Sudu u Parizu u ponedjeljak je donio presudu za prvu pojedinačnu tužbu protiv
optuženih za ratne zločine - Radovana Karadžića i Biljane Plavšić, koja je već izdržala zatvorsku kaznu.
Prema nepravosnažnoj presudi suda u Parizu, Karadžić i Plavšić, porodici Kovač iz Foče dužni isplatiti 200.000 eura za pretrpljenu traumu. Bošnjačku porodicu Kovač u aprilu 1992. u njihovoj kući u Foči napale su snage bosanskih Srba, neke od članova porodice pretukli i ubili, a potom zapalili kuću.
Preživjeli članovi porodice, koji su u međuvremenu postali francuski državljani, podnijeli su zahtjev jednom pariškom sudu protiv Karadžića, Plavšićeve i Ratka Mladića i tražili su milion eura odštete, što je prvi takav slučaj u Evropi.
Sud je odlučio u njihovu korist, a dosuđena odšteta je 200.000 eura, potvrdio je za RSE advokat Kovačevih, Ivan Jurasinović.
Biljana Plavšić - fotografija iz arhive
„Oni moraju platiti odštetu. Sud je priznao da su oni izvršili ratni zločin nad mojim klijentima i donio je osuđujuću presudu. Što se tiče gospodina Halila Kovača 78.000 eura, gospođe Zuhre Kovač 75.000 eura, i nešto manje za djecu“, naveo je advokat Jurasinović.
Jurasinović najavljuje da će priznanje presude tražiti u BiH, ali i Srbiji, gdje boravi Biljana Plavšić, kako bi se šteta mogla naplatiti.
„Mi ćemo, naravno, tražiti od ratnih zločinaca da oni sami, i osobno, snose teret presude. Međutim, ukoliko ne budu u stanju to učiniti, onda ćemo se obratiti i Republici Srpskoj koja je omogućila da se zločin izvrši. Priznanje presude u BiH, što se tiče Karadžića i Mladića, u Republici Srbiji, isto, što se tiče gospođe Plavšić, jer se ona nalazi na teritoriji Republike Srbije. Onda ćemo ići na izvršenje“, kazao je on.
Problem naplate
Izvršenje presude može se tražiti samo od tuženih pojedinačno jer je i tužba takva, odnosno od Karadžića, Plavšićeve i Mladića, te se ne može očekivati da odštetu isplati RS, tvrdi advokat iz Banja Luke, Miroslav Mikeš.
„Nonsens je tražiti izvršenje od entiteta, od Republike Srpske, vezano za presudu gdje RS apsolutno nije obuhvaćena na bilo kakav način. Ratni zločin je ratni zločin – on je individualan kao i svako drugo krivično djelo. Izvršiti presudu može samo onaj na koga se ona odnosi. Ukoliko bi neko smatrao da taj novac treba da isplati Republika Srpska, trebala bi biti podnesena potpuno nova tužba,“ smatra Mikeš.
Ovo prva pojedinačna tužba za novačnu nadoknadu protiv Karadžića, Mladića i Plavšićeve u Evropi, zbog traume i ratnog zločina. Slične presude postoje u SAD gdje je sud u Njujorku 2000. godine osudio Radovana Karadžića po tužbi sedam žena koje su bile zatvorene u Omarskoj kod Prijedora. Po ovoj presudi Radovan Karadžić je za traumu i ratnu štetu Nusreti Sivac dužan isplatiti punih 35 miliona američkih dolara.
„Dobili smo mi taj spor, dosuđen nam je taj odštetni zahtjev zaista u jednom zapanjujućem iznosu. Naravno, ta se presuda ne može izvršiti dok se god ne nađe imovina Radovana Karadžića, što je za sada teško. Za mene je to značilo nešto sasvim drugo, a to je jedna moralna pobjeda. Vrlo je važno da se jedan tako značajan pravosudni institut kao što je u Americi Federalni sud bavio uopće tim pitanjem“, kazala je ona.
Svaka dobijena tužba u korist žrtava je dobrodošla, ali je evidentan problem naplate ratne štete, kako u presudama pred domaćim tako i u međunarodnim sudovima, smatra predsjednik Udruženja logoraša BiH, Murat Tahirović. Sasvim sigurno da su presude moralna satisfakcija žrtvama, ali bi im i novac dobro došao, dodaje Tahirović.
„Nama je postao problem tužbi koje mi vodimo u BiH, gdje imamo veliki broj njih donešenih, istina još uvijek u prvostepenom postupku, koje su pozitivne u korist naših članova, međutim, nastaje problem naplate, pogotovo kad su u pitanju tužbe protiv pojedinaca – kao što je u ovom slučaju Karadžić – kako naplatiti, s obzirom da je on svu svoju imovinu, prema našim informacijama, već prenio na bližnje srodnike, a sam traži sredstva za svoju odbranu koju vodi u Tribunalu. Međutim, sama šteta i korist koju su pojedinci dobili samo pokazuje da se zločin desio i da su ti ljudi, pored krivične odgovornosti – za što moraju da odgovaraju – i materijalno odgovorni prema pojedincima nad kojima je počinjen zločin“, kazao je Tahirović.
Pred sudovima u BiH nalaze se na hiljade sličnih tužbi u kojima su žrtve tužile RS, odnosno Federaciju BiH. Crna Gora je, za sada, prva zemlja u regionu čiji je sud donio odluku o isplaćivanju odšteta porodicama ratnih žrtava 2008. godine. U 42 procesa po tužbama zbog deportacija bh. državljana iz Crne Gore, postignuto je sudsko poravnanje u iznosu od 4,13 miliona eura.
optuženih za ratne zločine - Radovana Karadžića i Biljane Plavšić, koja je već izdržala zatvorsku kaznu.
