U Sarajevu je održano prvo izdanje neobičnog Festivala ulične umjetnosti (FUU). Oko 200 umjetnika iz različitih oblasti izišlo je iz svojih radionica, ateljea, studijskih prostora, i na otvorenom stvaraju, u saradnji sa građanima. Osim trodnevne radosti za sve ljubitelje umjetnosti, iza sebe trajno ostavljaju drugačiju sliku grada.
Razgovaramo sa Kristinom Ljevak, festivalskom zvaničnicom zaduženom za odnose sa javnosti.
RSE: Šta se može kriti iza sintagme 'ulična umjetnost'?
Ljevak: Zaboravljamo da je zapravo umjetnost i počela negdje na otvorenom, od antičke Grčke na ovamo, i još ranije, ako govorimo o prvom čovjeku i prvim potrebama za umjetničkim izražavanjem. Samo, mi smo i savremeni način života i percepcije, umjetnosti nametnuli taj jedan vještački okvir, smjestili umjetnost u institucije, pokušavajući da joj na taj način damo, uslovno rečeno, na važnosti, što nema nikakve veze s njenom suštinom. Umjetnost ne gubi na vlastitoj vrijednosti u zavisnosti od toga gdje se predstavlja. A kada je slučaj da je to na ulici, onda je ona svakako više dostupna njenim konzumentima, otklanjaju se barijere. Upravo to i jeste bila namjera Festivala ulične umjetnosti da se odvija na svim gradskim lokacijama, u sve četiri sarajevske opštine i da ne čeka da publika dođe i konzumira umjetničke sadržaje, već da im umjetnici dolaze doslovno na vrata.
RSE: Umjetnost koja je izišla iz studija, iz ateljea, iz radionica, stvara se na licu mjesta. Pretpostavljam – najčešće uz svojevrsnu interakciju.
Ljevak: Da, kao što je to bio na primjer rad grupe Zvono, prije trideset i nešto godina. Upravo je grupa Zvono, u okviru ovog prvog Festivala ulične umjetnosti imala rimejk svog performansa "Izlog". Oni su tačno prije 30 godina, prvo u Beogradu, potom u Sarajevu, u tadašnjoj Ulici Vase Miskina, u izlogu Robne kuće Alhos, stajali nepomično, umjesto lutaka, sugerirajući, između ostalog, na dolazeću konzumerističku kulturu. Danas, kad imamo to trodecenijsko iskustvo više, itekako znamo da je sugeriranje onoga što dolazi bilo potpuno opravdano, a sada, sa članovima grupe sa tim iskustvom, dodatno je zanimljivo što ne odstupaju ni od vlastitog koncepta, ni ideje. S obzirom na to da članovi grupe nisu više u Bosni i Hercegovini, bili su Saša Bukvić i Kemal Hadžić, ali su im se pridružile nove snage, bh. kipar i kiparica, Danijal Premec i Nela Hasanbegović, tako da je to bio jedan lijep podsjetnik na sve ono što su bili začeci konceptualne umjetnosti u Bosni i Hercegovini, koja je podrazumijevala taj iskorak iz uobičajenog načina predstavljanja umjetnosti i osvajanja onoga što je javni prostor.
RSE: Imali smo ovdje Beton fest, imali smo Graffiti fest, i oni su izazivali dosta pažnje u javnosti. Da li je i to na izvjestan način ponukalo idejne tvorce ove manifestacije?
Ljevak: Djelimično jeste, ali Graffiti i Beton fest su jedan segment onoga što je Festival ulične umjetnosti, načina na koji smo ga mi zamislili. Svakako, treba razvijati i te segmente i oni se nalaze unutar FUU, posebno taj dio koji je vezan za grafite i murale, iz želje da ono što je umjetnost grafita i murala bude na adekvatan način valorizovano, da se ispravno predstavi publici, jer najčešće su navikli, posebno u domaćim uslovima, da je potreba za grafitima prilično primitivna i svedena na ostavljanje nekog pukog traga o vlastitom prisustvu, najčešće putem potpisivanja, a ona je u svijetu, ponekad i kod nas, nadam se od sada više i češće, itekako angažovana. Veliki majstori grafita i murala su zahvaljujući svojoj umjetnosti ukazivali na probleme u društvu, slali važne poruke, a ima i estetska dimenzija – da se jednostavno uljepša grad Sarajevo, sa svim svojim specifičnostima, i ratnim i postratnim, i tranzicijskim, sa specifičnom arhitekturom, sa ovim modernim konceptom koji se baš ne naslanja previše na ono što je tradicija, tako da je najveća koncentracija majstora grafita i murala bila na Dobrinji.
RSE: Obećali ste učešće nekih 200 umjetnika. Iz kojih oblasti su oni došli i dolaze? Kako funkcionira? Kakav je taj performerski, stvaralački nastup Saše Bukvića ili recimo Damira Nikšića, za koga pretpostavljam da neće preskočiti ovakvu priliku?
