Saradnja nevladinih organizacija u regionu o pitanjima koja se odnose na ratni zločin neophodna je kako bi se što više unaprijedio proces razmjene informacija, koji potom služi i kao osnova za procesuiranje počinitelja.
Iako podrška državnih institucija i nije uvijek zadovoljavajuća, ili je i nema, to ne ometa cilj saradnje - razmjenu podataka i pomoć u procesima ratnih zločina. No ne mogu uticati da to isto učine i vladine institucije zemalja u regionu.
Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova na Balkanu (REKOM) najšira je i najveća koalicija nevladinih organizacija u regionu kada je riječ o saradnji među susjednim državama na temama koje se tiču procesuiranja ratnih zločina i pomirenja na Balkanu. Prekogranična saradnja među civilnim sektorom postojala je i prije ideje o formiranju REKOM-a, no potrebno je razvijati i poboljšati, kaže Vesna Teršelič, iz hrvatske organizacije Documenta.
„Jako je važno pogledati podatke koji su prikupile udruge obitelji nestalih ili udruženja logoraša, time da se suradnja u kom god je segmentu pogledate, ili na razini tužiteljstava ili udruženja žrtava ili na razini organizacija za ljudska prava, može samo razvijati. Može je biti više i trebalo bi je biti više kako bi ipak više ratnih zločina bilo procesuirano,“ smatra Teršelič.
Značajne projekte kada je riječ o zajedničkom djelovanju nevladinog sektora u regionu pokrenuli su sarajevski Istraživačko dokumentacioni centar, zagrebačka Documenta i Helsinški odbor za ljudska parava u Srbiji. Mirsad Tokača, direktor IDC-a, kaže da ove i još nekoliko organizacija planiraju nastaviti sa zajedničkim projektima.
„Mi već nekoliko godina sa nekim partnerima iz regiona radimo na tome da dokumentujemo ratne zločine, da obezbijedimo odgovarajuću faktografiju i dokumentacionu osnovu za procesuiranje ratnih zločina pred međunarodnim i domaćim sudovima. Nažalost, na drugoj strani imate vrlo rijetko organizacije koje se time bave, poesbno u Hrvatskoj i u Srbiji, i onda to otežćava tu vrstu saradnje. Mi smo do sada uglavnom intenzivno sarađivali sa Documetom iz Zagreba, to je centar za suočavanje sa prošlošću, i sa Hrvatskim helsinškim odborom, a u Srbiji to je isto tako Helsinški odbor za ljudska prava, Fond za humanitarno pravo. Otprilike na tom se broju završava. Ovih dana pokušavamo da nađemo i još neke druge partnere kako bismo tu saradnju još više unaprijedili i proširili. Dakle, ona je neophodno potrebna i naravno da ćemo mi na njoj i dalje istrajavati“, naglašava Tokača.
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko smatra da ovu saradnju treba poboljšati, te da u fokusu njenog djelovanja moraju biti uzroci krvavog raspada bivše Jugoslavije.
„To sve zahteva i jednu širu strategiju koja bi pre svega se bavila onom pozadinom koja je dovela do raspada Jugoslavije na tako brutalan način, a zatim i do zločina i svega onog što se dešavalo u Hrvatskoj, BiH, pa na Kosovu. Mislim da je vrlo važan taj kontekst, koji čini mi se malo izostaje s obzirom da se mnoge organizacije bave tim pitanjem bez ulaženja u stvarni kontekst i pozadinu i uzroke zaštose nešto desilo,“ ocjenjuje Biserko.
Mirsad Tokača, juki 2009. Foto: Midhat PoturivićKoliko vlasti u državama regiona potiču saradnju i podržavaju projekte nevladinih organizacija odgovara Tokača:
„Iako smo napravili rezultate i uradili poslove koje su direktno u vladinom resoru i nadležnosti, umjesto da nas podrže i da nam pomognu na sve moguće načine, i moralno i materijalno, mi u ovih šest, sedam godina, koliko radimo neke bitne projekte, nikada nismo dobili nikakvu podršku nijedne vlade, ni državne, ni federalne, ni kantonalne, tako da je vrlo teško raditi u takvim uslovima. On i još uvijek nemaju razvijen refleks za ovo što mi radimo, ali valjda će se stanje mijenjati, očekivati je i nadati se. Mislim da situacija nije ništa bitnije bolja ni u Srbiji, možda je nešto malo bolja u Hrvatskoj, ali to je sve tu negdje blizu.“
Na isto pitanje drugačije odgovara voditeljica zagrebačkih Documenta Vesna Teršelič.