Prema nepravosnažnoj presudi suda u Parizu, Karadžić i Plavšić, porodici Kovač iz Foče dužni isplatiti 200.000 eura za pretrpljenu traumu. Bošnjačku porodicu Kovač u aprilu 1992. u njihovoj kući u Foči napale su snage bosanskih Srba, neke od članova porodice pretukli i ubili, a potom zapalili kuću.
Preživjeli članovi porodice, koji su u međuvremenu postali francuski državljani, podnijeli su zahtjev jednom pariškom sudu protiv Karadžića, Plavšićeve i Ratka Mladića i tražili su milion eura odštete, što je prvi takav slučaj u Evropi.
Sud je odlučio u njihovu korist, a dosuđena odšteta je 200.000 eura, potvrdio je za RSE advokat Kovačevih, Ivan Jurasinović.
„Oni moraju platiti odštetu. Sud je priznao da su oni izvršili ratni zločin nad mojim klijentima i donio je osuđujuću presudu. Što se tiče gospodina Halila Kovača 78.000 eura, gospođe Zuhre Kovač 75.000 eura, i nešto manje za djecu“, naveo je advokat Jurasinović.
Jurasinović najavljuje da će priznanje presude tražiti u BiH, ali i Srbiji, gdje boravi Biljana Plavšić, kako bi se šteta mogla naplatiti.
„Mi ćemo, naravno, tražiti od ratnih zločinaca da oni sami, i osobno, snose teret presude. Međutim, ukoliko ne budu u stanju to učiniti, onda ćemo se obratiti i Republici Srpskoj koja je omogućila da se zločin izvrši. Priznanje presude u BiH, što se tiče Karadžića i Mladića, u Republici Srbiji, isto, što se tiče gospođe Plavšić, jer se ona nalazi na teritoriji Republike Srbije. Onda ćemo ići na izvršenje“, kazao je on.
Problem naplate
Izvršenje presude može se tražiti samo od tuženih pojedinačno jer je i tužba takva, odnosno od Karadžića, Plavšićeve i Mladića, te se ne može očekivati da odštetu isplati RS, tvrdi advokat iz Banja Luke, Miroslav Mikeš.
„Nonsens je tražiti izvršenje od entiteta, od Republike Srpske, vezano za presudu gdje RS apsolutno nije obuhvaćena na bilo kakav način. Ratni zločin je ratni zločin – on je individualan kao i svako drugo krivično djelo. Izvršiti presudu može samo onaj na koga se ona odnosi. Ukoliko bi neko smatrao da taj novac treba da isplati Republika Srpska, trebala bi biti podnesena potpuno nova tužba,“ smatra Mikeš.
Ovo prva pojedinačna tužba za novačnu nadoknadu protiv Karadžića, Mladića i Plavšićeve u Evropi, zbog traume i ratnog zločina. Slične presude postoje u SAD gdje je sud u Njujorku 2000. godine osudio Radovana Karadžića po tužbi sedam žena koje su bile zatvorene u Omarskoj kod Prijedora. Po ovoj presudi Radovan Karadžić je za traumu i ratnu štetu Nusreti Sivac dužan isplatiti punih 35 miliona američkih dolara.
„Dobili smo mi taj spor, dosuđen nam je taj odštetni zahtjev zaista u jednom zapanjujućem iznosu. Naravno, ta se presuda ne može izvršiti dok se god ne nađe imovina Radovana Karadžića, što je za sada teško. Za mene je to značilo nešto sasvim drugo, a to je jedna moralna pobjeda. Vrlo je važno da se jedan tako značajan pravosudni institut kao što je u Americi Federalni sud bavio uopće tim pitanjem“, kazala je ona.
Tahirović: Sama šteta i korist koju su pojedinci dobili samo pokazuje da se zločin desio i da su ti ljudi, pored krivične odgovornosti – i materijalno odgovorni prema pojedincima nad kojima je počinjen zločin.
Svaka dobijena tužba u korist žrtava je dobrodošla, ali je evidentan problem naplate ratne štete, kako u presudama pred domaćim tako i u međunarodnim sudovima, smatra predsjednik Udruženja logoraša BiH, Murat Tahirović. Sasvim sigurno da su presude moralna satisfakcija žrtvama, ali bi im i novac dobro došao, dodaje Tahirović.
„Nama je postao problem tužbi koje mi vodimo u BiH, gdje imamo veliki broj njih donešenih, istina još uvijek u prvostepenom postupku, koje su pozitivne u korist naših članova, međutim, nastaje problem naplate, pogotovo kad su u pitanju tužbe protiv pojedinaca – kao što je u ovom slučaju Karadžić – kako naplatiti, s obzirom da je on svu svoju imovinu, prema našim informacijama, već prenio na bližnje srodnike, a sam traži sredstva za svoju odbranu koju vodi u Tribunalu. Međutim, sama šteta i korist koju su pojedinci dobili samo pokazuje da se zločin desio i da su ti ljudi, pored krivične odgovornosti – za što moraju da odgovaraju – i materijalno odgovorni prema pojedincima nad kojima je počinjen zločin“, kazao je Tahirović.
Pred sudovima u BiH nalaze se na hiljade sličnih tužbi u kojima su žrtve tužile RS, odnosno Federaciju BiH. Crna Gora je, za sada, prva zemlja u regionu čiji je sud donio odluku o isplaćivanju odšteta porodicama ratnih žrtava 2008. godine. U 42 procesa po tužbama zbog deportacija bh. državljana iz Crne Gore, postignuto je sudsko poravnanje u iznosu od 4,13 miliona eura.
