RSE: Kakva je situacija u Novom Pazaru?
BULIĆ: Bajram je, tako da je situacija dosta mirna i sve protiče bez ikakvih incidenata. Ljudi su u svečanom raspoloženju, obilaze se i čini mi se da su malo odahnuli od događaja koji su mnogi preživljavali sa velikom strepnjom.
RSE: Mislite li da će tako i ostati, ili postoji bojazan da bi moglo da dođe do podele među građanima?
BULIĆ: U vrijeme Bajrama i blagdana vjerovatno neće doći do incidenata, ali situacija koja je nastala podjelama unutar Islamske zajednice i prethodni događaji koji su se dešavali u Novom Pazaru sigurno da su ostavili jedan prostor za incidente koji mogu da budu sa nesagledivim posljedicama. U Sandžaku, u Novom Pazaru, imamo dvije Islamske zajednice. Upravo na tim pukotinama u budućnosti se može očekivati svašta. Upravo na tim pukotinama imamo pojavu raznih islamskih sekti, neke su radikalne, a neke manje radikalne.
RSE: Koliko je tih sekti?
BULIĆ: Koliko je meni poznato, u Novom Pazaru djeluju Vehabije. Čujem da postoje i Dervišani, koji su više okrenuti ka muzici i mističnom Islamu, mada nisam ekspert za ta pitanja. Činjenica je da se od jednog tolerantnog Islama, kakav je bio do sada na prostorima Balkana, pojavljuje nešto što nije u tradiciji, ni Bošnjaka, niti njihovih komšija, koji nisu živjeli sa takvom vrstom ispovijedanja Islama. Mislim da Dervišani nisu militantna varijanta. Dervišani su malo prisutni u Prizrenu, ali u doba Otomanskog carstva to je bio vid islamske filozofije. On je kasnije prešao u jedan dekadentan oblik postojanja.
RSE: A Šiti?
BULIĆ: Ne znam mnogo o njihovom učenju. Oni su više zastupljeni u Perziji. U zadnjih nekoliko mjeseci smo imali incidente sa Vehabijama.
RSE: Rasim Ljajić rekao je nedavno da može da dođe i do prolivanja krvi. Da li je to i suviše dramatična poruka ili mislite da bi u nekoj situaciji moglo i to da se desi?
BULIĆ: Na skupu smo imali dvije suprotstavljene grupe i novo izabrani reis Zilkić je trebao da se obrati vjernicima u 15 časova, a obratio se u 16 časova. Taj sat zakašnjenja je ostavio prostora da se dvije naelektrisane grupe sat vremena međusobno posmatraju kroz kordon policije. Sam taj prostor koji je bio ostavljen ljudima, dovoljno govori da se ove stvari ne dešavaju samo unutar same Islamske zajednice, već da ipak, bojim se, neko sa strane pokušava da unese nemir i nesreću u ovaj region.
RSE: Ima mišljenja da Beograd stoji iza toga i da Ugljanin u Novom Pazaru stoji iza toga raskola. Koliko mislite da su tačne takve tvrdnje?
BULIĆ: Gospodin Ugljanin je sinoć imao intervju na regionalnoj televiziji, koja je inače pod njegovom kontrolom. Ovih dana smo imali napade na medije i to upravo na medije koji su u ovoj situaciji pokušavali da budu objektivni. Bio je napadnut repetitor Radija 100+. Glas razuma ovih dana u Sandžaku nije mogao da se oglasi i da pozove suprotstavljene strane na razum. Niko nije mogao da se obrati ljudima, pogotovo preko privatne televizije Jedinstvo, koja je inače najgledanija u Novom Pazaru, koja je koliko-toliko pokušavala da bude objektivna. Niko nije mogao da se obrati građanima i da pozove na suzdržanost, nenasilje i toleranciju. Ta opcija SDA je devedesetih godina internacionalizovala pitanje Sandžaka prema Zapadu. Neki centri, koje Ugljanin nije definisao, su optuženi za zbivanje u Sandžaku. Nevjerovatno da se od jednog kretanja ka Evropskoj unija, ta ista Evropska unija i Zapad uopšte optužuju za stanje u Sandžaku. Ugljanin je optužio Zapad i SAD da se nalaze iza svega ovog.
