U Banjoj Luci je na Petoj međunarodnoj konferenciji o sistemu ustaških logora smrti Jasenovac, usvojena deklaracija o genocidu počinjenom u tom logoru.
U Deklaraciji se od Republike Hrvatske zahtijeva da odlukom svojih najviših organa prihvati odgovornost za počinjeni genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata u NDH, uključujući i područje BiH, te da isplati pravičnu odštetu žrtvama Jasenovca i njihovim potomcima.
Deklaracija, međutim, nije izazvala najviše pažnje jasvnosti, već istup Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske. On je rekao da se zbog Jasenovca dogodila Srebrenica. Istorija, po Dodiku, je takva da se Srebrenica desila na kraju vojnih operacija, te da, iako se radi o velikom zločinu, kako je rekao, to je neuporedivo sa Jasenovcem.
I pored 60 referata o stradanju žena i djece tokom Drugog svjetskog rata u koncentracionom logoru Jasenovac, najviše pažnje privuklo je obraćanje učesnicima konferencije predsjednika RS Milorada Dodika, koji je ustvrdio da je prešućivanje zločina u Jasenovcu odredilo zbivanja 90-ih godina na prostoru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Jasenovac
„Strah od Jasenovca bio je pokretačka činjenica za modeliranje političkih procesa u procesu raspada bivše Jugoslavije, bar kod jednog naroda. Druga dva naroda, Hrvati i Muslimani toga vremena, su potpuno minimizirali događaje u samom Jasenovcu i time doprinijeli kolektivnom jačanju straha Srba od toga da se on neće ponoviti“, kazao je predsjednik RS.
Dodik je, takođe, kazao da je neprihvatljivo da se svakodnevno minimizira ono što se desilo u Jasenovcu i naglašava ono što se desilo u Srebrenici.
„Činjenica da se Srebrenica desila u okviru završnih vojnih operacija rata na ovim prostorima, u čemu je u osnovi samoj vjerovatno bio i sam Jasenovac, i to što nije bilo jasne istine o samom Jasenovcu. Srebrenica jeste mjesto velikog zločina, ali ona je neuporediva sa Jasenovcem i neuporediva je sa načinom i snagom na koji je taj Jasenovac trajao i uništio ogroman broj ljudi“, rekao je Dodik.
Komentrišući Dodikove ocjene, sociolog Janja Beč – Nojman, ekspert za ratne zločine, istakla je da one ne doprinose vraćanju povjerenja u zemljama u regionu.
"Politički lideri moraju biti vrlo oprezni kod davanja raznih ocena. Ja ne znam da li naši politički lideri imaju ikoga da su izgubili, da li znaju šta znači patnja gubitka najbliskijih. Prema tome, tu treba biti vrlo oprezan. Gospodin Dodik po tome nije poznat, ni po stepenu razumevanja, ni po stepenu znanja situacije, a o empatiji da i ne govorim. Napabirčene emocije, odnosno napabirčene informacije, koje su onda upotrebljavaju je apsolutno kontraproduktivno“, ocjenjuje ona.
Van sfere racionalnog prosuđivanja
Profesor povijesti na zagrebačkom Filozofoskom fakultetu Ivo Goldštajn, inače autor više knjiga o Jasenovcu, kaže:
„Uistinu nemam pravog komentara za čitav niz tvrdnji koje su ovdje izrečene, počev od činjenice da se na neki čudnovat način Srebrenica sada dovodi u vezu sa Jasenovcem, kao eto to je na neki način osveta. Ako ovo društvo ili uopće netko funkcionira na principu osvete, onda je to stvarno civilizacijsko dno.“
Mada su i učesnici konferencije u Banjaluci složili da tačan broj stradalih u Jasenovcu nikada neće biti poznat, prema njihovim pretpostavkama u tom ustaškom logoru stradalo 700.000 Srba, 23.000 Jevreja i 80.000 Roma.