„Ja bih rekla da civilno društvo naprosto radi što smatramo da je važno - na tragu prava na istinu i na pravdu, ali ono što je jako važno jeste povećati broj predmeta koji su razmijenjeni, broj predmeta koje je primjerice počelo pripremati Državno odvjetništvo u Hrvatskoj, a predani su materijali, kako bi se progon osumnjičenih koji žive u Srbiji ili u Crnoj Gori ili pak u BiH nastavio u zemljama gdje osumnjičeni žive, tako da mislim da je krucijalno povećati taj intenzitet“, smatra ona.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
„Regionalna saradnja za vođenje krivičnih postupaka u predmetima ratnih zločina je važan stub državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina u BiH", kaže pravna savjetnica Misije OSCE u BiH Lejla Kablar.
OSCE, kao i druge međunarodne organizacije, organizovale su brojne sastanke na ekspertnom nivou za sudije, tužioce i predstavnike ministarstava pravde iz zemalja bivše SFRJ. Ova zalaganja su dovela do određenih rezultata u smislu pružanje uzajamne pravne pomoći o konkretnim pitanjima, kao što je razmjena dokaza između tužilaštava različitih zemalja. S druge strane, mali i nikakav napredak uočen je u pogledu više problematičnog, politički osjetljivog cilja ukidanja zabrane izručenja vlastitih građana zemlje za bilo koje krivično djelo, a koja je trenutno na snazi u cijelom regionu. Izmjene i dopune sporazuma između Hrvatske i BiH, donesene u februaru 2010. godine, predviđaju ukidanje zahtjeva da osobe osuđene u jednoj državi moraju dati saglasnost za izdražavanje kazne u susjednoj državi, što predstavlja pozitivan razvoj događaja koji bi trebao otkloniti mogućnost da osobe osuđene za ratne zločine koriste dvojno državljanstvo kako bi izbjegle suočavanje sa pravdom", kaže Kablar.
Iz Misije OSCE-a u BiH poručuju da su razgovori na visokom nivou između političkih aktera zemalja u regionu neophodni za rješavanje preostalih problema po pitanju regionalne saradnje za vođenje krivičnih postupaka u predmetima ratnih zločina. Čvrsta politička opredijeljenost je potrebna za rješavanje otvorenih pitanja izručenja i ustupanja predmeta ratnih zločina državama u regionu, smatraju u OSCE-u.
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE
Iako podrška državnih institucija i nije uvijek zadovoljavajuća, ili je i nema, to ne ometa cilj saradnje - razmjenu podataka i pomoć u procesima ratnih zločina. No ne mogu uticati da to isto učine i vladine institucije zemalja u regionu.
Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova na Balkanu (REKOM) najšira je i najveća koalicija nevladinih organizacija u regionu kada je riječ o saradnji među susjednim državama na temama koje se tiču procesuiranja ratnih zločina i pomirenja na Balkanu. Prekogranična saradnja među civilnim sektorom postojala je i prije ideje o formiranju REKOM-a, no potrebno je razvijati i poboljšati, kaže Vesna Teršelič, iz hrvatske organizacije Documenta.
„Jako je važno pogledati podatke koji su prikupile udruge obitelji nestalih ili udruženja logoraša, time da se suradnja u kom god je segmentu pogledate, ili na razini tužiteljstava ili udruženja žrtava ili na razini organizacija za ljudska prava, može samo razvijati. Može je biti više i trebalo bi je biti više kako bi ipak više ratnih zločina bilo procesuirano,“ smatra Teršelič.
Značajne projekte kada je riječ o zajedničkom djelovanju nevladinog sektora u regionu pokrenuli su sarajevski Istraživačko dokumentacioni centar, zagrebačka Documenta i Helsinški odbor za ljudska parava u Srbiji. Mirsad Tokača, direktor IDC-a, kaže da ove i još nekoliko organizacija planiraju nastaviti sa zajedničkim projektima.
„Mi već nekoliko godina sa nekim partnerima iz regiona radimo na tome da dokumentujemo ratne zločine, da obezbijedimo odgovarajuću faktografiju i dokumentacionu osnovu za procesuiranje ratnih zločina pred međunarodnim i domaćim sudovima. Nažalost, na drugoj strani imate vrlo rijetko organizacije koje se time bave, poesbno u Hrvatskoj i u Srbiji, i onda to otežćava tu vrstu saradnje. Mi smo do sada uglavnom intenzivno sarađivali sa Documetom iz Zagreba, to je centar za suočavanje sa prošlošću, i sa Hrvatskim helsinškim odborom, a u Srbiji to je isto tako Helsinški odbor za ljudska prava, Fond za humanitarno pravo. Otprilike na tom se broju završava. Ovih dana pokušavamo da nađemo i još neke druge partnere kako bismo tu saradnju još više unaprijedili i proširili. Dakle, ona je neophodno potrebna i naravno da ćemo mi na njoj i dalje istrajavati“, naglašava Tokača.
