Prvi put kada su ih pokušali smjestiti za isti sto završilo je neuspjehom.
Dvadeset i jedan dan kasnije, postigli su sporazum kojim je završen do tada najkrvaviji rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. U američkom gradu Dejtonu, (Dayton) parafiran je mirovni sporazum kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini.
Trideset godina kasnije novi rat, drugi igrači i ponovo diplomatski napori: da li se istim metodama može zaustaviti i rat u Ukrajini?
U čemu su sličnosti?
Ono što se dešavalo u Rijadu u Saudijskoj Arabiji u kojem se, uz napore američke delegacije na pregovorima nalazila i ukrajinska i ruska strana, donekle podsjeća na dešavanja iz Dejtona, kaže i bivši ambasador u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji Christopher Hill.
Kao zamjenik Richarda Holbrookea, glavnog pregovarača i "tvorca" Dejtonskog mirovnog sporazuma, Hill je bio u prvom redu ovog historijskog procesa.
"Vidjeli smo da ako bismo ih stavili zajedno u prostoriju, svaka strana bi držala govore o nesporazumima i zašto su oni upravu, a druga strana u krivu. Shuttle diplomatija se pokazala mnogo efikasnijim alatom", pojašnjava Hill.
- SPECIJALI RSE: Sve karte Dejtona | Tajne Dejtona | U prvom redu dejtonske historije
Metod je, dodaje nebrojeno puta koristio i Henry Kissinger, državni sekretar SAD u vladi predsjednika Richarda Nixona, kao i pregovarači na Bliskom istoku. "Ali mislim da se u slučaju Bosne pokazao kao veoma uspješan", zaključuje.
Sporazum je postignut 21. novembra 1995. godine, a potpisan u Parizu 14. decembra. Time je stavljena tačka na sukob koji je za sobom ostavio 100.000 ubijenih, dva miliona raseljenih i devastiranu infrastrukuturu države koju su Ujedinjene nacije priznale nekoliko godina ranije.
Tri godine nakon što je Rusija započela invaziju na Ukrajinu, nelegalno anektirala teritorije, a milioni ljudi napustili zemlju u strahu za svoj život, predstavnici obje zemlje našli su se u istom gradu, a američka delegacija se u Rijadu sastajala pojedinačno sa svakom od njih.
Koji su efekti shuttle diplomatije?
Nakon tri dana odvojenih sastanaka sa ukrajinskom i ruskom delegacijom, Sjedinjene Države su najavile da su postigli pojedinačne sporazume sa Kijevom i Moskvom o zabrani upotrebe sile u Crnom moru i o naporima da se zaustave napadi na energetska postrojenja u obje zemlje. No, postizanje mira je izgleda još uvijek daleko.
Shuttle diplomatija je realnost kaže i Mate Granić, koji je u Dejtonu bio zamjenik glavnog pregovarača hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
"Ona se koristi kada su početne pozicije tako udaljene kao što je sada, na primjer Ukrajine i Rusije, onda je to logično da se uvijek počne sa shuttle diplomacijom. To je logično. Zašto? Ukrajina želi pravedan mir, a poznato je što želi Rusija, da o okupiranim područjima ne želi ni da razgovara. Da ne želi da dođu ikakve mirovne snage iz NATO-a ili zemalja koji su u NATO-u, da se više ne naoružava Ukrajina. Prema tome, u ovom trenutku je logično da se započne sa shuttle diplomacijom", navodi Granić.
Svjedok dejtonskog procesa bio je i Nebojša Vujović, član srpske delegacije koju je tada predvodio Slobodan Milošević.
Pojašnjava da Amerikanci danas razgovaraju sa uključenim stranama, privodeći ih bliže jedni drugima, što je devedesetih sa timom činio Richard Holbrooke, a što je rezultiralo mirovnim sporazumom.
"Otprilike to je sada isto i u naporima za okončanje rata između Rusije i Ukrajine. To što Trump i Putin razgovaraju telefonom i Trump i Zelenski, a sa druge strane američki izaslanik posećuje Kijev i Moskvu i referiše Trampu, znači da se stvari shuttle diplomatijom trenutno dovode do neke linije na kojoj bi eventualno mogao da se proizvede prvi sporazum o prekidu vatre", navodi Vujović.
Lekcije Dejtona za Rijad
Nakon sastanaka u Rijadu, Bijela kuća je izdala dva saopštenja: jedno o pregovorima sa Ukrajinom, drugo sa Rusijom.
U oba je navedeno da će Sjedinjene Države nastaviti "da posreduju u pregovorima između obje strane kako bi se postiglo mirno rješenje" rata koji sada ulazi u četvrtu godinu.