Golštajn smatra da su ovi podaci predimenzionirani i kaže da je u Jasenovcu najverovatnije stradalo nešto više od 100.000 ljudi.
„Prema tome, 700.000 srpskih žrtava je ne samo kriva brojka nego i brojka s kojom se manipulira i brojka, naposlijetku, s kojom se išlo u rat, a i sada se podbadaju određene niske strasti u svrhu jedne posebne, pratikularne politike, o kojoj ja nemam dovoljno loših riječi da ju opišem“, kaže Goldštajn.
Iz prošlosti uvijek treba izvlačiti pouke, ali ne na način na koji to čini gospodin Dodik, smatra profesor sociologije na mostarskom Sveučilištu Slavo Kukić.
„Dodiku se, uostalom, ne treba niti čuditi. Ja mislim da je on izašao iz sfere racionalnog prosuđivanja“, smatra Kukić.
U Jasenovcu se desio zločin, ali brojke koje su spominjane na ovom skupu su definitivno uvećane i to ne može biti opravdanje za ono što se desilo u Srebrenici, kaže Kukić.
„Eksploatirati ta događanja da bi se opravdavala događanja i genocid u bosanskohercegovačkom ratu, uzimati ta događanja iz Jasenovca da bi se pravdala Srebrenica, to je naprosto izvan sfere normalnog ljudstva“, poručuje Kukić.
Prema riječima Beč –Nojman, svaki genocid se može uporediti sa drugim i takav pristup ima većina ljudi koji se bavi istraživanjima ratnih zločina i genocida. Međutim, ona dodaje:
„Pošto se ne radi samo o broju žrtava i da li se to desilo na početku ili na kraju vojnih operacija, nego se radi o tome da li je postojala namera da se u potpunosti ili delomično uništi jedna grupa.“
Govoriti o zločinima i genocidu i kada se ne slažemo izuzetno je važno, jer ćutanje omogućava da se takve stvari ponove, zaključuje Beč - Nojman.
U Deklaraciji se od Republike Hrvatske zahtijeva da odlukom svojih najviših organa prihvati odgovornost za počinjeni genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata u NDH, uključujući i područje BiH, te da isplati pravičnu odštetu žrtvama Jasenovca i njihovim potomcima.
Deklaracija, međutim, nije izazvala najviše pažnje jasvnosti, već istup Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske. On je rekao da se zbog Jasenovca dogodila Srebrenica. Istorija, po Dodiku, je takva da se Srebrenica desila na kraju vojnih operacija, te da, iako se radi o velikom zločinu, kako je rekao, to je neuporedivo sa Jasenovcem.
I pored 60 referata o stradanju žena i djece tokom Drugog svjetskog rata u koncentracionom logoru Jasenovac, najviše pažnje privuklo je obraćanje učesnicima konferencije predsjednika RS Milorada Dodika, koji je ustvrdio da je prešućivanje zločina u Jasenovcu odredilo zbivanja 90-ih godina na prostoru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
„Strah od Jasenovca bio je pokretačka činjenica za modeliranje političkih procesa u procesu raspada bivše Jugoslavije, bar kod jednog naroda. Druga dva naroda, Hrvati i Muslimani toga vremena, su potpuno minimizirali događaje u samom Jasenovcu i time doprinijeli kolektivnom jačanju straha Srba od toga da se on neće ponoviti“, kazao je predsjednik RS.
Dodik je, takođe, kazao da je neprihvatljivo da se svakodnevno minimizira ono što se desilo u Jasenovcu i naglašava ono što se desilo u Srebrenici.
„Činjenica da se Srebrenica desila u okviru završnih vojnih operacija rata na ovim prostorima, u čemu je u osnovi samoj vjerovatno bio i sam Jasenovac, i to što nije bilo jasne istine o samom Jasenovcu. Srebrenica jeste mjesto velikog zločina, ali ona je neuporediva sa Jasenovcem i neuporediva je sa načinom i snagom na koji je taj Jasenovac trajao i uništio ogroman broj ljudi“, rekao je Dodik.
