Odluka izraelskog muzeja holokausta "Jad vašem" da Nuriji i Devleti Pozderac iz Cazina za njihov nesebični angažman u spašavanju Jevreja u Drugom svjetskom ratu posthumno dodijeli medalju "Pravednik među narodima" izazvala je pozitivne reakcije u BiH, posebno krajiškom gradu Cazinu.
Među mladim ljudima otvorilo se pitanje ko su ljudi koji su nakon nekoliko decenija nagrađeni visokim priznanjem za požrtvovanost.
Visoko priznanje bračnom paru Pozderac dodijeljeno je zbog hrabrosti i plemenitosti koju su iskazali spašavajući Jevreje u Drugom svjetskom ratu. Eli Tauber, viši stručni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti BiH, kaže kako je ono potvrda jednog ljudskog angažmana:
„Kako je to važno priznanje, kako je to teško dobiti može se razumjeti ako se zna da postoji jedna specijalna komisija koja djeluje kao neko sudsko vijeće koje gleda svaki detalj i vrijednost čovjeka i njegove moralne kvalitete da bi on mogao da dobije ovako visoko priznanje.“
Među imenima pripadnika različitih nacionalnosti koji su u Drugom svjetskom ratu spašavali Jevreje, uklesanim na Zid časti u Vrtu pravednika "Jad Vašema", sada će biti i Nurija i Devleta Pozderac, što su Cazinjani prihvatili sa ponosom.
Priznanje će biti uručeno porodici Pozderac, a od najbližih srodnika to su kćerka Sadeta u Beogradu i Emina u Tuzli, koja je početkom Drugog svetskog rata imala desetak godina, ali se dobro sjeća porodice Levi koja je bila u njihovoj kući i zna za ostale porodice koje su bile smještene u drugim dijelovima Cazina.
„I ta sjećanja i ta zahvalnost koju su oni pričali dovode prosto do suza. Čovjek nije svjestan da su naš otac i majka toliko učinili, da to njima toliko znači. Za priznanje koje su oni učinili nikada nije kasno.To je ipak jedna satisfakcija. Moji roditelji su svoj život, i život naš ustvari, žrtvovali da bi spasili svoje prijatelje i ljude koji su nevini, potpuno nevini.“
Šefko Pozderac, jedan od bližih rođaka Nurije Pozderca, ponosan zbog odluke o visokom priznanju, u prvi plan ističe kako je riječ o čovjeku koji je posjedovao izuzetne osobine:
„Bio je blizak svima. Imao je neku nevjerovatnu širinu. I svako ko je s njim imao doticaja zavolio ga je zato što je Nurija imao osobinu da je osvajao ljude u prvom tom doticaju.“
Nakon priznanja bračnom paru Pozderac, u javnosti se uglavnom u prvi plan stavlja ugled i brojnost porodice Pozderac - jer je samo Nurija imao četvero djece i devetoricu braće, čiji su potomci obavljali različite funkcije u javnom i političkom životu na ovim prostorima, a neki to čine i danas, poput njegovog praunuka Vuka Jeremića, predsjedavajućeg Generalne skupštine UN-a.
Rodna kuća Nurije Pozderca u Cazinu proglašena je nacionalnim spoomenikom u BiH i trebala bi biti preuređena u muzej.
Među mladim ljudima otvorilo se pitanje ko su ljudi koji su nakon nekoliko decenija nagrađeni visokim priznanjem za požrtvovanost.
Visoko priznanje bračnom paru Pozderac dodijeljeno je zbog hrabrosti i plemenitosti koju su iskazali spašavajući Jevreje u Drugom svjetskom ratu. Eli Tauber, viši stručni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti BiH, kaže kako je ono potvrda jednog ljudskog angažmana:
„Kako je to važno priznanje, kako je to teško dobiti može se razumjeti ako se zna da postoji jedna specijalna komisija koja djeluje kao neko sudsko vijeće koje gleda svaki detalj i vrijednost čovjeka i njegove moralne kvalitete da bi on mogao da dobije ovako visoko priznanje.“
Među imenima pripadnika različitih nacionalnosti koji su u Drugom svjetskom ratu spašavali Jevreje, uklesanim na Zid časti u Vrtu pravednika "Jad Vašema", sada će biti i Nurija i Devleta Pozderac, što su Cazinjani prihvatili sa ponosom.
Priznanje će biti uručeno porodici Pozderac, a od najbližih srodnika to su kćerka Sadeta u Beogradu i Emina u Tuzli, koja je početkom Drugog svetskog rata imala desetak godina, ali se dobro sjeća porodice Levi koja je bila u njihovoj kući i zna za ostale porodice koje su bile smještene u drugim dijelovima Cazina.
„I ta sjećanja i ta zahvalnost koju su oni pričali dovode prosto do suza. Čovjek nije svjestan da su naš otac i majka toliko učinili, da to njima toliko znači. Za priznanje koje su oni učinili nikada nije kasno.To je ipak jedna satisfakcija. Moji roditelji su svoj život, i život naš ustvari, žrtvovali da bi spasili svoje prijatelje i ljude koji su nevini, potpuno nevini.“
Šefko Pozderac, jedan od bližih rođaka Nurije Pozderca, ponosan zbog odluke o visokom priznanju, u prvi plan ističe kako je riječ o čovjeku koji je posjedovao izuzetne osobine:
„Bio je blizak svima. Imao je neku nevjerovatnu širinu. I svako ko je s njim imao doticaja zavolio ga je zato što je Nurija imao osobinu da je osvajao ljude u prvom tom doticaju.“
Nakon priznanja bračnom paru Pozderac, u javnosti se uglavnom u prvi plan stavlja ugled i brojnost porodice Pozderac - jer je samo Nurija imao četvero djece i devetoricu braće, čiji su potomci obavljali različite funkcije u javnom i političkom životu na ovim prostorima, a neki to čine i danas, poput njegovog praunuka Vuka Jeremića, predsjedavajućeg Generalne skupštine UN-a.
Rodna kuća Nurije Pozderca u Cazinu proglašena je nacionalnim spoomenikom u BiH i trebala bi biti preuređena u muzej.