RSE: Ima tvrdnji da obaveštajne službe stoje iza ovoga?
BULIĆ: Sandžački muftija je javno optužio obavještajne službe u Srbiji i označio je trougao: obavještajne službe – porodica Jusufspahić – Ugljanin. Optuženi su da stoje iza ovih zbivanja. Očigledno da neko zaista vrlo moćan stoji iza svega ovoga jer se stvari nevjerovatno brzo odvijaju i mene je zaista, i kao čovjeka i kao građanina, kao nekoga ko pokušava da uputi glas razuma, strah što se bez ikakve kontrole, ovako brzo, stvari odvijaju. One nemaju neku unutar bošnjačku kapislu, nego se ovo ipak pritiska i valja sa strane.
RSE: Vi kao književnik i kao profesor sigurno imate dosta kontakta u Novom Pazaru, pa verovatno i šire u Sandžaku, i sa običnim ljudima i sa intelektualcima. Kako se reaguje na prijem u Beogradu povodom Bajrama na kojem će novi reis Zilkić biti glavni gost?
BULIĆ: Narodna Skupština je Dom svih građana Srbije i ako se ta državna institucija opredijelila za prijem jednog reisa, onda se bojim da se država stavlja na stranu jedne od vjerskih opcija, a time se i dalje otvara taj jaz, te država sigurno snosi odgovornost što prošle godine nije završen proces oko registrovanja tradicionalnih vjerskih zajednica u Srbiji. Koliko je meni poznato, ovo se dešava samo unutar Bošnjačke vjerske zajednice. Nije se desio raskol ni u katoličkoj vjerskoj zajednici, ni u pravoslavnoj. Neka se nikada ni ne desi, kako se dešava u Novom Pazaru.
U oči upada i to da je došlo do klerikalizacije društva u Srbiji. Čini mi se da se Srbija sve više upliće u vjerska pitanja susjednih država. Srbija očigledno pokušava da se miješa u unutar-vjerska pitanja susjednih država, što je vrlo opasno i što može da sugeriše da i u unutar-bošnjačkom vjerskom sukobu stoji neko vrlo moćan iz vlasti ko želi ovdje da napravi problem. Ono što je vrlo opasno, pogotovo po nas Bošnjake u Sandžaku, je to što se taj klerikalizam nama nameće i što smo mi u obavezi da se izjašnjavamo samo po vjerskom pitanju i praktično su danas ljudi podijeljeni samo između dvije vjerske opcije. Onda se postavlja pitanje gdje su prava ostalih građana? Šta je sa ostalima koji misle drugačije i koji ne žele da na sljedećim izborima glasaju za dvije vjerske opcije. Desila se jedna potpuna klerikalizacija Sandžaka.
RSE: Da li je moguće da te dve strane, Zilkić i Zukorlić, postoje paralelno, ili je to nemoguće?
BULIĆ: One mogu da postoje, ali će non-stop izbijati konflikti i mi ćemo stalno živjeti u strahu od sukoba unutar te dvije zajednice.
RSE: Jedina oficijalna je Zilkićeva?
BULIĆ: Ona se možda već polako kroz pojedine beogradske medije, a prvenstveno mislim na RTS, predstavlja kao apsolutna opcija i beogradski mediji žele da je nametnu u svijesti građana kao jedinu opciju. Minimizira se opcija gospodina Zukorlića. Čini mi se iz razgovora sa ljudima da je raspoloženje među Bošnjacima sasvim suprotno i da većina ljudi, makar onih sa kojima sam bio u dodiru, podržava Islamsku zajednicu gospodina Zukorlića. Pogotovo je tu osjetljiv odnos prema Bosni i reisu u Sarajevu jer su Bošnjaci duhovno, nacionalno i mnogim drugim emotivnim vezama vezani sa svojim sunarodnicima u Bosni. Pokušaj razbijanja te veze se ovdje doživljava kao izdaja.
RSE: Sarajevo je duhovni centar za sve one na Balkanu koji neguju islamsku veroispovest?
