O aktuelnom političkom trenutku u BiH, o tome da su predstavnici vlasti uglavnom zaokupljeni dnevnopolitičkim problemima, dok se ekonomske i socijalne refrorme kao obaveza u izmijenjenom pristupu EU prema bh. procesu integrisanja stalno odlažu, govori profesor Pravnog fakulteta u Tuzli, dr Zlatan Begić.
RSE: Podsjećam Vas na novo zaostajanje BiH u uspunjavanju preuzetih obaveza na putu podnošenja aplikacije za članstvo u EU. Zbog čega političari, koji su potpisali obavezu o tome, bježe od utvrđivanja programa ekonomskih i socijalnih reformi i stalno najavljuju nove termine kad će one biti usvojene?
Begić: Oni nemaju kapaciteta za to. Pogledajte strukturu naših državnih, entitetskih, a ne daj vam Bože da uđete u kantonalne institucije. Ja sam bio član ekspertne grupe za reformu Federacije. Razgovarao sam, od lokalne samouprave do državnih institucija, upravo o ovim pitanjima o kojima mi sada razgovaramo. Ti ljudi imaju kapacitet da vas prate dvije minute. Treću minutu njemu već ništa nije jasno šta vi njemu govorite i objašnjavate. I vi to lijepo vidite da mu nije jasno. E, ti i takvi ljudi kažu za sebe da imaju legitimitet, za te i takve ljude ipak građani ove zemlje glasaju, pa neka sada građani pokusaju sve to što su im ti njihovi predstavnici zakuhali. To su nekompetentni, nestručni ljudi. Bivši premijer TK, Čaušević, imao je sedam ili osam nekakvih savjetnika, pa smo se mi u Tuzlanskom kantonu šalili i govorili – savjetnik za Dokolicu, OVO, ONO i DSZ.
Isti slučaj je i sada, isti slučaj će i biti, ali nažalost, postoje stranačke mašinerije, postoje ljudi uhljebljeni po državnim institucijama, javnim preduzećima. Kad ste vi vidjeli javni konkurs za zapošljavanje u nekom javnom preduzeću!? I na kraju krajeva, ja više nemam ni volje ni želje da branim ta javna preduzeća od nekakve privatizacije. Možda bi to upravo bio udarac u kičmu ekonomske moći naših takozvanih elita. Pazite, nije to prišlo elitama! Ono što mi nazivamo elitama, to je nespojivo s elitom onako kako se to shvata u normalnom svijetu. Ipak elita u normalnom svijetu podrazumijeva kompetenciju, stručnost, biografiju. Biografiju! Pogledajte biografije naših ljudi koji odlučuju o mojoj i vašoj sudbini! I sa legitimitetom nekakvog biračkog tijela koje se uvijek pojavi na izborima. A to su ovi 'branitelji', prvo svojih pozicija, pa onda i ovog sistema ovakav kakav je.
RSE: Situacija se stalno komplikuje – najavljeni referendum o radu Suda i Tužilaštva BiH o čemu je odluku donijela Narodna skupština RS, može se reći, dolijeva ulje na vatru.
Begić: Očigledno je da neko želi dolijevanje ulja na vatru. Ja mogu govoriti u pravnom smislu o značaju takve jedne odluke. Takva odluka u pravnom smislu nema nikakav značaj, jer mi zaboravljamo da Ustav RS-a i zakonodavstvo Republike Srpske dosta korektno reguliše referendumsko izjašnjavanje građana. Dakle, ovom odlukom Narodne skupštine RS-a na prvom mjestu je narušen Ustav Republike Srpske, zakon Republike Srpske, koji reguliše referendum i građanske inicijative, a tek onda i Ustav BiH. Dakle, taj zakonodavni organ u tom našem entitetu jednostavno, na prvom mjestu, ne poštuje vlastiti ustav, ustav svog entiteta. Vidite, mi smo složena država, u njoj postoje entiteti i uopšte nije sporno da bilo koji nivo vlasti u Bosni i Hercegovini raspisuje referendume. Šta više, to je jedan demokratski institut i institucija gdje se građanima daje na izjašnjavanje određeno pitanje. Međutim, u Bosni i Hercegovini, kao i ostalim složenim državama, svaki nivo vlasti može da raspisuje referendum samo iz onih oblasti za koje je nadležan, a nikako iz oblasti nadležnosti drugih ili viših nivoa vlasti nego što je on sam.
RSE: To je trenutna situacija u Republici Srpskoj, dok je u Federaciji vladajuća koalicija, najblaže rečeno, u stalnom nesporazumu.
