Transkript pregovora Bakira Izetbegovića, Željka Komšića i Dragana Čovića o formiranju Vlade Federacije BiH.
IZETBEGOVIĆ: Hajde da se dogovorimo pa da podijelimo ta ministarstva… Da nam se ljudi ne rugaju.
KOMŠIĆ: Što bi nam se rugali?
IZETBEGOVIĆ: Pa zato što ne znamo podijelit ni ovo malo vlasti što su nam dali.
ČOVIĆ: Kako ne znamo? Vama osam ministarstava, nama šest, a Komšiću ova dva što su ostala. Ne može poštenije…
KOMŠIĆ: Ma nemoj, molim te! Nama koji imamo više zastupnika od vas da pripadne tri puta manje mjesta u vladi! Po kojoj to matematici?!
ČOVIĆ: Po onoj po kojoj nama pripada svih pet hrvatskih mjesta plus ono jedno srpsko. Pet plus jedan jednako šest.
KOMŠIĆ: Otkad ste to vi HDZ-ovci Srbi?
ČOVIĆ: A da možda ti nisi postao Srbin? Kao što si postao i Hrvat kad je to trebalo Bošnjacima!
IZETBEGOVIĆ: Ostavi se ti Bošnjaka! Evo ja ću da se odreknem jednog bošnjačkog ministarstva, samo da više sklopimo tu vladu!
ČOVIĆ: Hoćeš da ga daš Komšiću pa da nas opet preglasavate, je li to?
KOMŠIĆ: Jok, dat će ga tebi, pa da budeš i Srbin i Bošnjak! Hvala Bakiru, ali nama ne trebaju ni bošnjačka ni hrvatska ministarstva, već onih šest federalnih koliko smo po izbornim rezultatima zaslužili.
ČOVIĆ: Ma kojih šest?
KOMŠIĆ: Kojih bilo! Ali ni jedno manje ni jedno više od HDZ-a, i to je naš maksimalni ustupak! Ako vi imate šest, onda i nama pripada barem isto toliko!
IZETBEGOVIĆ: Vama dvojici po šest, to je dvanaest, a nama ko najvećim izbornim pobjednicima da ostanu samo četiri… Pa jeste li vi normalni? Dajte, ljudi, ako sam se ja odreko jednog mjesta, odrecite se i vi po jednog! Nama onda ostaje sedam, a vama ukupno devet.
KOMŠIĆ: A kako ćeš devet podijelit na dva jednaka dijela?
IZETBEGOVIĆ: Nije sad stvar u dijeljenju, nego u dobroj volji, u ustupcima. Neka se Dragan odrekne jednog od pet hrvatskih mjesta, a ti se, Željko, odreci želje da imaš jednak broj ministara ko HDZ i eto rješenja!
ČOVIĆ: Kakvo ti je to rješenje? Da mi imamo pet umjesto šest, a Komšić četiri umjesto dva?
IZETBEGOVIĆ: Može i tako! Važno je da svako pokaže spremnost na kompromis.
KOMŠIĆ: E ne može tako! Ako se HDZ odrekne jednog od pet, kako može opet imat pet?
ČOVIĆ: Tako što sam se odrekao hrvatskog mjesta, ali nisam srpskog.
KOMŠIĆ: Ne dolazi u obzir! Ne možeš ti prisvajat srpsko mjesto koje pripada nama da bi se ko fol odreko hrvatskog!
ČOVIĆ: A šta po tebi dolazi u obzir? Malo ti je što smo Bakir i ja žrtvovali po jednog ministra, da bi tebi izmislili dvojicu! I onda ti koji se nisi ničega odrekao još tu nešto gnjaviš!
KOMŠIĆ: Kako se nisam odreko?! Po toj vašoj matematici ja moram da se odreknem čak dvojice!
IZETBEGOVIĆ: Koje dvojice, bolan ne bio?!
KOMŠIĆ: Onog jednog da nemam jednako ko i Čović, plus još ovog jednog srpskog mjesta koje nam je HDZ ukro iz očiju!
ČOVIĆ: E kad si takav, onda se ja odričem odricanja! Hoću svojih šest ministarstava i amen!
KOMŠIĆ: I ja hoću svojih šest!
IZETBEGOVIĆ: Nemojte tako, ljudi… Pa nije sve u brojkama! I nije svaki resor isti! Ima ministarstava koja vrijede za dva…
KOMŠIĆ: Kad ima, onda ti uzmi četiri koja vrijede za dva, pa smo riješili problem!
IZETBEGOVIĆ: Vidim ja da s vama nema ništa od formiranja vlade…
KOMŠIĆ: Pa šta ako je i ne formiramo? Ako je to jedini način da ne zapadnemo u krizu vlade, da se ne traži njena ostavka…
IZETBEGOVIĆ: Dobro i kažeš. Samo bi nam još taj belaj trebo...