BULIĆ: Malo sam se ovih dana raspitivao oko tih prinadležnosti. Poznato je da je odlaskom Turaka, vrhovni vjerski poglavar u Otomanskom carstvu dogovorio da dio vjerskih prinadležnosti preda reisu. Austrougarska i Turska su formirali instituciju reisa koja prije toga nije postojala. Tako je reis dobio prinadležnost za muslimane na Balkanu. I u Kraljevini Jugoslavije i u Titovoj Jugoslaviji on je imao vjersku vlast, makar formalno, ali nikada niko nije dijelio vjernike, bez obzira što muslimani nisu bili jedna nacija. Bilo je tu Albanaca, Roma, Bošnjaka i ostalih. Ovo što se danas dešava unutar Bošnjaka, ne bi se dešavalo da to neko sa strane ne određuje. Godine 1994. u Istanbulu je poslije raspada SFRJ došlo do razgovora islamskih velikodostojnika iz okolnih zemalja i tada je odlučeno da reis Albancima na Kosovu i Makedoniji da pravo da oni formiraju samostalne Islamske zajednice. Ni to se nije moglo desiti bez odobrenja sarajevskog reisa. Na tom sastanku je odlučeno da Sandžak bude u direktnoj vezi sa Sarajevom. To je vjerovatno bolje poznato ulemi koji se danas ne slaže oko mnogo čega. Kao građanin koji pokušava da se informiše oko svega toga smatram da ipak iza svega stoji politika.
RSE: Prije nekoliko godina sam napravila razgovor sa Muamerom Zukorlićem i shvatila sam da je on jedan moderan mlad čovek koji igra tenis, ima kompjuter, vozi kola, bavi se sportom. Prva njegova žena je bila Jordanka. Nedavno se oženio devojkom iz Novog Pazara. Možda on tom svojom modernošću odskače od nekih pravila?
BULIĆ: To je njegov lični način i stil života. Neki ljudi žive povučeno, neki su otvoreni, neki imaju malo više energije. Gospodin Zukorlić je zaista čovjek koji ima energiju i od kada je on na čelu Islamske zajednice desio se jedan institucionalni preporod Islamske zajednice. Formirana je i medresa, Internacionalni fakultet islamskih nauka, humanitarni rad je razvijen. On jeste jedan radan čovjek koji brzo radi i kako sam jedanput čuo u intervjuu reisa Cerića, rekao je da toliko brzo radi da u Sarajevu ne mogu da ga prate.
RSE: Čitajući vaše pesme zabeležila sam jedan stih koji glasi: "Divno je biti disident u sebi".
BULIĆ: U ovim vremenima u zadnjih 15-tak godina, kada ljudi nisu smjeli da govore, bilo je dovoljno čovjeku da makar u sebi osudi nešto što nije dobro, da toliko smogne snage da se u sebi ne složi sa nečim što je nepravedno. Ako ljudsko biće u sebi sadrži jednu klicu pravde i pravednosti, ona uvijek može da naraste i da od nje i drugi ljudi imaju koristi.
RSE: Možete li nam nešto reći o Bajramu? Znamo da je to porodični praznik i praznik kada se pomaže onima kojim se treba pomoći.
BULIĆ: Danas je kod nas u Pazaru lijep dan. Blagdan. Ugrijalo je sunce. Ulice su osvijetljene i prosto sam presrećan što ovaj dan nije zatamljen nekom nesrećom koja je mogla da se dogodi. Današnji dan je velika radost, pogotovo za djecu. Ulice su pune mališana. Djeca odlaze od kuće do kuće, dobijaju poklone u slatkišima i novcu. Ulice su žive, ljudi su svečano obučeni za ovu priliku u ono najljepše što imaju. Svi su skupa. Potrude se i oni koji su u inostranstvu da dođu, da budu zajedno. Porodični ručak je posebno prijatan i nakon toga, danas i narednih dana, ljudi se obilaze i taj čin obilaska je nešto najljudskije što pripada Bajramu jer u ovom vremenu otuđenja čovjeka od čovjeka, makar u ovoj prilici smo u stanju da se jedni sa drugima, sa kojima živimo, sretnemo, uđemo u domove, popričamo, porazgovaramo i mislim da ovaj praznik jeste jedan vid zbližavanja ljudi. Uopšte vjerski praznici jesu dani kada su ljudi bolji, otvoreniji, bliži jedni drugima i Bajram zaista u tome ima najpozitivniju crtu.
