Nakon jučerašnjeg sastanka lidera političkih stranaka sa visokim predstavnikom u BiH Valentinom Inckom jasno je da oko ustavnih rješenja nije bilo konsenzusa. Različiti stavovi i tumačenja potpisanih dogovora i izjava kulminirali su žestokom raspravom između dvojice prudskih potpisnika Sulejmana Tihića, predsjednika Stranke demokratske akcije, i Milorada Dodika, predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Da li je prudski proces propao, ili jedinstvenog stava nikad nije ni bilo?

Kad su početkom novembra prošle godine prvi ljudi SDA, SNSD-a i HDZ-a BiH, Sulejman Tihić, Milorad Dodik i Dragan Čović sjeli za pregovarački sto u Prudu kod Odžaka s namjerom da se dogovore o budućem uređenju BiH koji bi predložili Parlamentu, činilo se da su na granici realnog.

Tek kad su izašli s usaglašenim prijedlozima o načinu provođenja ustavnih reformi koje trebaju biti u skladu sa Evropskom konvencijom o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, rješenju pitanja nadležnosti države, funkcionisanju institucija BiH i teritorijalnoj organizaciji posebno srednjih nivoa vlasti, bajka je zamalo dobila sretan kraj. A svojevremeno je zvučalo obećavajuće. Sulejman Tihić:

„Želim da kažem da smo mi definitivno riješili pitanje državne imovine tako što je jasno rečeno da imovina nastala sukcesijom od bivše SFRJ i imovina bivše SR BiH prelazi prvo na državu BiH koja zadržava za sebe ono što je njoj potrebno, a ono što joj ne treba prenosi na entitete, kantone i općine. Dogovorili smo pravni status Distrikta Brčko. Također smo se dogovorili da Vijeće ministara podigne kredit u iznosu od 500 miliona KM za povratak izbjeglih i raseljenih. Počeli smo razgovore o ustavnoj reformi gdje smo rekli, između ostalog, da je BiH decentralizovana država, organizirana na tri razine vlasti, da srednja razina vlasti je sastavljena od četiri teritorijalne jedinice.“

Ne vidimo razloga da gradimo BiH

Potom su uslijedile optužbe. Dragan Čović:

„Rješenje je kompromis i dogovor tri strane, ili puno više od tri strane kako bismo stvorili ambijent da imamo dvotrećinsku potporu u Parlamentu. Dok god predstavnici srpskog naroda ne vide mogućnost za kompromis drugačije nego kako govore, dogovora nema, to vam je valjda jasno - jer mi ne možemo bilo koga prisiliti. Ustav se može promijeniti, zapamtimo, samo dvotrećinskom većinom u Parlamentu.“

Milorad Dodik:

„Mi ne vidimo razloga da gradimo BiH u kojoj se osporava RS. Zašto ćemo to?“

Jedino što je uspješno prošlo parlamentarnu proceduru jeste amandman na Ustav o statusu Distrikta Brčko.

Predsjednik partije demokratskog progresa Mladen Ivanić, koji je na preskok, izuzev prudskog trojstva, učestvovao u svim pregovorima od Vlašića prije nekoliko godina do nedavnog sastanka s američkim potpredsjednikom Džozefom Bajdenom, za RSE analizira prudski dogovor:

„I ono što se uspjelo, uspjelo se zahvaljujući širem krugu ljudi koji su podržali dogovor oko Brčkog. Da je bilo samo do njih trojice, ne vjerujem ni da bi se i taj dio dogovora realizovao. Bilo je jasno od samog početka da ovaj sastav ove trojice nije bio u stanju da napravi ništa ozbiljno, i to se na kraju nakon osam, devet mjeseci eksperimenata, velikih pohvala koje su dobivali na međunarodnoj sceni, pokazalo i mislim da je prudski sporazum potpuno slomljen.“

Od Pruda, preko Banje Luke, Sarajeva, Mostara, Bajdena, Dubrovnika do OHR-a i - ničega. Sulejman Tihić:

„Sastanak je pokazao velike razlike, prvenstveno između gospodina Dodika i mene kad su u pitanju sadržaj, tumačenje i realizacija prudskog procesa. Ja smatram da je prudski proces došao u krizu nakon banjalučkog sastanka, i nakon toga, od pet dogovora koje smo postigli, Dodik je odustao od dogovora u ustavnoj reformi, od dogovora o državnoj imovini i od dogovora o popisu stanovništva i povratku.“

Nismo u stanju dati odgovor

Milorad Dodik:

„Ustavne promjene mogu da budu vlasništvo samo nas ovdje u BiH. Nikakvo vodjstvo stranaca na tom procesu za nas nije prihvatljivo i mi u tom procesu gdje su stranci vođe nećemo učestvovati. Mi možemo da sjednemo pa se dogovaramo ako možemo, ako ne možemo šta da radimo. Imamo ustav, nismo mi zemlja bez ustava.“

Velike historijske promjene ustava nisu moguće ni danas, a ni u skorom periodu, ocjenjuje Ivanić kritizirajući pasivnost u oblastima koje su po građane izuzetno značajne:

„Apsolutno je nedopustivo da se toliko vremena potrošilo na jalovu priču o Ustavu, a da se nisu ispunili uslovi za ukidanje šengenaskih viza. I naši građani konačno treba da počnu da vrše pritisak na političare da se bave praktičnim temama, da te krupne, koje samo služe za njihovo održavanje, ostave na strani. Ja vjerujem da ne postoji mogućnost u nekom kratkom roku suštinske promjena Ustava i zato uopšte ne pripadam onoj grupi ljudi koja misli da se tim poslom treba baviti. Taj posao je od starta osuđen u ovom trenutku i sa ovakvim rasporedom političkih snaga na neuspjeh.“

Priznanje neuspjeha, čini se, ipak je stiglo. Dragan Čović:

„Mi ne možemo ni u NATO ni u EU bez ozbiljnih ustavnih promjena. I ja sam bar zagovornik odavno takve ideje. Mislim da mi ovdje koji smo danas bili nismo u stanju dati odgovor na to pitanje.“

Politika dogovora o dogovaranju ponovo je na sceni nakon sezone godišnjih odmora, nakon što bh. lideri pasošima bez viza obiđu ili ako ništa makar znaju da mogu obići sve destinacije koje im na um padnu. Vidik se povrh svega proširi kad stanu na novčanike u kojima nikad ne kasni plata.