Nakon oktobarskih opštih izbora u BiH, u srijedu su zvanično preuzeli vlast članovi kolektivnog šefa države Predsjedništva BiH. Dva stara i jedan novi čalm obećali su svečano da će raditi u interesu građana BiH, poboljšati odnose sa susjedima i popraviti narušeni ugled BiH.
No, analitičari nisu optimistični da će doći do bitnih pomaka iako smatraju da su naredne četiri godine posljednji voz za dokazivanje Evropi da i BiH, zajedno sa susjedima, pripada starom kontinentu.
Članovi Predsjedništva BiH u naredne četiri godine su Bakir Izetbegović, Željko Komšić i Nebojša Radmanović. Komšić i Radmanović su bili i u prethodnom mandatu, a za bošnjačkog člana Predsjedništva izabran je Izetbegović umjesto dosadašnjeg Harisa Silajdžića.
Suprotstavljene politike stranaka iz kojih dolaze onemogućavale su prošli saziv Predsjedništva da ima jedinstven stav o bitnim pitanjima za BiH, ocjenjuje Miloš Šolaja iz banjalučkog Centra za međunarodne odnose.
„Mislim da bi bilo dobro kada bi se malo više razgovaralo o konkretnim, posebno spoljnopolitičkim aktivnostima BiH, jer ono što se dešavalo u prethodnom periodu je više ličilo na svađu u jednom dvorištu nego što je to ličilo na ozbiljno vođenje države, prije svega razne prepiske prema UN-u ili izvještavanje pred institucijama Evrope, zatim korištenje trenutne pozicije da bi se nešto iskonstruisalo, što nije bilo u zajedničkom interesu i mnogo sličnih stvari. Oborili su čak i neke konstruktivne inicijative, kao što je Istambulska deklaracija i druge stvari. Prema tome, bilo bi zaista dobro da se to na jedan stabilniji način vodi dalje“, smatra Šolaja.
Rješenje u jednom programu
Dugogodišnji diplomata Ibrahim Đikić smatra da su zamjenom bošnjačkog člana Predsjedništva napravljeni mali pomaci, ali nije optimista da će se značajnije promijeniti odnosi unutar ove institucije.
„Predsjedništvo ovako kakvo je, sastavljeno od predstavnika dvije nacionalne stranke i treće koja ima ambicije da bude građanska, vrlo teško može da se dogovori. Na kraju-krajeva, sličan sastav je bio i u prošlom periodu, s tim što je Haris Silajdžić vjerovatno radiklanije zastupao ove nacionalne programe nego što će možda novi član Predsjedništva, ali to ćemo tek vidjeti. Međutim, pozicije gospodina Radmanovića i Komšića ostaju dosta udaljene. Da li će uspjeti, daj bože - što kažu, ali nisam najuvjereniji. Najbolje rješenje je usvajanje jednog programa koji će onda striktno provoditi. Negdje moraju naći neki zajednički imenitelj interesa svih građana BiH“, navodi Đikić.
Promjena može donijeti pomake iako su iste političke opcije u igri, kaže Šolaja.
„Iako su dva stara člana Predsjedništva, promijenjene su politike u ime kojih su oni tu. Prije svega mislim na Željka Komšića jer je sada SDP u mnogo većem kapacitetu nego što je to bila u prethodnom mandatu, što znači da nosi mnogo veću odgovornost. Ima, istina, i veće političke moći, ali ipak je činjenica da će se raditi više o predstavnicima političkih partija i političkih opcija nego o ličnim kapacitetima. Sada će se morati usklađivati politike - vraćam na ovom upozorenje iz EU, odnosno negativan izvještaj o napretku, to onda znači da bi čitavu stvar trebalo uozbiljiti u svim institucijama. Predsjedništvo je prema vani ipak jedna od najodgovornijih“, ocjenjuje Šolaja.
Od 10 isključivih nadležnosti koje pripadaju BiH Predsjedništvo je direktno nadležno i odgovorno za vođenje vanjske politike koja, prije svega, podrazumijeva odnose sa susjednim državama, odnose sa zemljama EU, ali i šire, podsjeća pravni ekspert Kasim Trnka.
„Predsjedništvo ne samo da ima nadležnost nego ima i odgovornost da radi na tome, a pošto imputi dolaze iz EU, kojoj mi pretendujemo da se priključimo, treba prvo urediti odnose sa susjednim državama. Očigledno je da je Predsjedništvo u prošlom sazivu propustilo priliku da to uradi. Moglo se izgovarati različtim političkim i drugim razlozima, ali ovo Predsjedništvo ne bi smjelo više propustiti, inače nas zadržava u ukupnom napretku prema evropskim integracijama. Na kraju-krajeva, to je interes prije svega građana BiH da ne troše vlastitu energiju na tim tenzijama sa susjednim državama, koje su istina opterećene ratnim događajima, ali prošlo je 15 godina od rata i očigledno treba nalaziti mostove pomirenja i međusobnog povjerenja, a rat prepustiti historičarima i drugim institucijama koje se isključivo tim bave“, smatra Trnka.