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko smatra da ovu saradnju treba poboljšati, te da u fokusu njenog djelovanja moraju biti uzroci krvavog raspada bivše Jugoslavije.
„To sve zahteva i jednu širu strategiju koja bi pre svega se bavila onom pozadinom koja je dovela do raspada Jugoslavije na tako brutalan način, a zatim i do zločina i svega onog što se dešavalo u Hrvatskoj, BiH, pa na Kosovu. Mislim da je vrlo važan taj kontekst, koji čini mi se malo izostaje s obzirom da se mnoge organizacije bave tim pitanjem bez ulaženja u stvarni kontekst i pozadinu i uzroke zaštose nešto desilo,“ ocjenjuje Biserko.
„Iako smo napravili rezultate i uradili poslove koje su direktno u vladinom resoru i nadležnosti, umjesto da nas podrže i da nam pomognu na sve moguće načine, i moralno i materijalno, mi u ovih šest, sedam godina, koliko radimo neke bitne projekte, nikada nismo dobili nikakvu podršku nijedne vlade, ni državne, ni federalne, ni kantonalne, tako da je vrlo teško raditi u takvim uslovima. On i još uvijek nemaju razvijen refleks za ovo što mi radimo, ali valjda će se stanje mijenjati, očekivati je i nadati se. Mislim da situacija nije ništa bitnije bolja ni u Srbiji, možda je nešto malo bolja u Hrvatskoj, ali to je sve tu negdje blizu.“
Na isto pitanje drugačije odgovara voditeljica zagrebačkih Documenta Vesna Teršelič.
„Ja bih rekla da civilno društvo naprosto radi što smatramo da je važno - na tragu prava na istinu i na pravdu, ali ono što je jako važno jeste povećati broj predmeta koji su razmijenjeni, broj predmeta koje je primjerice počelo pripremati Državno odvjetništvo u Hrvatskoj, a predani su materijali, kako bi se progon osumnjičenih koji žive u Srbiji ili u Crnoj Gori ili pak u BiH nastavio u zemljama gdje osumnjičeni žive, tako da mislim da je krucijalno povećati taj intenzitet“, smatra ona.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Regionalna saradnja iz ugla OSCE-a
Regionalna saradnja iz ugla OSCE-a„Regionalna saradnja za vođenje krivičnih postupaka u predmetima ratnih zločina je važan stub državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina u BiH", kaže pravna savjetnica Misije OSCE u BiH Lejla Kablar.
OSCE, kao i druge međunarodne organizacije, organizovale su brojne sastanke na ekspertnom nivou za sudije, tužioce i predstavnike ministarstava pravde iz zemalja bivše SFRJ. Ova zalaganja su dovela do određenih rezultata u smislu pružanje uzajamne pravne pomoći o konkretnim pitanjima, kao što je razmjena dokaza između tužilaštava različitih zemalja. S druge strane, mali i nikakav napredak uočen je u pogledu više problematičnog, politički osjetljivog cilja ukidanja zabrane izručenja vlastitih građana zemlje za bilo koje krivično djelo, a koja je trenutno na snazi u cijelom regionu. Izmjene i dopune sporazuma između Hrvatske i BiH, donesene u februaru 2010. godine, predviđaju ukidanje zahtjeva da osobe osuđene u jednoj državi moraju dati saglasnost za izdražavanje kazne u susjednoj državi, što predstavlja pozitivan razvoj događaja koji bi trebao otkloniti mogućnost da osobe osuđene za ratne zločine koriste dvojno državljanstvo kako bi izbjegle suočavanje sa pravdom", kaže Kablar.
Iz Misije OSCE-a u BiH poručuju da su razgovori na visokom nivou između političkih aktera zemalja u regionu neophodni za rješavanje preostalih problema po pitanju regionalne saradnje za vođenje krivičnih postupaka u predmetima ratnih zločina. Čvrsta politička opredijeljenost je potrebna za rješavanje otvorenih pitanja izručenja i ustupanja predmeta ratnih zločina državama u regionu, smatraju u OSCE-u.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Pred licem pravde - Zločin i kaznaNapori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE