Antoneti: Postoji razumna mogućnost da je svrha slanja srpskih dobrovoljaca na ratna područja imao za svrhu zaštitu Srba. Kontekst događaja mogao mu je dati solidno opravdanja. Veće, takođe, konstatuje da Šešelj nije bio hijerarhijski nadređen dobrovoljcima na terenu. Razlog slanja dobrovoljaca nije bilo činjenje zločina nego podrška ratnim naporima. Ovim konstatacijama se ne žele umanjiti ili prikriti zločini počinjeni u Hrvatskoj i BiH, zločini u kojima su učestvovali ili bili povezani Šešeljevi dobrovoljci. Konstatuje se samo da njihovo raspoređivanje ne znači da je Šešelj znao, izdavao uputstva ili podržavao zločine.
Projekat "Velike Srbije", kakav zagovara Vojislav Šešelj je a priori politički cilj, a ne kriminalni.
Antoneti: Većina članova Veća u pristupu Tužilaštva vidi niz neadekvatnosti i konfuznosti. Projekt za koji se zalaže Šešelj je politički, a ne nužno kriminalni cilj. Čak kada se uzmu u obzir stavovi Srba koji se smatraju diskriminatornima, ponuđeni dokazi ne uveravaju da je proglašenje autonomije Srba u Hrvatskoj i BiH rezultat kriminalne namere.
Većina članova Vijeća ne smatra ni da je bilo prekomjernog uništavanja ustanova za religiozne i obrazovne svrhe. Počinjena su određena kaznena djela, ali pitanje je mogu li se pripisati Šešelju, kada je riječ o ubistvu i zlostavljanjima u Veleprometu i na Ovčari.