Begić: Mislim da je vladajućim političkim elitama u Federaciji BiH, a koje su, btw, na vlasti već dvadeset godina, priča o referendumu, zloupotreba Srebrenice, pojedinih ljudi iz Srebrenice, Vučića, itd, izuzetno i vrlo dobro došla u ovom momentu. Ako pogledate jednu i drugu i treću stranu, oni nemaju šta da ponude građanima. Izbori, to ja odgovorno sada tvrdim, i pozivam međunarodnu zajednicu da redefiniše svoj stav po tom pitanju, i taj poziv će sve češće i sve žešće biti ispostavljan i prema međunarodnoj zajednici, izbori su kod nas brutalno pokradeni. Druga stvar, kod nas se vlast zasniva i naziva sebe legitimnom, na bazi otprilike 30 posto glasova biračkog tijela, a tih 30 posto se poslije razbije na nekih 12, 13 posto glasova.
Dakle, kod nas vladajuće partije imaju otprilike 12-15 posto glasova ukupnog biračkog tijela. Vidite, to je ta glasačka mašinerija koju su oni pozapošljavali, stranačka nomenklatura. Ili, recimo, primjer koji pokazuje našu stvarnost: Tuzlanski kanton proizvede 50 posto električne energije, ima 1.700 zaposlenih u elektroenergetskom sektoru, uključujući i sve rudare koji također ulaze u elektroenergetski sektor, koji kopaju ćumur, bez ćumura nema struje, dok, recimo, Sarajevski kanton ima 2.200 zaposlenih u elektroenergetskom sektoru, a proizvede 0 (nula) posto električne energije. To je dakle ta stranačka mašinerija, jer izlaskom na izbore tih 20 do 25 posto dobro uhljebljenih građana Bosne i Hercegovine zapravo brani vlastite pozicije. Postavlja se pitanje legalnosti, ne samo legitimiteta nego i valjaliteta postojeće nomenklature vlasti.
RSE: Zbog čega to kažete?
Begić: Nemojmo zaboraviti da postojeća nomenklatura vlasti ne provodi odluku Evropskog suda za ljudska prava, koja podrazumijeva dramatično redefinisanje prava, obaveza i odgovornosti građana u vezi sa mogućnošću kandidovanja. Pazite, to je ova država potpisala, time je ova država potpisala i obavezu da će uskladiti svoj pravni sistem i da će izbore provesti na osnovu opštepriznatih međunarodnih standarda. To ova vlast nikada nije uradila i mi sve manje u Bosni i Hercegovini govorimo o legitimitetu institucija. Mi, i to je nama nametnuto, govorimo o legitimitetu pojedinih političkih partija da predstavljaju pojedine narode, dok su državne institucije, uz svesrdnu pomoć međunarodne zajednice, pretvorene u protočne bojlere i u jedan poligon gdje se sukobljavaju ti koncepti dogovoreni na razini političkih partija, odnosno, uskih stranačkih rukovodstava.
Na kraju krajeva, pogledajte samo, taj proces delegitimisanja, delegaliziranja državnih institucija doveo je čak do toga da imamo osnivanje nečega što se zove Hrvatski narodni sabor, što je potpuno izvaninstitucionalna kategorija. Imamo situaciju da ustavne institucije uvažavaju onaj stav koji je zauzeo nekakav Hrvatski narodni sabor, i pri tome bošnjačke političke elite odgovaraju na način da prave Bošnjački narodni sabor. Znači, ovdje se država rasprodaje, njezine se institucije urušavaju. Ja očekujem doista akciju svih dobronamjernih prijatelja Bosne i Hercegovine da se proces odlučivanja vrati u institucije sistema, da se vrati odgovornost onih koji su izabrani, da se na proces liderokratije i dogovaranja sa liderima u kojekakvim kafanama, po kojekakvim rančevima itd. stavi tačka i da se ovome narodu vrati demokratija. Nama su ukrali demokratiju.
RSE: Hvala, profesore Begiću. Bili ste britki kao i obično, za razliku od velikog broja onih koji čine akademsku zajednicu BiH a koji ne žele da govore za medije odnosno za javnost.
Begić: Zahvaljujući ovakvim razgovorima, i na Vašem mediju, ja imam jedan serijal prijetećih pisama iz dijaspore, od raznoraznih organizacija, 'domoljuba', 'branitelja' Bosne i Hercegovine, iz Beča, Sidneja, itd., pa ću ja to vrlo skoro i da objavim javno, da vidimo ko su ti 'junaci' koji pokušavaju da se pod kojekakvim lažnim profilima i imenima, a bogami i pod pravim, obračunavaju sa nama ovdje, koji živimo i koji pokušavamo da nam djeca ne završe tamo gdje smo bili mi prije dvadeset godina, a to je u rovovima.
RSE: Žao mi je što smo i mi doprinijeli prijetnjama koje su Vama upućene.
Begić: To je jedino što mi intelektualci možemo, a mi ne treba da se plašimo tih i takvih aveti koji glume velike borce za narod, vjeru, državu, ne znam ni koji narod, ni koju vjeru, ni koju državu, i to sve iz Minhena, Sidneja i ostalih svjetskih metropola. Ja ih pozivam da dođu ovdje, kod nas, da to raspravimo oči u oči, pa, ako treba i da možda nešto i zajednički učinimo za ovu našu zemlju. Ali ovdje, iz Bosne i Hercegovine, ne sa svjetskih destinacija.