Komentrišući Dodikove ocjene, sociolog Janja Beč – Nojman, ekspert za ratne zločine, istakla je da one ne doprinose vraćanju povjerenja u zemljama u regionu.
"Politički lideri moraju biti vrlo oprezni kod davanja raznih ocena. Ja ne znam da li naši politički lideri imaju ikoga da su izgubili, da li znaju šta znači patnja gubitka najbliskijih. Prema tome, tu treba biti vrlo oprezan. Gospodin Dodik po tome nije poznat, ni po stepenu razumevanja, ni po stepenu znanja situacije, a o empatiji da i ne govorim. Napabirčene emocije, odnosno napabirčene informacije, koje su onda upotrebljavaju je apsolutno kontraproduktivno“, ocjenjuje ona.
Van sfere racionalnog prosuđivanja
Profesor povijesti na zagrebačkom Filozofoskom fakultetu Ivo Goldštajn, inače autor više knjiga o Jasenovcu, kaže:
„Uistinu nemam pravog komentara za čitav niz tvrdnji koje su ovdje izrečene, počev od činjenice da se na neki čudnovat način Srebrenica sada dovodi u vezu sa Jasenovcem, kao eto to je na neki način osveta. Ako ovo društvo ili uopće netko funkcionira na principu osvete, onda je to stvarno civilizacijsko dno.“
Mada su i učesnici konferencije u Banjaluci složili da tačan broj stradalih u Jasenovcu nikada neće biti poznat, prema njihovim pretpostavkama u tom ustaškom logoru stradalo 700.000 Srba, 23.000 Jevreja i 80.000 Roma.
Golštajn smatra da su ovi podaci predimenzionirani i kaže da je u Jasenovcu najverovatnije stradalo nešto više od 100.000 ljudi.
„Prema tome, 700.000 srpskih žrtava je ne samo kriva brojka nego i brojka s kojom se manipulira i brojka, naposlijetku, s kojom se išlo u rat, a i sada se podbadaju određene niske strasti u svrhu jedne posebne, pratikularne politike, o kojoj ja nemam dovoljno loših riječi da ju opišem“, kaže Goldštajn.
Iz prošlosti uvijek treba izvlačiti pouke, ali ne na način na koji to čini gospodin Dodik, smatra profesor sociologije na mostarskom Sveučilištu Slavo Kukić.
„Dodiku se, uostalom, ne treba niti čuditi. Ja mislim da je on izašao iz sfere racionalnog prosuđivanja“, smatra Kukić.
Kukić: Uzimati ta događanja iz Jasenovca da bi se pravdala Srebrenica, to je naprosto izvan sfere normalnog ljudstva.
U Jasenovcu se desio zločin, ali brojke koje su spominjane na ovom skupu su definitivno uvećane i to ne može biti opravdanje za ono što se desilo u Srebrenici, kaže Kukić.
„Eksploatirati ta događanja da bi se opravdavala događanja i genocid u bosanskohercegovačkom ratu, uzimati ta događanja iz Jasenovca da bi se pravdala Srebrenica, to je naprosto izvan sfere normalnog ljudstva“, poručuje Kukić.
Prema riječima Beč –Nojman, svaki genocid se može uporediti sa drugim i takav pristup ima većina ljudi koji se bavi istraživanjima ratnih zločina i genocida. Međutim, ona dodaje:
„Pošto se ne radi samo o broju žrtava i da li se to desilo na početku ili na kraju vojnih operacija, nego se radi o tome da li je postojala namera da se u potpunosti ili delomično uništi jedna grupa.“
Govoriti o zločinima i genocidu i kada se ne slažemo izuzetno je važno, jer ćutanje omogućava da se takve stvari ponove, zaključuje Beč - Nojman.
