Države nekadašnje Jugoslavije ni nakon više od 20 godina od sukoba nisu daleko odmakle u procesu pomirenja, rečeno je na debati o temi "Pomirenje iz ugla lokalnih političara i EU" u organizaciji Koalicije "REKOM".
Političari regije, prema svemu sudeći, nisu zainteresirani za pomirenje, rekli su uvodničari tijekom debate. Zbog toga se nameću brojna pitanja - od toga koliki je stvarni doprinos političara u regiji u procesu pomirenja - do toga da li civilno društvo ima potencijal za stvaranje temelja za pomirenje.
Teme pomirenja, ratnih zločina ili kultura sjećanja nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji nisu one o kojima političari regije govore, a i nisu im ni prioritet u radu.
"Političarima je pomirenje dosadno, jer od toga nema nekih benefita. Naprotiv, možete izgubiti, budući da proces pomirenja i suočavanja s najtežim pitanjima vrlo bliske prošlosti. S druge strane, proces pomirenja neće dati dobre rezultate, ako u taj proces ne budu uključeni i političari", smatra Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Očito je, ističe Eric Gordy stručnjak za Balkan sa Univerzitetskog koledža u Londonu, da političarima pomirenje nije u ličnom interesu.
"Rekao bih da je stvarno dobro išlo ka pomirenju do 2006. godine. Poslije toga je postalo malo teže i tenzije su povećane. Smatram da su političari dobili predstavu da im pomirenje nije u ličnom interesu, jer politika je jedan vid biznisa", kaže Gordy.
Posljednih godina pokazalo se da su političari sposobni za pomirenje, ali bez suočavanja sa prošlošću, smatra fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji.
"Pogledajte samo prijedlog premijera Srbije Aleksandra Vučića da se nađe jedan zajednički datum za sve žrtve bez nacionalne oznake, to je jako zavodljivo! To je pomirenje bez činjenica, bez kajanja i bez katarze", ocjenjuje fra Šarčević.
S druge strane, bošnjački političari zahtjevaju istinu, ali na način, kako srpska politika smatra kroz kažnjavanje Srbije, nešto antisrpsko. U takvoj politici nema vizije za budućnost.
Hrvatska politika je, u određenom smislu, indiferentna prema tome, objašnjava fra Šarčević.
"Evropska unija, kada je u pitanju region Zapadnog Balkana, proces pomirenja reducira na političku korektnost. Ali, politička korektnost, vrlo često može biti s onu strane pomirenja, tako se gestom pomirenja proglašavaju politike, koje na jedan naročiti spin proglašavaju pomiriteljskim politikama, s ambicijom da se u tu pomiriteljsku politiku prije svega uključi zaborav", dodaje Ćurak.
Kazneno procesuiranje ratnih zločina bitan je faktor za pomirenje, ali još važnije za jedno društvo je da pomirenje kreće od institucija, konstatira fra Šarčević.
"Nama je jako potrebno da se stvara klima unutar institucija, dakle mi smo izručili patnju i pomirenje političarima. Ja mislim da su institucije, dakle, od onih mikro institucija poput obitelji, pa škola, jedna od bitnih stvari da se promijeni opća klima, jer političari sebe smatraju da su refleksi, odraz volje svog naroda", zaključio je fra Ivan Šarčević.
