Autor: Robert Coalson (Prevela: Ena Stevanović)
Početkom 2014. godine svijet je bio zaprepašten događajima koji su kulminirali ruskom aneksijom Krima, ukrajinskog poluotoka na Crnom moru.
Moskva je tvrdila da su pomenuti događaji bili izvan njene kontrole.
Dana 13. marta, samo osam dana prije aneksije, ruski predsjednik Vladimir Putin je na sastanku u Moskvi izjavio da "Rusija ne može ignorirati situaciju u Ukrajini i na Krimu".
"Želio bih naglasiti da ova kriza nije naših ruku djelo. Međutim, uvučeni smo u nju na jedan ili drugi način", rekao je Putin. Nekoliko dana ranije, 4. marta, Putin je rekao novinarima da se aneksija Krima "ne razmatra".
Međutim, godinu dana kasnije, najnovije informacije koje dolaze od samog Putina opovrgavaju navedene izjave i druge ključne aspekte aneksije.
Novi dokumentarac koji će ruska televizija emitirati u narednih nekoliko dana sadrži snimke na kojima Putin tvrdi da je odlučio pripojiti Krim Rusiji u jutro 23. februra 2014.
"Kada smo se rastajali, rekao sam svojim kolegama da smo prisiljeni započeti kampanju ponovnog pripajanja Krima Rusiji", izjavio je samopouzdani Putin u ovom promotivnom videu.
Pod "započeti kampanju" Putin je želio naglasiti da nije bilo prethodnih priprema na ovaj čin. Međutim, novi dokazi upućuju na to da je aneksija već bila pomno isplanirana i da je Putin ovim riječima samo želio pokrenuti čitav proces implementacije svojih planova.
"Kremljin ima nekoliko planova za svaki problem koji se godinama ne moraju implementirati. Ali, kada se pojavi neki okidač, Putin sprovede neki od tih planova. Stoga je aneksija Krima možda dugo pripremana, ali odluka o tome da se implementira je donesena vrlo naglo", rekao je u martu 2014. za Moscow Times Andrei Soldatov, ruski analitičar.
Medalje koje je ruska vojska dodijelila svom osoblju, za koje je Putin na početku tvrdio da nisu sudjelovali u aneksiji Krima, pokazuju da je čitava operacija počela 20. februara 2014. Putinov savjetnik Vladimir Surkov je bio na Krimu sedmicu dana prije toga, a prve proruske demonstracije na Krimu su počele 21. februara.
Oživljavanje ruskog carstva
Osim gore navedenog dokumentarca, liberalni ruski list Novaja Gazeta je objavio strategiju za Ukrajinu koju je navodno izradio ruski oligarh Konstantin Malofejev i predstavio je Kremlju u februaru 2014. prije nego što je Viktor Janukovič pobjegao iz Kijeva. Novaja Gazeta jamči autentičnost ovog dokumenta, iako Malofjev opovgrava bilo kakvu umiješanost i prijeti tužbom.
Ruski istraživač Aleksandar Sitin je u januaru objavio dokument o radu Ruskog instituta za strateška istraživanja (RISI), važne institucije koja osmišlja strategije za Kremlj.
Sitin tvrdi da je RISI još od 2009. godine vrlo zainteresiran za obnovu Ruskog carstva i jačanje uloge Ruske pravoslavne crkve. On navodi da se Malofejev u novembru 2013. godine udružio sa ostalim oligarsima i apelirao na Putina da usvoji ustavni amandman o statusu pravoslavlja.
Vodstvo RISI-ja ne priznaje neovisnost bivših sovjetskih država i tvrdi da njihov suverenitet "ne zaslužuje pažnju".
"Velika većina Ukrajinaca se sjeća naše zajedničke povijesti i Velikog domovinskog rata i sanjaju o preporodu zajedničke imperije", piše u RISI-jevom izvještaju, kako navodi Sitin. Sitin dodaje da RISI vjeruje da zapadne sigurnosne službe potkopavaju ruske interese na Krimu i da je, stoga, neophodno pripojiti Krim Rusiji.
Navodni strateški dokument čiji je autor Malofejev, također, ukazuje na to da je Rusija planirala nastaviti ispunjavati svoje ekonomske i geopolitičke ciljeve u Ukrajini.
Navedeni dokument zagovara pripajanje Krima i istočnih dijelova Ukrajine Rusiji, te tvrdi da bi bilo "izuzetno štetno za rusku ekonomiju" ukoliko Rusija izgubi kontrolu nad prometnom mrežom prirodnog plina u Ukrajini.
"Učešće Rusije u vjerovatnom raspadu ukrajinske države ne samo da će dati Kremlju novi poticaj za njihov projekat integracije, već će omogućiti našoj državi da zadrži kontrolu nad prometnom mrežom prirodnog gasa u Ukrajini", stoji u ovom dokumentu. "Osim toga, to će istovremeno izmijeniti geopolitičku mapu centralne i srednje Europe i vratiti Rusiji njenu vodeću poziciju u regionu", navodi se u dokumentu.
Poticanje napetosti
Navedeni dokument ističe i potrebu za održavanjem integriteta ruskog vojno-industrijskog kompleksa, čiji dijelovi se nalaze u istočnoj Ukrajini i to sve s ciljem "brzog naoružavanja". Također se navodi da je nužno smanjiti ovisnost Rusije o radnoj snazi koja dolazi iz Azije koju je potrebno zamijeniti Slavenima iz Ukrajine.
Autori dokumenta ne govore o potrebi zaštite etničkih Rusa kao motivu agresije na Ukrajinu. Oni se, umjesto toga, zalažu za podsticanje napetosti i stvaranje proruskih skupina koje će započeti nemire žaleći se na progon. Te skupine bi trebale organizirati referendume koji bi čitavom ovom procesu dali "politički legitimitet i moralno opravdanje", stoji u dokumentu.
Politički analitičar Andrej Piontkovsky kaže da je Putinova odluka da pripoji Krim Rusiji bila dio veće strategije koja predstavlja odgovor Rusije na političku krizu u Ukrajini.
"Putinov cilj je bilo blokirati europski vektor ukrajinskog razvoja", rekao je Piontkovsky 10. marta za Glas Amerike.
"On je mislio da je postigao svoj cilj nasilnim ponašanjem i podmićivanjem Janukoviča u novembru 2013. godine. Ali, sve se promijenilo sa revolucijom na Maidanu koja je kulminirala događajima od 20. do 23. februara. Tada je shvatio da je neophodno uništiti ukrajinsku državu. To znači da aneksija Krima nije bila krajnji cilj već najučinkovitiji način da se oslabi i na kraju uništi ukrajinska država", zaključuje Piontkovsky.