BULIĆ: Bajram je, tako da je situacija dosta mirna i sve protiče bez ikakvih incidenata. Ljudi su u svečanom raspoloženju, obilaze se i čini mi se da su malo odahnuli od događaja koji su mnogi preživljavali sa velikom strepnjom.
RSE: Mislite li da će tako i ostati, ili postoji bojazan da bi moglo da dođe do podele među građanima?
BULIĆ: U vrijeme Bajrama i blagdana vjerovatno neće doći do incidenata, ali situacija koja je nastala podjelama unutar Islamske zajednice i prethodni događaji koji su se dešavali u Novom Pazaru sigurno da su ostavili jedan prostor za incidente koji mogu da budu sa nesagledivim posljedicama. U Sandžaku, u Novom Pazaru, imamo dvije Islamske zajednice. Upravo na tim pukotinama u budućnosti se može očekivati svašta. Upravo na tim pukotinama imamo pojavu raznih islamskih sekti, neke su radikalne, a neke manje radikalne.
RSE: Koliko je tih sekti?
BULIĆ: Koliko je meni poznato, u Novom Pazaru djeluju Vehabije. Čujem da postoje i Dervišani, koji su više okrenuti ka muzici i mističnom Islamu, mada nisam ekspert za ta pitanja. Činjenica je da se od jednog tolerantnog Islama, kakav je bio do sada na prostorima Balkana, pojavljuje nešto što nije u tradiciji, ni Bošnjaka, niti njihovih komšija, koji nisu živjeli sa takvom vrstom ispovijedanja Islama. Mislim da Dervišani nisu militantna varijanta. Dervišani su malo prisutni u Prizrenu, ali u doba Otomanskog carstva to je bio vid islamske filozofije. On je kasnije prešao u jedan dekadentan oblik postojanja.
RSE: A Šiti?
BULIĆ: Ne znam mnogo o njihovom učenju. Oni su više zastupljeni u Perziji. U zadnjih nekoliko mjeseci smo imali incidente sa Vehabijama.
RSE: Rasim Ljajić rekao je nedavno da može da dođe i do prolivanja krvi. Da li je to i suviše dramatična poruka ili mislite da bi u nekoj situaciji moglo i to da se desi?
BULIĆ: Na skupu smo imali dvije suprotstavljene grupe i novo izabrani reis Zilkić je trebao da se obrati vjernicima u 15 časova, a obratio se u 16 časova. Taj sat zakašnjenja je ostavio prostora da se dvije naelektrisane grupe sat vremena međusobno posmatraju kroz kordon policije. Sam taj prostor koji je bio ostavljen ljudima, dovoljno govori da se ove stvari ne dešavaju samo unutar same Islamske zajednice, već da ipak, bojim se, neko sa strane pokušava da unese nemir i nesreću u ovaj region.
RSE: Ima mišljenja da Beograd stoji iza toga i da Ugljanin u Novom Pazaru stoji iza toga raskola. Koliko mislite da su tačne takve tvrdnje?
BULIĆ: Gospodin Ugljanin je sinoć imao intervju na regionalnoj televiziji, koja je inače pod njegovom kontrolom. Ovih dana smo imali napade na medije i to upravo na medije koji su u ovoj situaciji pokušavali da budu objektivni. Bio je napadnut repetitor Radija 100+. Glas razuma ovih dana u Sandžaku nije mogao da se oglasi i da pozove suprotstavljene strane na razum. Niko nije mogao da se obrati ljudima, pogotovo preko privatne televizije Jedinstvo, koja je inače najgledanija u Novom Pazaru, koja je koliko-toliko pokušavala da bude objektivna. Niko nije mogao da se obrati građanima i da pozove na suzdržanost, nenasilje i toleranciju. Ta opcija SDA je devedesetih godina internacionalizovala pitanje Sandžaka prema Zapadu. Neki centri, koje Ugljanin nije definisao, su optuženi za zbivanje u Sandžaku. Nevjerovatno da se od jednog kretanja ka Evropskoj unija, ta ista Evropska unija i Zapad uopšte optužuju za stanje u Sandžaku. Ugljanin je optužio Zapad i SAD da se nalaze iza svega ovog.
