora, filmskih profesionalaca i mjesto na
Mislim da je najveći značaj to da smo uspjeli Sarajevo da pretvorimo u centralno mjesto okupljanja i da mladim autorima omogućimo između 30 i 45 sastanaka sa ljudima iz svjetskog biznisa...
RSE: Ovdje je bilo oko 400 registrovanih profesionalaca, oko 200 producenata iz tridesetak zemalja, predstavnici fondova, agencija. Govorimo o zaista moćnom industrijskom dijelu ovoga projekta. Znam da se ne bavite tim procjenama šta je bolje, šta je važnije, ali ipak mi se čini da bi se moglo govoriti o tome da li je značajniji takmičarski ili industrijski dio SFF-a.
Purivatra: Mislim da je to jedna sretna kombinacija. Vrlo je važno razvijati projekte, vrlo je važno ohrabrivati mlade autore, davati im šansu da uđu u svijet filma, u jednu veliku filmsku mrežu. S druge strane, ako ne prikazujete te filmove, onda niste završili čitav proces. Nakon dvije-tri godine, koliko obično traje priprema i snimanje filma, najljepši trenutak je kada se te ekipe pojave na našem crvenom tepihu i kada svi zajedno proslave taj dan kao jedan veliki dan kada su nakon snimanja prikazali film i čuli prve reakcije publike. Da li je to sada Berlin, Kan, Sarajevo, nije bitno, ali to je to. To je jedan krug koji čini upravo SFF velikim festivalom, kao što jeste i Berlin i Kan i Roterdam, koji imaju takve slične markete.
RSE: U vrijeme našeg, sarajevskog crvenog tepiha, u javnosti se uvijek postavlja pitanje u vezi sa smislom festivala - čiji je, šta će nam. Računaš li kako će ove nagrade, ova imena, ovi uspjesi konačno razuvjeriti neke nevjerne Tome?
Purivatra: I ja lično i čitava ekipa koja ovdje radi, nas tridesetak, radimo svoj posao ne osvrćući se previše na neke komentare. Znamo da radimo dosta dobar posao. Ako neko ima konstruktivnu ideju, vrlo rado ćemo je prihvatiti. Za nas je bitna činjenica da su čitav svijet, Evropa, filmski profesionalci i građani Sarajeva prihvatili festival kao svoje najveće priznanje.
Nema ni jedne stvari na svijetu u kojoj se svi slažu. Mora biti pet ili deset ljudi koji se nikada neće slagati, šta god da uradimo.