Ljevak: Naravno, s tim što ćemo rezime Damirovog učešća imati nekad u popodnevnim satima danas. Damir je radio i prije Festivala i tokom samog Festivala sa mladim umjetnicima i umjetnicama, koji su imali priliku da učestvuju putem konkursa u Damirovoj radionici koja se zove 'Bosanska teologija oslobođenja' – to je Damirov najnoviji pokret, želi da izabere komesarke i komesare svog novog pokreta. To je jedan segment priče koji je uvijek, naravno, zanimljiv, Damiru svojstven, ali mnogo važnije u okviru toga jeste da su mladi umjetnici i umjetnice tokom Festivala i prije Festivala imali priliku od Damira učiti zidno slikarstvo. Svi oni koji Damira znaju isključivo putem video radova na njegovom Youtube kanalu, ili performansa, najčešće ne znaju da je Damir u prvom redu vrhunski crtač i slikar. Naravno, podrazumijeva se da je Damir dio FUU priče. Ono što je vezano za performans to je ne samo grupa Zvono već i čuveni koreograf iz Slovenije, Potrčan, koji je imao niz sadržaja tokom Festivala. Bili su tu i vrlo agilni studenti i studentice i njihovi profesori Muzičke akademije u Sarajevu. Tu je bio i program koji je podrazumijevao Kvadrati umjetnosti za sve, svi su se mogli prijaviti, nezavisno od toga da li su zvanični učesnici Festivala, da li su uopšte umjetnici ili nisu, mogli su na Obali Maka Dizdara u jednom kvadratnom metru pokazati ono što oni rade, bilo da je riječ o slikanju, plesu, čitanju ili nečem četvrtom. Zanimljive su bile i instalacije u prostoru, jedna od njih je Saše Bukvića, rad koji se zove Ostajte ovdje i koji šalje nedvosmislenu poruku. Isto tako, Lejla Ćehajić imala je instalaciju u prostoru, "Plovak u Miljacki", a Lejla je i autorica festivalske maskote, Everymana, koji je također imao svoju realizaciju u skulptorskom dijelu, znači ne samo za potrebe festivalskih vizuala. Skulpturu smo postavili i otvorili u Radićevoj ulici.
RSE: Po svemu sudeći, poslije ovih vaših umjetničkih pohoda, više ništa neće biti kao što je bilo. Ostaće tragovi koji će, nadam se, u značajnoj mjeri u pozitivnom smjeru promijeniti uobičajene slike.
Ljevak: To nam je namjera. Centralna ideja urbane transformacije, Sarajevo na drugi pogled, zaista jeste jedan generalni cilj da ponudimo Sarajevo kakvo treba da bude, Sarajevo koje je van onog što je uobičajeno predstavljanje i doživljaj Sarajeva kroz dvije ulice i par vjerskih i par ugostiteljskih objekata. Sarajevo ima niz potencijala, ne samo urbanističkih, već u prvom redu ljudskih. Ima sjajne umjetnike svih generacija i zaista, kada se na perfektan način skrene pažnja na potencijale i grada i ljudi koji u njemu žive, mislim da se može nešto bolje napraviti.
RSE: Banjaluka ovih dana dobija treći mural i jedan dio grada praktično postaje galerija na otvorenom. I mi ovdje, u Sarajevu, pošto je to već jedno veliko platno, velika pozornica, velika igraonica, nadamo se da će i Sarajevo jednog dana postati baš jedna velika galerija.
Ljevak: Ako nastavimo raditi na ovaj način, itekako hoće i upravo nam je to i želja – da kulturnovizualnom segmentu damo neki trajni doprinos gradu, da nam ne bude arhitektura, kad je već nekako zbrda-zdola, da je bar uljepšamo. To su ogromni razlozi zbog kojih Festival treba biti tradicionalan, iako kod nas, šta god se organizuje više od dva puta postaje tradicionalno, ali zaista, ovaj Festival ima niz povoda zbog kojih treba biti svake godine, a tokom godine, između festivala također postoji niz sadržaja koje možemo i trebamo realizovati. Tokom Festivala se snimao dokumentarni film, također i foto dokumentacija. Planiramo i realizovaćemo do idućeg festivala sigurno i niz izložbi, video projekcija i svega onoga putem čega možemo predstaviti i sadržaj Festivala i rezultate. I naše savremene on line platforme mogu biti dobra baza za promociju bh. umjetnosti i umjetnika, za uvezivanje sa ljudima iz svijeta. Došao je niz značajnih autora sa svjetske scene, svjetske grafit scene. Mislim da se možemo dobro uvezivati sa svim dobrim i kreativnim ljudima, učiniti da nam FUU živi. I mi s njim.
RSE: Na kraju, ne možemo bez onog teškog pitanja – da li su ovo što zovemo nadležne vlasti prepoznale vašu ambiciju i vaš mogući domet?
Ljevak: Pa jesu. To je dobro napomenuti. Jesu. Ministarstvo civilnih poslova i Ministarstvo kulture Kantona Sarajevo, potom gradske opštine, bez kojih bi bilo teško bilo šta realizovati, iz razloga što je za sve ono što je na otvorenom javnom prostoru potrebno odobrenje. I neki komercijalni sponzori sitno su pomogli. Ali, postoji prepoznavanje, postoji interes. Nadam se da će, kada pokažemo rezultate i podvučemo crtu nakon ovog prvog izdanja, biti još veći.