RSE: Ima tvrdnji da obaveštajne službe stoje iza ovoga?
BULIĆ: Sandžački muftija je javno optužio obavještajne službe u Srbiji i označio je trougao: obavještajne službe – porodica Jusufspahić – Ugljanin. Optuženi su da stoje iza ovih zbivanja. Očigledno da neko zaista vrlo moćan stoji iza svega ovoga jer se stvari nevjerovatno brzo odvijaju i mene je zaista, i kao čovjeka i kao građanina, kao nekoga ko pokušava da uputi glas razuma, strah što se bez ikakve kontrole, ovako brzo, stvari odvijaju. One nemaju neku unutar bošnjačku kapislu, nego se ovo ipak pritiska i valja sa strane.
RSE: Vi kao književnik i kao profesor sigurno imate dosta kontakta u Novom Pazaru, pa verovatno i šire u Sandžaku, i sa običnim ljudima i sa intelektualcima. Kako se reaguje na prijem u Beogradu povodom Bajrama na kojem će novi reis Zilkić biti glavni gost?
BULIĆ: Narodna Skupština je Dom svih građana Srbije i ako se ta državna institucija opredijelila za prijem jednog reisa, onda se bojim da se država stavlja na stranu jedne od vjerskih opcija, a time se i dalje otvara taj jaz, te država sigurno snosi odgovornost što prošle godine nije završen proces oko registrovanja tradicionalnih vjerskih zajednica u Srbiji. Koliko je meni poznato, ovo se dešava samo unutar Bošnjačke vjerske zajednice. Nije se desio raskol ni u katoličkoj vjerskoj zajednici, ni u pravoslavnoj. Neka se nikada ni ne desi, kako se dešava u Novom Pazaru.
U oči upada i to da je došlo do klerikalizacije društva u Srbiji. Čini mi se da se Srbija sve više upliće u vjerska pitanja susjednih država. Srbija očigledno pokušava da se miješa u unutar-vjerska pitanja susjednih država, što je vrlo opasno i što može da sugeriše da i u unutar-bošnjačkom vjerskom sukobu stoji neko vrlo moćan iz vlasti ko želi ovdje da napravi problem. Ono što je vrlo opasno, pogotovo po nas Bošnjake u Sandžaku, je to što se taj klerikalizam nama nameće i što smo mi u obavezi da se izjašnjavamo samo po vjerskom pitanju i praktično su danas ljudi podijeljeni samo između dvije vjerske opcije. Onda se postavlja pitanje gdje su prava ostalih građana? Šta je sa ostalima koji misle drugačije i koji ne žele da na sljedećim izborima glasaju za dvije vjerske opcije. Desila se jedna potpuna klerikalizacija Sandžaka.
RSE: Da li je moguće da te dve strane, Zilkić i Zukorlić, postoje paralelno, ili je to nemoguće?
BULIĆ: One mogu da postoje, ali će non-stop izbijati konflikti i mi ćemo stalno živjeti u strahu od sukoba unutar te dvije zajednice.
RSE: Jedina oficijalna je Zilkićeva?
BULIĆ: Ona se možda već polako kroz pojedine beogradske medije, a prvenstveno mislim na RTS, predstavlja kao apsolutna opcija i beogradski mediji žele da je nametnu u svijesti građana kao jedinu opciju. Minimizira se opcija gospodina Zukorlića. Čini mi se iz razgovora sa ljudima da je raspoloženje među Bošnjacima sasvim suprotno i da većina ljudi, makar onih sa kojima sam bio u dodiru, podržava Islamsku zajednicu gospodina Zukorlića. Pogotovo je tu osjetljiv odnos prema Bosni i reisu u Sarajevu jer su Bošnjaci duhovno, nacionalno i mnogim drugim emotivnim vezama vezani sa svojim sunarodnicima u Bosni. Pokušaj razbijanja te veze se ovdje doživljava kao izdaja.
RSE: Sarajevo je duhovni centar za sve one na Balkanu koji neguju islamsku veroispovest?
