Sud Bosne i Hercegovine prvostepeno je u utorak, 30. maja, oslobodio Senada Gadžu, Zaima Laličića i Sulju Hebiba za zločine protiv civila srpske nacionalnosti u Hrasnici kod Sarajeva.
Na presudu postoji mogućnost žalbe.
Predsjedavajuća sudskog vijeća Mediha Pašić kazala je da za neke tačke nije izveden nijedan dokaz ili je saslušan samo jedan svjedok te da se veliki broj tačaka optužnice zasniva se na iskazima jednog svjedoka, Mirka Vukovića.
"Iskazi svjedoka Vukovića u bitnim i odlučujućim dijelovima nisu potvrđeni nijednim drugim svjedokom ili materijalnim dokazom tako da ne mogu biti pouzdan osnov kojim bi se mogla utvrditi krivična odgovornost optuženih", kazala je Pašić.
Dodala je da iskaz Vukovića, kad se optužba zasniva samo na jednom svjedoku, "mora biti takav da ne ostavlja nikakvu sumnju". Za njegove iskaze je navela da su "međusobno kontradiktorni", kao i u odnosu na druga svjedočenja.
Za drugog svjedoka je kazala da se "ravnao po iskazima drugih svjedoka koje je pročitao u knjizi".
"Tužilaštvo nije navelo koju tačno radnju stavlja na teret optuženima kao ni oblik odgovornosti", kazala je sutkinja Pašić.
Tužilaštvo BiH Gadžu, Laličića i Hebiba tereti da su tokom rata, od 1992. do 1994. godine, kao vojnici i stražari Armije RBiH, učestvovali u ubistvima, mučenjima, zlostavljanjima i tjelesnim sakaćenjima, te "namjernom nanošenju velikih patnji i povreda" civilima srpske nacionalnosti.
Prema optužnici, civili su bili zatočeni u nehumanim uvjetima u Osnovnoj školi Aleksa Šantić, u garažama u ulici Igmanskih partizanskih bataljona i u prostorijama nedovršene stambene zgrade u naselju Hrasnica u općini Ilidža, desetak kilometara južno od Sarajeva.
Za ove zločine, pred sudom u Beogradu osuđen je Husein Mujanović, kao bivši upravnik zatvora.
Tužilac Miroslav Janjić je tokom čitanja optužnice 3. marta 2022. godine naveo da je optuženi Gadžo, pored ostalog, iz škole u Hrasnici izveo Radomira Ratkovića, pretukao ga, te zadavio.
Tužitelj, pored ostalog, navodi da je Gadžo iz garaža u Hrasnici izveo Radomira Milutinovića i Dostina Nikolića, da ih je pretukao u susjednoj prostoriji te su oni, zbog povreda, preminuli.
Gadžo je s drugim stražarom, prema optužnici, Mirka Vukovića natjerao ga da se skine gol, te su ga tukli dok mu nije potekla krv iz glave.
Potom je Gadžo uzeo čašu i nasuo u nju tu krv od Mirka i kazao "E, moj Gadžo, do mene si prvi, četničke ću napiti se krvi", navodi se u optužnici.
Gadžo i Laličić su, prema optužnici, tokom 1992. godine izveli jednog od zatvorenika, tukli ga palicama i šakama, nakon čega je Gadžo zatvorenika skalpirao, odnosno nožem odsjekao komad kože i kose.
Optužnicom se Sulji Hebibu tereti da je u pet različitih situacija, a uz pomoć nekoliko stražara, premlaćivao zatvorenike smještene u zatvorske prostorije u Hrasnici.
Prema optužnici, Hebib je 26. ili 27. decembra 1992. godine, s još nekoliko stražara, izveo jednog zatvorenika, udario ga u prsa, zbog čega je zatvorenik izgubio dah i pao na pod. Nakon toga su ga udarali nogama, stolicama, palicama, zbog čega je izgubio veliku količinu krvi i dva zuba.
Tužilaštvo je izvelo 15 svjedoka.
Svjedok Tužilaštva BiH Vasko Bučevac kazao je tokom suđenja da je u hrasnički zatvor odveden u septembru 1994. godine te da je od ubijenih u zatvoru "osnovano srpsko groblje" u tom mjestu.
"Prvih sedam ljudi na tom groblju su pobijeni u zatvoru. Tako je osnovano srpsko groblje. Jednog gluhonijemog i nesposobnog čovjeka su optužili da navodi granate po Hrasnici. I on je ubijen", rekao je ovaj svjedok.
Prema Odbrani, neki svjedoci spominjali su da je Gadžo "izveo ili vratio nekog zatvorenika, ali da nije bilo dokaza ko ih je premlatio" te je ukazivala na ljekarske potvrde i dokumente uprave pritvora o "prirodnoj smrti zatvorenika".
Odbrana Laličića je tokom suđenja navela da samo jedan od 15 svjedoka, Savo Pejić, spominje Laličića u kontekstu optužnice, koji je rekao da ga je optuženi udario nogom u predjelu bubrega.
Ukazala je na presudu u kojoj "šamaranje i udaranje nogom u stražnjicu nije prihvaćeno kao nečovječno postupanje".
Zaim Laličić je ranije u drugom predmetu 2015. pravosnažno osuđen pred Sudom BiH na šest godina zatvora za silovanje i nečovječno postupanje prema civilima u Hrasnici tokom 1992. i 1993. godine. Između ostalog, osuđen je i za silovanje Slobodanke Mladić, rodice presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Prema krivičnoj prijavi iz 1996. godine silovano je 12 žena srpske nacionalnosti iz Hrasnice i Sokolović-kolonije, naselja kod Sarajeva, od kojih je jedna ubijena.