Slike naoružanih paravojnih skupina, sukobi i blokade prometnica u Ukrajini, izazivaju zebnju kod hrvatskih građana jer su 1990. sve to vidjeli uživo. Slična je i rasprava o granicama nacija, a ne granicama država, ali sama srž ukrajinskog problema, posve je različita od zbivanja na Balkanu.
"Prolazimo mimo tenkova i transportera, vojska ne dozvoljava nikakvo snimanje, jednako kao ni naoružane srpske straže na ulazu u sela" je insert iz izvještaja HTV iz okolice Gline u srpnju, 1991. godine.
Novinarka Heni Erceg, bivša urednica Feral Tribuna, početkom 90-tih još je radila za Hrvatsku televiziju i izvještavala o prvim barikadama, prvim balvanima na cestama oko Knina i opasnim iskrenjima između pobunjenih Srba i Hrvata na Baniji, Kordunu, Slavoniji. Ovih dana, dok gleda TV vijesti iz Ukrajine, sve te slike, kaže, iz 90-tih u Hrvatskoj, vraćaju joj se poput "flash backova".
"Srbi u Krajini su tražili kulturnu autonomiju, Hrvati svoju državu. I sve se to, u početku, činilo onako naivno, ali vrlo brzo se, zapravo, pokazalo, kao i danas u Ukrajini, da iza svega stoje mračne, nacionalističke namjere. Kao što se ovdje uspostavilo da Milošević hoće i više od kulturne autonomije, a Tuđman i puno više od pristojne nacionalne, demokratske države, tako mi se čini da je i danas u Ukrajini identična stvar, da je Putin, recimo, nešto kao Milošević, a Tuđman, recimo, kao Julija Timošenko", kaže Erceg.
"Mogu Hrvati da stvaraju svoju novu državu, ali samo, isključivo, zapadno od linije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica! Sve što je istočno od te linije, srpsko je!" (insert iz Šešeljeva govora pred pobunjem Srbima u Baranji, 1991.)
Tako je, 90-tih, pobunjene hrvatske Srbe, ustrašene novom, nacionalističkom vlašću, 90-tih, "štitio" haški optuženik za ratne zločine i srbijanski radikal, Vojislav Šešelj, uz dobro poznato iscrtavanje velike Srbije i rečenicu: "Htjeli su rat, imaju rat".
Oživjeli su "ustaše" i "četnici".
I Rusija štiti Ruse, ma gdje se nalazili. I sve se to u Ukrajini, zaključuje novinarka Heni Erceg, može vrlo brzo pretvoriti u opasan rat, kao što se dogodilo i u Hrvatskoj, u što u ljeto 1990., iako je izvještavala sa sve vrućeg terena, ni sama nije vjerovala.
Heni Erceg
"Na početku su bili u civilu, poslije toga su imali neke puškice, pa su onda potpuno poludjeli, pa se sve to pretvorilo u neku paravojnu situaciju, vrlo opasnu, vrlo agresivnu. Sve do onog trenutka kad mi je Milan Martić rekao da više ne dolazim jer će me ubiti! Tako je bilo i na Baniji i u Slavoniji. Grozna je ta manipulacija sa svim tim ljudima, i od strane Tuđmana, i od strane Miloševića, koja se na koncu izrodila u toliko mrtvih", ističe ona.
"Kad sam gledala prve kadrove iz Ukrajine, s Majdana u Kijevu, prva reakcija je i meni bila - Dobro, ljudi su izišli van da traže neka svoja prava. A onda se i tamo vrlo brzo i tragično uspostavilo da iza te tobožnje nacionalne države i želje za suverenitetom, leži najgrozniji fašizam, da žele ruskoj manjini ukidati sva njihova prava, da ih brišu, da bi slijedeći korak lako mogao biti ono što se dogodilo u Hrvatskoj sa Srbima, dakle da kažu zbogom, doviđenja, idite vi malo preko granice. Dakle, da se dogodi etničko čišćenje. Sve su to vrlo slične stvari i tragično je da taj svijet, a tu mislim na Ameriku i EU, ništa ne uče, nego se čini da to sve skupa, njima i odgovara", naglašava Erceg.
Sveučilišni profesor i predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, doktor Zoran Pusić, zamjera Europskoj uniji što je kod građana Ukrajine stvorila lažni osjećaj da bi Ukrajina preko noći mogla postati članica Unije, a samom Kijevu neke radikalne poteze, kao što je izbacivanje ruskog jezika.
"To me odmah podsjetilo na događaje u Hrvatskoj i na promjenu Ustava i izbacivanje Srba kao konstitutivnog naroda, što je bio grub i loš potez ostrašćenih nacionalista, koji su samo donijeli nesreću i koji su dolijevali ulje na vatru. Naravno da položaj Rusije sliči položaju Srbije 1991. godine u sukobu sa Hrvatskom. Postoji velika ruska manjina u Ukrajini, koja se tome protivi, pa potezi jedne strane radikaliziraju drugu stranu. To smo uistinu već vidjeli kada je počinjao raspad Jugoslavije, i konačno rat, koji je toliko nesreće i patnje ljudima na ovim prostorima donio", ocijenjuje Pusić.
Situacija podsjeća na situaciju na Balkanu 1990. i 1991., ali samo u dva segmenta, eskalaciji nasilja i činjenici da se i u ukrajinskoj krizi ne raspravlja o granicama država, nego o granicama nacija, sve ostalo je različito.
"Što god mislili o situaciji u Hrvatskoj 1991. i 1992. godine, Hrvatskom je ipak upravljala demokratski izabrana Vlada. Situacija danas u Ukrajini nije takva jer trenutna vlast u Ukrajini nije demokratski izabrana. To može izazivati strah od eventualnih posljedica kod ruske zajednice, a vjerojatno i ne samo kod ruske zajednice", ističe doktor Neven Budak, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Ilustrativna fotografija
Zapad je olako shvatio krizu u Ukrajini i napravio niz krivih procjena, kao i 90-tih na Balkanu, smatra doktor Mate Granić, hrvatski ministar vanjskih poslova iz 90-tih, danas vanjsko-politički analitičar.
"Ukrajina ima dvije budućnosti, jedna je totalna nestabilnost, koja će na kraju izazvati i bijes samih građana Ukrajine, čak i onih na zapadnoj Ukrajini, a druga je stvar koja može dovesti do vojne intervencije Rusije u dijelu Ukrajine, kao što je bila Osetija i Abhazija", tvrdi Granić.
Sličnost je samo u pojavnim elementima, ali srž ukrajinske krize bitno je drugačija od one na Balkanu 90-tih.
"Na Ukrajini se lome odnosi snaga Moskve i Zapada i u pitanju su velike geostrateške igre", naglašava sveučilišni profesor u mirovini, analitičar i politolog, doktor Branko Caratan.
"Zapad ne može puno napraviti kada je u pitanju Ukrajina, kao što nije mogla napraviti puno kada je u pitanju bila Gruzija. Na drugoj strani predsjednik Putin je bio isprovociran da reagira jer je prije toga Zapad dosta otvoreno podržavao promjenu vlasti u Kijevu. Možda je sreća da je u ovom momentu u Vašingtonu predsjednik Obama, koji nastoji izvući američku politiku iz globalnih konflikata. Njemačka politika nema interesa da se ide na zaoštravanje, a i Moskva je svjesna činjenice da postoji jedna crta koja se ne bi trebala preći. To je sve pod pretpostavkom da se događaji ne otrgnu kontroli", zaklčjučuje Caratan.
