Prema optužnici, Šešelj je progon Hrvata u Vukovaru i Hrtkovcima počinio "govorom i propagandom mržnje", dok je ostala zlodela u Zvorniku, Vukovaru, Mostaru, Nevesinju, Bosanskom Šamcu, Brčkom i širem području Sarajeva "podstakao, pomogao i podržao" tako što je dobrovoljce SRS, kao fizičke počinioce, regrutovao, indoktrinirao mržnjom prema nesrbima, organizovao i poslao na ratišta.
Utvrđeno je da je moguće da su pripadnici srpskih snaga počinili zločine tokom ratnog sukoba u Hrvatskoj i BiH. Tužitelj nije predočio dovoljno dokaza za sljedeća kaznena djela: Crna rijeka ubojstvo, prisilni rad na Ovčari, okrutno postupanje u Veleprometu, mučenje i okrutno postupanje u Sonjinoj kući te u Vogošći pored Sarajeva, kao i pljačka u Nevesinju.
Većina članova Vijeća ne smatra ni da je bilo prekomjernog uništavanja ustanova za religiozne i obrazovne svrhe. Počinjena su određena kaznena djela, ali pitanje je mogu li se pripisati Šešelju, kada je riječ o ubistvu i zlostavljanjima u Veleprometu i na Ovčari.
Antoneti: Većina članova Veća u pristupu Tužilaštva vidi niz neadekvatnosti i konfuznosti. Projekt za koji se zalaže Šešelj je politički, a ne nužno kriminalni cilj. Čak kada se uzmu u obzir stavovi Srba koji se smatraju diskriminatornima, ponuđeni dokazi ne uveravaju da je proglašenje autonomije Srba u Hrvatskoj i BiH rezultat kriminalne namere.