Analitičari podsjećaju i da su naredne četiri godine posljednji voz za dokazivanje Evropi da i BiH, zajedno sa susjedima, pripada starom kontinentu.
No, analitičari nisu optimistični da će doći do bitnih pomaka iako smatraju da su naredne četiri godine posljednji voz za dokazivanje Evropi da i BiH, zajedno sa susjedima, pripada starom kontinentu.
Članovi Predsjedništva BiH u naredne četiri godine su Bakir Izetbegović, Željko Komšić i Nebojša Radmanović. Komšić i Radmanović su bili i u prethodnom mandatu, a za bošnjačkog člana Predsjedništva izabran je Izetbegović umjesto dosadašnjeg Harisa Silajdžića.
Suprotstavljene politike stranaka iz kojih dolaze onemogućavale su prošli saziv Predsjedništva da ima jedinstven stav o bitnim pitanjima za BiH, ocjenjuje Miloš Šolaja iz banjalučkog Centra za međunarodne odnose.
„Mislim da bi bilo dobro kada bi se malo više razgovaralo o konkretnim, posebno spoljnopolitičkim aktivnostima BiH, jer ono što se dešavalo u prethodnom periodu je više ličilo na svađu u jednom dvorištu nego što je to ličilo na ozbiljno vođenje države, prije svega razne prepiske prema UN-u ili izvještavanje pred institucijama Evrope, zatim korištenje trenutne pozicije da bi se nešto iskonstruisalo, što nije bilo u zajedničkom interesu i mnogo sličnih stvari. Oborili su čak i neke konstruktivne inicijative, kao što je Istambulska deklaracija i druge stvari. Prema tome, bilo bi zaista dobro da se to na jedan stabilniji način vodi dalje“, smatra Šolaja.
Rješenje u jednom programu
Dugogodišnji diplomata Ibrahim Đikić smatra da su zamjenom bošnjačkog člana Predsjedništva napravljeni mali pomaci, ali nije optimista da će se značajnije promijeniti odnosi unutar ove institucije.
„Predsjedništvo ovako kakvo je, sastavljeno od predstavnika dvije nacionalne stranke i treće koja ima ambicije da bude građanska, vrlo teško može da se dogovori. Na kraju-krajeva, sličan sastav je bio i u prošlom periodu, s tim što je Haris Silajdžić vjerovatno radiklanije zastupao ove nacionalne programe nego što će možda novi član Predsjedništva, ali to ćemo tek vidjeti. Međutim, pozicije gospodina Radmanovića i Komšića ostaju dosta udaljene. Da li će uspjeti, daj bože - što kažu, ali nisam najuvjereniji. Najbolje rješenje je usvajanje jednog programa koji će onda striktno provoditi. Negdje moraju naći neki zajednički imenitelj interesa svih građana BiH“, navodi Đikić.
Promjena može donijeti pomake iako su iste političke opcije u igri, kaže Šolaja.
„Iako su dva stara člana Predsjedništva, promijenjene su politike u ime kojih su oni tu. Prije svega mislim na Željka Komšića jer je sada SDP u mnogo većem kapacitetu nego što je to bila u prethodnom mandatu, što znači da nosi mnogo veću odgovornost. Ima, istina, i veće političke moći, ali ipak je činjenica da će se raditi više o predstavnicima političkih partija i političkih opcija nego o ličnim kapacitetima. Sada će se morati usklađivati politike - vraćam na ovom upozorenje iz EU, odnosno negativan izvještaj o napretku, to onda znači da bi čitavu stvar trebalo uozbiljiti u svim institucijama. Predsjedništvo je prema vani ipak jedna od najodgovornijih“, ocjenjuje Šolaja.
Od 10 isključivih nadležnosti koje pripadaju BiH Predsjedništvo je direktno nadležno i odgovorno za vođenje vanjske politike koja, prije svega, podrazumijeva odnose sa susjednim državama, odnose sa zemljama EU, ali i šire, podsjeća pravni ekspert Kasim Trnka.
„Predsjedništvo ne samo da ima nadležnost nego ima i odgovornost da radi na tome, a pošto imputi dolaze iz EU, kojoj mi pretendujemo da se priključimo, treba prvo urediti odnose sa susjednim državama. Očigledno je da je Predsjedništvo u prošlom sazivu propustilo priliku da to uradi. Moglo se izgovarati različtim političkim i drugim razlozima, ali ovo Predsjedništvo ne bi smjelo više propustiti, inače nas zadržava u ukupnom napretku prema evropskim integracijama. Na kraju-krajeva, to je interes prije svega građana BiH da ne troše vlastitu energiju na tim tenzijama sa susjednim državama, koje su istina opterećene ratnim događajima, ali prošlo je 15 godina od rata i očigledno treba nalaziti mostove pomirenja i međusobnog povjerenja, a rat prepustiti historičarima i drugim institucijama koje se isključivo tim bave“, smatra Trnka.
Analitičari podsjećaju i da su naredne četiri godine posljednji voz za dokazivanje Evropi da i BiH, zajedno sa susjedima, pripada starom kontinentu.