Prošlo je 15 godina otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin došao na vlast. Putinovu ideologiju i način vladanja za Glas Amerike komentarisao je Leon Aaron, analitičar, autor i direktor ruskih studija na institutu American Enterprise u Washingtonu.
Na pitanje što Zapad možda ne shvata o ruskom predsjedniku i prirodi njegovog režima, Aaron je rekao:
''Putin je čovjek vrlo dubokih i principijelnih načela. Mislim da je od samog početka njegov cilj bio da povrati barem nešto od ključnih dobara - političkih, ekonomskih i strateških, koja su izgubljena raspadom Sovjetskog saveza - što je on nazvao najvećom geopolitičkom tragedijom 20-og stoljeća. Unutar države on je počeo vraćati državi kontrolu nad društvom. Mediji, sudovi, neovisne organizacije, izborni proces, stranke, parlament....učinio je to na vrlo metodički i strpljiv način, i sve je povratio. To je sve sada u vlasništvu države.''
''A tu je i ekonomija. Ne mislim da je Putin htio da ekonomija bude u potpunosti u vlasništvu države. Ono što ruska vlada ne posjeduje, ona kontrolira na taj način da - bez obzira radi li se o istaknutoj oligarhiji ili milijarderima - o ključnim odlukama oni moraju savjetovati vladu. To je što se tiče stanja unutar države.''
''A izvan države'', pojasnio je gospodin Aaron, ''mislim da se u strateškom smislu dogodila evolucija".
"Putin je počeo u smjeru obnavljanja ruske centralnosti. Sjećate se da je Clinton rekao da je Amerika prijeko potrebna zemlja u svijetu. Mislim da je Putin htio postići upravo to: obnoviti Rusiju kao važnu, utjecajnu zemlju nakon Sovjetskog doba. A evolucija se dogodila i u smislu uspostavljanja ruske hegemonije. Ne da se ponovno uspostavi Sovjetski savez, već da država ima veto nad svim vanjsko-političkim savezima ili, u slučaju Ukrajine, domaćim savezništvima i političkim uređenjima. ''
VIDEO: Intervju Leona Aarona za Glas Amerike
''Ali mislim da se evolucija odnosi i na Putinova geostrateška gledišta, i ona koja se tiču ruske unutarnje politike. To je počelo njegovim povratkom na predsjedničku funkciju 2012. godine, kad je oko 100.000 ruskih građana prosvjedima vrlo otvoreno pokazalo da su protiv Putina. Što je ruskog presjednika uvelike razočaralo, jer on se smatrao zaslužnim za sve što je srednja urbana klasa u Rusiji tada dobila i posjedovala. Osjećao je da mu oni duguju zahvalnost, i zbog toga je bio osobno povrijeđen. A drugo, ekonomija 2012. godine bila je u raspadu. Čak i kad su se cijene nafte oporavile, bilo je jasno da ruska ekonomija ne može stvoriti ekonomski napredak i poboljšati životni standard, što je bio ključ Putinove legitimnosti. Ako pogledate ankete o tome što javnost u Rusiji misli o vladi i političarima, one su jako loše: građani smatraju da su svi na vlasti korumpirani i lopovi. Putinova legitimnost je legitimnost tog režima. Nema ništa pozitivnog u tom režimu osim za Putina", ocjenjuje Aaron.
Gospodin Aaron kaže da se predsjednik našao pod dvostrukim pritiskom: da razvije novu ekonomsku strategiju s jedne strane, i da učini nešto po pitanju nemira i nezadovoljstva u ljudima s druge. Krajem 2013. godine, njegova je popularnost bila na najnižoj razini. Prema anketama javnog mnijenja, većina ljudi nije mu vjerovala, a više od polovine ne želi da on ponovno bude predsjednik 2018. godine.
''Putin je odbio put reforme u smislu smanjenja ruske ovisnosti o nafti i modernizacije Rusije kroz institucionalne reforme, ali je učinio nešto vrlo važno: počeo je mijenjati legitimnost režima, od redovitog rasta životnog standarda ka patriotskoj mobilizaciji. A s patriotskom mobilizacijom i valom konzervativizma, u Rusiji odjednom dolazi u pitanje osobni način života pojedinca, njihove seksualne orijentacije, crkva je postala čuvar i provoditelj narodnih običaja, a Putin odjednom veliča etničke Ruse. Istovremo, odjednom se traga za petom kolonom, unutar i izvan zemlje, postoje vanjski neprijatelji koji nam žele nauditi, i tako dalje'', komentira Aaron.
''U geostrateškom smislu, Putinov je program radikaliziran i proširen. Osobito u slučaju Ukrajine, on podrazumijeva da se ne može tolerirati proeuropski vladajući sustav. Za Putina je bilo važno da ne dozvoli da jedna ključna postsovjetska država poveže svoju sudbinu s Europskom unijom i sa Zapadom. I, naravno, da ne dozvoli njihovo odbacivanje proruskog režima", kaže Aaron.
''Putin se ne može pomiriti'', nastavlja gospodin Aaron, ''s ničim što nije sjajna pobjeda".
"A ta pobjeda, po meni, znači ne samo razdvajanje i destabilizaciju Ukrajine, već promjenu režima. Kombinaciju vojnog poniženja i vojnog poraza s jedne, i domaćih političkih i ekonomskih problema u Ukrajini, s druge strane", dodaje.
"Dakle, to što sam ja nazvao 'Putinovom doktrinom,' taj program povrata dobara - geostrateških, geopolitičkih, domaćih, ekonomskih i političkih - i unutar i izvan zemlje, nakon 2012. i 2014. godine postao je puno radikaliziraniji,'' zaključio je Aaron.