Za pravoslavni Božić čelnici opštine Goražde posjetili su povratnike Srbe u prigradskim goraždanskim naseljima i u duhu dobrosusjedskih odnosa proslavili zajedno ovaj veliki hrišćanski blagdan.
Radiša Petrović među prvima se vratio u naselje Dubišta kod Goražda. Sa komšijama je u šatoru čekao obnovu kuće, a deset godina poslije doživio da u ovom naselju živi oko 70 prijeratnih stanovnika i da se radost Božića osjeti na svakom koraku.
''Imamo Radovana koji ujutru dođe prvi, Petka Petrovića sin, dolazi svake godine i godina dobra bude, hvala bogu, do sada na visokom nivou, ja sam oduševljen što se tiče lično toga'', priča Petrović.
Kao i do sada opštinski zvaničnici posjetili su povratnike, uručili im skromne darove i obećali punu podršku u rješavanju svakodnevnih problema.
''Nije bitna vrijednost paketa bitno je da smo došli ovdje, čestitali Božić, kazali im da je općina njihova, da je otvorena i za njih. Prilikom posjeta našim firmama zmolio sam da imaju prioritet, znamo da je puno molbi stiglo iz cijele regije od Foče do Višegrada, ali sam zamolio da imaju prioritet ono koji su se vratili na područje općine Goražde i uistinu oni to i zaslužuju da imaju prioritet kod zapošljavanja'', kazao je načelnik Opštine Muhamed Ramović.
Radiša Petrović kaže da je lijepa riječ najbitnija.
''Ništa nama, ni sto grama kafe, ne treba, ali važna je riječ, ljudska riječ. Kad se sretnete da se pozdravi ljudski s tobom i čovječanski'', rekao je on.
Koliko ovakve posjete lokalnih zvaničnika doprinose bržoj uspostavi povjerenja među ljudima pitali smo paroha Goraždanske parohije Novicu Ćebića.
''Naravno da doprinose, ljudi da nemaju te podrške, te iskazane ljubavi na jedan način, možda bi se ljudi vremenom i razišli, ali ako opstaju tu i žive, onda je dobro. Da se ne selimo s ovih prostora, ne samo Srbi nego i svi ostali'', odgovorio je Ćebić.
''Ja sam od 1999. u Goraždu. Svak mi je vrata otvorio, sa svakim sam do sad bio dobar, svak. Ćerka mi je završila fakultet, odma' su je primili, ne mogu da duše griješim stvarno. Do '92 , '91 kako smo do sad živili bratski što 'no kažu, zašto se ne bi moglo živit, evo, zašto. Ne može ljepše. To je, oduvijek ja kako znam što je moj pokojni stari govorio, kaže - bez komšije ti ne možeš ništa, ako ti ne ideš komšiji, a komšija tebi to nikak'a ljudskost nije, ništa'', poručuje Radiša Petrović.
Radiša Petrović među prvima se vratio u naselje Dubišta kod Goražda. Sa komšijama je u šatoru čekao obnovu kuće, a deset godina poslije doživio da u ovom naselju živi oko 70 prijeratnih stanovnika i da se radost Božića osjeti na svakom koraku.
''Imamo Radovana koji ujutru dođe prvi, Petka Petrovića sin, dolazi svake godine i godina dobra bude, hvala bogu, do sada na visokom nivou, ja sam oduševljen što se tiče lično toga'', priča Petrović.
Kao i do sada opštinski zvaničnici posjetili su povratnike, uručili im skromne darove i obećali punu podršku u rješavanju svakodnevnih problema.
''Nije bitna vrijednost paketa bitno je da smo došli ovdje, čestitali Božić, kazali im da je općina njihova, da je otvorena i za njih. Prilikom posjeta našim firmama zmolio sam da imaju prioritet, znamo da je puno molbi stiglo iz cijele regije od Foče do Višegrada, ali sam zamolio da imaju prioritet ono koji su se vratili na područje općine Goražde i uistinu oni to i zaslužuju da imaju prioritet kod zapošljavanja'', kazao je načelnik Opštine Muhamed Ramović.
Povratnik Radiša Petrović: Ništa nama, ni sto grama kafe, ne treba, ali važna je riječ, ljudska riječ.
''Ništa nama, ni sto grama kafe, ne treba, ali važna je riječ, ljudska riječ. Kad se sretnete da se pozdravi ljudski s tobom i čovječanski'', rekao je on.
Koliko ovakve posjete lokalnih zvaničnika doprinose bržoj uspostavi povjerenja među ljudima pitali smo paroha Goraždanske parohije Novicu Ćebića.
''Naravno da doprinose, ljudi da nemaju te podrške, te iskazane ljubavi na jedan način, možda bi se ljudi vremenom i razišli, ali ako opstaju tu i žive, onda je dobro. Da se ne selimo s ovih prostora, ne samo Srbi nego i svi ostali'', odgovorio je Ćebić.
''Ja sam od 1999. u Goraždu. Svak mi je vrata otvorio, sa svakim sam do sad bio dobar, svak. Ćerka mi je završila fakultet, odma' su je primili, ne mogu da duše griješim stvarno. Do '92 , '91 kako smo do sad živili bratski što 'no kažu, zašto se ne bi moglo živit, evo, zašto. Ne može ljepše. To je, oduvijek ja kako znam što je moj pokojni stari govorio, kaže - bez komšije ti ne možeš ništa, ako ti ne ideš komšiji, a komšija tebi to nikak'a ljudskost nije, ništa'', poručuje Radiša Petrović.
