Multimedijalni servis Exit Media predstavio je u Bihaću igrano-dokumentarni film "Pucanj u dušu". Film govori o često izbjegavanim i prešućenim temama ratnih silovanja i seksualnog zlostavljanja koje su doživjele brojne žene tokom rata u BiH.
Porodica Emira Hotića, mladog režisera i producenta filma, jedna je od onih koja ima svoju ratnu priču a koji djelimično u filmu priča njegov otac. Ovo je djelimično i opredijelilo ovog mladog čovjeka da sakupi i sačuva dio neispričanih priča, ekranizira ih i prikaže mladiim generacijama istinu o ratnim dešavanjima u BiH a kako se nikada ne bi ponovilo.
„Bilo je jako mučno raditi na filmu. Radeći sa žrtvama i prolazeći kroz sve faze filma, prolazite kroz njihova iskustava. Autentično to ne možete doživjeti, ali možete osjetiti. Poruka filma je jednostavna. Zabilježiti ono sve što se dešavalo sa intencijom da se to zlo nikada nikome ne bi ponovilo i kako generacije koje dolaze ne bi imali pomućenu sliku o svim tim događanjima 1992-1995 godine. Ja tu imam i neka lična subjektivna iskustva. Naime, čovjek Hotić Ismet koji se pojavljuje u filmu i koji je potpisan kao sin silovane majke je moj otac. Moja nana je silovana i desilo se ono što se desilo tako da se ja nisam mogao otkgnuti tog subjetivnog“, kaže Hotić.
Film "Pucanj u dušu" sadrži potresne ispovijesti zlostavljanih žena, te rekonstrukcije istinitih događaja i predstavlja samo mali dio istine o tragediji žena i muškaraca koji su prošli kroz najgore torture i poniženja samo zato što su se zvali drugačije i što su pripadali drugom narodu.
Potpunu istinu vjerovatno nikad nećemo saznati jer su razmjere zločina nezamislive, mnoge žrtve nisu preživjele, a mnoge će svoju bol ponijeti sa sobom u grob.
„Želimo da ukažemo na činjenicu i da pokažemo mladima na koji način su njihovi očevi, djedovi i mi prolazili kroz istoriju, da bi oni jednostavno imali svjetliju i bolju budućnost“, kaže Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtva i svjedoka genocida.
Kroz film se na neki način želi ukazati i na odnos koji kao društvo imamo prema osobama koje su proživjele najgore oblike zločina i koje su danas marginalizirane, dodaje Tahirović.
„Prema podacima UN u BiH je 20.000 žena i muškaraca prošlo seksualno nasilje...Za ovako malu zemlju to je veliki procenat i težak teret za nositi cijelom društvu. Ali, ipak mi moramo tim ljudima posvetiti i dati više pažnje. Jer kad mi kao društvo pokrenemo tu inicijativu i stanemo iza njih, onda će i institucije, iza njih“, konstatuje Tahirović.
Hotić naglašava da su žrtve u bh. društvu na neki način stignatizirane i da se odnos prema žrtvama ratnog seksualnog nasilja mora promijeniti.
„Njima se ne poklanja gotovo pažnja, a kamoli da se njihovi problemi rješavaju. Čitavo društvo treba poraditi na odnosu prema ovim, ali drugim ratom oštećenim kategorijama koje su zapostavljene“, zaključuje Hotić.