Čini se da su ovi sporazumi jedan od najkonkretnijih rezultata napora predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da posreduje u okončanju rata otkako je prije dva mjeseca preuzeo dužnost, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Prisjećajući se pregovora u Dejtonu, nekadašnji ambasador Christopher Hill kaže da je bilo jasno da se uključene strane ne mogu dovesti na isto mjesto.
U cilju postizanja mira uslijedili su sastanci u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu kada je to bilo moguće, pa i Ženevi. Pokušavali su da saznaju šta je to što sve strane žele i onda to staviti na papir i pokazati im. Potom su počeli neposredni pregovori.
Ovaj put, umjesto letenja, hodali su od jednih do drugih u vojnoj bazi Wright Patterson.
"Pred kraj Dejtona počeli smo dovoditi strane za isti sto," kaže Hill.
Tri konstitutivna naroda, dva entiteta, Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine, jedan distrikt, deset kantona, tročlano predsjedništvo i jedan, kako ga je nazvao Richard Holbrooke, "nesavršeni mir" realnost su Bosne i Hercegovine.
Nakon pokušaja iz 2006. i 2009. godine za izmjenom Dejtonskog sporazuma, većih inicijativa nije bilo.
Teško je reći da li će američki napori u pregovorima o okončanju rata u Ukrajini imati isti uspjeh. Gledajući na dejtonski proces tri decenije kasnije i ono što bi moglo biti naučena lekcija za buduće pregovore, uključujući i ukrajinsko-ruske, Hill kaže da je pametno što su ostali angažovani.
"Mislim da će to biti neophodno. Ne možete samo reći 'eto taj problem je gotov, idemo dalje'."
Sva trojica potpisnika Dejtonskog sporazuma su umrla - Franjo Tuđman 1999. godine, Alija Izetbegović 2003. godine. Slobodan Milošević umro je 2006. godine u pritvoru Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Uz sve druge razloge, okolnosti su u slučaju Ukrajine i Rusije dodatno zakomplikovane time, što je Vladimir Putin optužen pred Međunarodnim krivičnim sudom. Da li je moguće zamisliti susret Putin-Zelenski? Ako pitate Christophera Hilla, teško.
"Mislim da je Putin osigurao da će neprijateljstvo između Ukrajine i Rusije trajati generacijama. Zato ne bih pokušavao da ih spojim u ideji da će se osjećati kao braća, jer se to neće dogoditi", kaže Hill.
Dragocjeno dejtonsko iskustvo
BiH je danas opterećena podjelama i nefunkcionalnošću, ali tri decenije u miru, što Dejtonski sporazum čini jednim od uspješnijih mirovnih sporazuma u novijoj istoriji.
Uspjeh Dejtonskog sporazuma jeste u tome što je zaustavio rat. I bio je određeni vid kompromisa i njegova baza je potpuno uredu, kaže Mate Granić nekadašnji član hrvatske delegacije i današnji savjetnik premijera Andreja Plenkovića za vanjsku politiku.
"Ali za sve ostalo naravno da treba dalje raditi i pregovarati."
Dejtonski sporazum bio je specifičan i dejtonsko iskustvo je dragocjeno dodaje Nebojša Vujović, Miloševićev saradnik.
"Ono je uspostavilo mir koji vlada skoro 30 godina. Znači da je Dejton prvo postigao mir, sprečio razaranja i ubijanje ljudi, a sa druge strane stvorio dva entiteta koji su postojani, izdržljivi i stvaraju mogućnost nekakvog suživota."
Da, sporazum iz 1995. ima svojih problema, slaže se i Christopher Hill.
"Ali morate imati na umu da mi nismo ništa nametali. Mi smo bili posrednici. Pokušavali smo postići dogovor s kojim bi obje strane, zapravo tri strane, mogle živjeti. To je bilo teško ostvariti."
No ratovi na kraju završe, poručuje Hill i kada pogledate način na koji se oni okončaju, obično postoji i uloga koju je diplomatija odigrala. Kolika je ta uloga u ratu u Ukrajini tek treba da se vidi.
"Mislim da postoji logika u okončanju ovog rata. Ukrajina je razorena, ali u mnogim aspektima i Rusija je pretrpjela duboku štetu. I ne samo štetu od dronova, već kako je sada percipirana u svijetu. Mislim da više niko neće gledati na Ruse na isti način. Rat mora završiti. Ali kako će se to dogoditi, teško je reći."
Nakon tri dana pregovora u Rijadu, postignuti su određeni bilateralni dogovori između Sjedinjenih Država, Ukrajine i Rusije ali mnoge stvari ostaju i dalje nejasne, uključujući koliko daleko je Moskva spremna da ide ka potpunom prekidu vatre ili mirovnom sporazumu koji Kijev neće učiniti potpunim gubitnikom.
