Opstina Glamoč jedna je od najsiromašnijih u BiH. I ono malo privrede što je bilo propalo je nakon privatizacije. Zaposlenih u proizvodnji praktično nema. Zato u Glamoču kažu da jedino radi Pučka kuhinja. Korisnici, uglavnom stariji ljudi, su prezadovoljni, jer, kažu, da nje nema umirali bi od gladi, ali i usamljenosti. Ovo je mjesto za preživljavanje ali i druženje.
Sit gladnu ne vjeruje, narodna je poslovica koja je, na žalost, postala opće primjenljiva u doslovnom smislu riječi u Bosni i Hercegovini. I dok ovi prvi razmišljaju o zimovanju, drugi su na rubu egzistencije. Žive od danas do sutra, a slika socijalno ugroženih posebno je teška u glamočkoj općini.
Tamošnja pučka kuhinja za mnoge je jedina garancija opstanka, ali i mjesto koje im obogaćuje život i pruža bar malo radosti.
Zahvaljujući Misiji bez granica Pučka kuhinja u Glamoču bez prekida i u punom kapacitetu funkcionira gotovo 16 godina. Za devedesetak korisnika ovo je mjesto puno više od svakodnevnog toplog obroka, kazao nam je to voditelj kuhinje Blaženko Soldat.
„Mislim da je ovo jedinstvena pučka kuhinja u Bosni i Hercegovini. Iza mene, što možemo vidjeti, naši korisnici imaju okupacijske aktivnosti. Uspjeli smo te aktivnosti nekako prilagoditi njihovom starosnom dobu i onome što oni i obično rade. Evo, ovo su žene koje dolaze u kuhinju i pletu stvari koje mi možemo iskoristiti, pokloniti našim donatorima, našim prijateljima itd“, navodi Soldat.
A potvrdile to i korisnice kuhinje Mara Hajder i Koviljka Kozomara.
„Pa, ovako pletem, radim, malo je i šale, malo zbiljnosti, s Blaženkom je dobro i fino. Slušamo mi njega, ali više on nas, bogami“, kaže Mara.
„I radom u njivi i svim što postoji i što treba, radimo da se pridonese ovoj
Kuhinji. Ona nam mnogo znači. Da nije nje, ne znamo šta bismo.Iskreno rečeno, 'fala onome ko je ovo osnov'o za ovaj narod“, dodaje Koviljka.
Kuhinja je primjer i dobre suradnje s lokalnim vlastima i Crvenim križem s čijim vozilom je dopremljena pomoć petočlanoj obitelji Vranješ i poseban dar devetogodišnjoj Zorici. Pitamo što je dobila, uz paket hrane za obitelj.
„Dobila sam deku, trenerku, majicu, čarape. I paket hrane“, kaže.
Cijela obitelj ove devetogodišnjakinje hrani se u Pučkoj kuhinji, a Zorica se maltene, rodila u njoj. Svi oni su i korisnici pomoći Crvenog križa, kaže nam tajnik te organizacije u Glamoču Dragan Damjanović, te dodaje:
„Imamo izvrsnu suradnju u svakom pogledu, da li mi njima pomažemo paketima, da li oni nama. Većina njihovih korisnika je ovdje, bliže gradu, ali korisnici koji su na selu, koji ne mogu doći, onda mi, ako imamo kakvu pomoć i ako ima Blaženko i Pučka kuhinja kakvu pomoć, zajedno iziđemo na teren i podijelimo tu pomoć."
Tu je i više nego dobra suradnja i s Islamskom zajednicom, ističe voditelj Pučke kuhinje.
„Kad smo već spomenuli Islamsku zajednicu Glamoč, današnji ručak je sačinjen iz njihove donacije koju smo dobili u donaciji mesa kurbana“, kaže Blaženko Soldat.
Bio je to povod da pokucamo i na vrata Islamske zajednice. Dočekao nas je glavni imam u Glamoču Muhamed ef. Dragolovčanin.
„Ova suradnja traje već dugi niz godina, preko petnaest godina, od otvaranja Pučke kuhinje, s obzirom na to da ona zaista radi na način da onim ljudima koji su u stvarnoj potrebi izlazi u susret i da im pomaže. Naravno, ta naša suradnja će se, ako Bog da, nastaviti“, navodi imam.
Stoga je u kuhinji završilo omanje stado ovaca, a od svog osnutka do danas ova je ustanova napravila preko 350 tisuća obroka, da ne spominjemo obuću, odjeću, higijenske potrepštine, pomoć u lijekovima. A pruža, što je i najvažnije, lijepu riječ i druženje.
