Privatne firme svjetla tačka u moru propalih preduzeća

Crna Gora se ne može pohvaliti moćnom industrijom i uspješnim velikim sistemima, kao ni regularnim poslovnim ambijentom oslobođenim mnogobrojnih prepreka efikasnom i jednostavnom poslovanju.

Svijetlu tačku, međutim, predstavlja jedan broj malih privatnih firmi koje, uprkos svim unutrašnjim barijerama i teškoćama, nastalih kao rezultat globalne ekonomske krize, ipak uspijevaju da opstanu:

Od ukupnog broja firmi u Crnoj Gori, 99 odsto čine mikro, mala i srednja preduzeća, podsjeća izvršni direktor Montenegro biznis alijanse, Darko Konjević.

„Među tim preduzećima ima i onih koja i u ovom periodu krize opstaju i koji pokušavaju da se održe na tržištu, bilo da se radi o malim proizvodnim preduzećima ili trgovinskim ili uslužnim. U principu se radi o firmama sa manjim brojem zaposlenih i o porodičnim firmama gdje jednostavno ljudi imaju različite uloge i kao vlasnik firme i kao neko ko radi sve ostale poslove. Ti ljudi su obično ljudi koji pažljivo ulaze u nove poslove, pažljivo planiraju i oni koji se ustežu od uzimanja velikih kredita, odnosno onih koji znaju na čemu su i znaju da se protegnu koliko je jorgan dug, što bi se reklo u Crnoj Gori”, navodi Darko Konjević.

Vinarija Sjekloća iz Virpazara, na obali Skadarskog jezera, je osnovana prije skoro deset godina, a tržištu se nametnula vinom čija je cijena iznad prosjeka, ali srazmjerna ocjeni koju mu je dalo tržište. Osnivač ove vinarije, Milenko Sjekloća, koji kaže da se vodeći ovo malo, ali uspješno preduzeće, svakodnevno sreće sa mnoštvom teškoća i prepreka, sugeriše šta treba uraditi da bi se stanje poboljšalo.

„Treba pooštriti uslove naplate i potraživanja. Trebali bi porezi, koji se plaćaju 15 dana nakon izdavanja računa, odgoditi, makar kada bude račun plaćen, tako da bi to dosta olakšalo i nama i drugima situaciju“, kaže Milenko Sjekloća.

Ključni problem nedostatak novca

U Crnoj Gori je, prema zvaničnim podacima crnogorske Centralne banke, krajem oktobra u blokadi bilo 15.000 preduzeća, čiji je ukupni dug 363 miliona eura. Analiza strukture otkriva visoku koncentraciju dugovanja jer samo 10 najvećih dužnika zahvata čak 22 posto ukupnog duga, a od 50 najvećih dužnika, u neprekidnoj blokadi duže od jedne godine je čak 36 preduzeća sa dugom od 280 miliona eura.

Nedostatak novca, odnosno, nemogućnost izvršavanja finansijskih obaveza, već duže vrijeme, predstavlja ključni problem crnogorske privrede.

Izvršni direktor Montenegro biznis alijanse, Darko Konjević, objašnjava na koji način se problem opšte nelikvidnosti prelama na vlasnike malih preduzeća, koja, uprkos svim teškoćama, ipak nalaze način da opstanu:

„Većina njih je vezana za nešto veće sisteme i zavise od većih sistema, bilo da se radi o plasiranju proizvoda ili usluge, ili zavise od situacije na crnogorskom tržištu, odnosno od standarda stanovništva. A pošto kupovna moć stanovništva ne raste onako kako bi trebalo, to je kod njih problem u plasiranju svojih proizvoda.”

U Crnoj Gori postoji više preduzeća koja dobro stoje, ali se za mnoga pretpostavlja da uživaju nelegitimnu podršku političkih struktura, bilo da se radi o pojedincima sa dobrim vezama ili kompanijama koje su zapravo partijska preduzeća.

Jedna od firmi koja ne pripada nijednoj od ovih kategorija je rasadnik Ekoplant Željka Vidakovića, koji, nabrajajući teškoće i barijere sa kojima se sreće, izdvaja „maćehinski“ odnos države koja favorizuje tzv. uvoznički lobi, na štetu prave proizvodne privrede, ali i cijele nacije.

„Privrednu komoru godinama, da ne kažem decenijama, vode, nose i upravljaju njom trgovci. Dakle ljudi koji se uglavnom bave uvozom. Oni su miljenici vlasti jer preko carina pune budžet. Naši se ministri i istaknuti ljudi diče kako carina najvećim dijelom puni budžet. Zaboga, pa puni tako što plaćamo carinu na uvezenu hranu. To je nešto što je nonsens, a istovremeno se ne ulaže u to. Ako išta možemo od tog uvoza da isključimo i najlakše i najbrže da zamijenimo je hrana“, ocjenjuje Vidaković.

Na kraju, samo po sebi nameće se pitanje - kako samostalni preduzetnici uopšte opstaju? Koji je recept za preživljavanje - pitali smo proizvođača vrhunskih vina Milenka Sjekloću:

„To je svakodnevni ogroman trud, rad čitave porodice i maksimalan angažman da bismo opstali u ovim uslovima. Do sada smo praktično plivali sa glavom iznad vode, ali sad je to sve dosta otežano. Nadam se, obzirom da smo do sada sve racionalno radili, da nemamo nekih posebnih dugova i da ćemo preživjeti i ovu situaciju.”

Vlasnik rasadnika Ekoplant u kom, kako sam kaže, ima svega, od maline do masline, Željko Vidaković, podsjeća na činjenicu da Ekoplant postoji već punih 20 godina i da za to vrijeme nisu samo poslovali profitabilno, već da su iza njih brojna usavršavanja i mnoštvo priznanja, te da će za godinu-dvije, tržištu ponuditi zaštićenu i patentiranu autentičnu crnogorsku malinu.

Sudeći po njegovim riječima, recept za uspjeh je sasvim jednostavan, što ipak ne znači da je to i lako postići.

„Posvećenost i stalno usavršavanje, biranje ljudi koji su spremni da budu uz vas, koji se stalno usavršavaju”, zaključuje Vidaković.