BULIĆ: Malo sam se ovih dana raspitivao oko tih prinadležnosti. Poznato je da je odlaskom Turaka, vrhovni vjerski poglavar u Otomanskom carstvu dogovorio da dio vjerskih prinadležnosti preda reisu. Austrougarska i Turska su formirali instituciju reisa koja prije toga nije postojala. Tako je reis dobio prinadležnost za muslimane na Balkanu. I u Kraljevini Jugoslavije i u Titovoj Jugoslaviji on je imao vjersku vlast, makar formalno, ali nikada niko nije dijelio vjernike, bez obzira što muslimani nisu bili jedna nacija. Bilo je tu Albanaca, Roma, Bošnjaka i ostalih. Ovo što se danas dešava unutar Bošnjaka, ne bi se dešavalo da to neko sa strane ne određuje. Godine 1994. u Istanbulu je poslije raspada SFRJ došlo do razgovora islamskih velikodostojnika iz okolnih zemalja i tada je odlučeno da reis Albancima na Kosovu i Makedoniji da pravo da oni formiraju samostalne Islamske zajednice. Ni to se nije moglo desiti bez odobrenja sarajevskog reisa. Na tom sastanku je odlučeno da Sandžak bude u direktnoj vezi sa Sarajevom. To je vjerovatno bolje poznato ulemi koji se danas ne slaže oko mnogo čega. Kao građanin koji pokušava da se informiše oko svega toga smatram da ipak iza svega stoji politika.
RSE: Prije nekoliko godina sam napravila razgovor sa Muamerom Zukorlićem i shvatila sam da je on jedan moderan mlad čovek koji igra tenis, ima kompjuter, vozi kola, bavi se sportom. Prva njegova žena je bila Jordanka. Nedavno se oženio devojkom iz Novog Pazara. Možda on tom svojom modernošću odskače od nekih pravila?
BULIĆ: To je njegov lični način i stil života. Neki ljudi žive povučeno, neki su otvoreni, neki imaju malo više energije. Gospodin Zukorlić je zaista čovjek koji ima energiju i od kada je on na čelu Islamske zajednice desio se jedan institucionalni preporod Islamske zajednice. Formirana je i medresa, Internacionalni fakultet islamskih nauka, humanitarni rad je razvijen. On jeste jedan radan čovjek koji brzo radi i kako sam jedanput čuo u intervjuu reisa Cerića, rekao je da toliko brzo radi da u Sarajevu ne mogu da ga prate.
RSE: Čitajući vaše pesme zabeležila sam jedan stih koji glasi: "Divno je biti disident u sebi".
BULIĆ: U ovim vremenima u zadnjih 15-tak godina, kada ljudi nisu smjeli da govore, bilo je dovoljno čovjeku da makar u sebi osudi nešto što nije dobro, da toliko smogne snage da se u sebi ne složi sa nečim što je nepravedno. Ako ljudsko biće u sebi sadrži jednu klicu pravde i pravednosti, ona uvijek može da naraste i da od nje i drugi ljudi imaju koristi.
RSE: Možete li nam nešto reći o Bajramu? Znamo da je to porodični praznik i praznik kada se pomaže onima kojim se treba pomoći.
BULIĆ: Danas je kod nas u Pazaru lijep dan. Blagdan. Ugrijalo je sunce. Ulice su osvijetljene i prosto sam presrećan što ovaj dan nije zatamljen nekom nesrećom koja je mogla da se dogodi. Današnji dan je velika radost, pogotovo za djecu. Ulice su pune mališana. Djeca odlaze od kuće do kuće, dobijaju poklone u slatkišima i novcu. Ulice su žive, ljudi su svečano obučeni za ovu priliku u ono najljepše što imaju. Svi su skupa. Potrude se i oni koji su u inostranstvu da dođu, da budu zajedno. Porodični ručak je posebno prijatan i nakon toga, danas i narednih dana, ljudi se obilaze i taj čin obilaska je nešto najljudskije što pripada Bajramu jer u ovom vremenu otuđenja čovjeka od čovjeka, makar u ovoj prilici smo u stanju da se jedni sa drugima, sa kojima živimo, sretnemo, uđemo u domove, popričamo, porazgovaramo i mislim da ovaj praznik jeste jedan vid zbližavanja ljudi. Uopšte vjerski praznici jesu dani kada su ljudi bolji, otvoreniji, bliži jedni drugima i Bajram zaista u tome ima najpozitivniju crtu.