Nacionalne manjine u regiji Zapadnog Balkana ne mogu biti ravnopravne ukoliko se ne iznađe pravi metod za njihovu integraciju u većinski etnički orijentisana društva, stav je eksperata i članova NVO koji su se bavili ovim pitanjem tokom konferencije o Zapadnom Balkanu, održanoj u Sarajevu.
Podgrijavanje mitova, obrazovanje djece u netolarantnom duhu, podržavanje etničke teritorijalizacije tek su neke od prepreka za stvaranje društva u kome svi imaju jednaka prava.
Jedan od primjera zemlje u kojoj su nacionalne manjine sa zakonskog stanovišta i aspekta ratificiranih konvencija zaštićene jeste BiH. Istovremeno, to je zemlja u kojoj postoji diskriminacija, poput one u slučaju Sejdić Finci, i koja nema načina da obezbijedi zaštitu kolektivnih s jedne, i individualnih prava, s druge strane.
Josef Marko, profesor na univerzitetu u Gracu i nekadašnji sudija Ustavnog suda BiH, naglašava kako se etnička teritorijalizacija mora ukinuti.
Jakob Finci
„Dokle god vjerujete da afirmacija etničkog identiteta mora biti zasnovana na posjedovanju konkretnog komada zemlje, nikada nećete naći rješenje“, poručuje Marko.
Jakob Finci, ambasador BiH u Švicarskoj, govoreći o diskriminaciji manjina, napomenuo je kako ne postoji stvarna volje da se pitanje riješi.
„Formalno imamo po prvi put zakone o zaštiti manjina, savjete nacionalnih manjina na državnom i entitetskom nivou, ali, nažalost, sve to manjinama ne garantuje ni osnovna politička prava. Čak se neki vrlo pohvalno izražavaju o izdvojenom mišljenju jednog od strazburških sudija koji je u izjednačavanju prava manjina sa pravima svih građana vidio opasnost novog sukoba i rata na ovim područjima. Pošto sa i sam jedan od onih koji se zalagao za jednak tretman, šta da kažem? Nemojte ponovo ratovati, pa makar manjine ne bile ravnopravne u ovoj jedinoj evropskoj zemlji u kojoj je to tako ukoliko vas, pripadnike konstitutivnih naroda, činiti sretnima“, kaže Finci.
Pod političkom šapom
45 posto građana BiH kojima je oduzeto pravo da budu birani i dalje su marginalizirana grupa, koju ni Evropa nije podržala priznavši posljednje izbore kao legitimne, iako se sve, i da je drugačije, njihov rezultat ne bi promijenio. Ali, pozicija BiH bi, navodi Finci.
Miodrag Vlahović
„Ne mislim da bi, sve da je odluka Suda i implementirana, na ovim izborima u Predsjedništvo bio izabran neki Dervo Sejdić, Jakob Finci ili bilo koji pripadnik manjinskog naroda. Rezultati izbora bi bili isti, ali nam niko u Evropi i svijetu ne bi mogao reći da smo država koja krši osnovna ljudska prava svojih građana, da smo jedina država koja ne izvršava niti obaveze koje je sama preuzela, a niti izvršava odluke Suda u Strazburu“, rekao je on.
Jednim od svijetlih primjera u regiji po pitanju integracija manjina je Crna Gora. Napori na očuvanju multietničnosti učinili su da manjine odigraju veliku ulogu u novijoj istoriji, naveo je bivši ministar vanjskih poslova ove zemlje, a danas direktor Centra za regionalne studije Miodrag Vlahović.
„Svi ovi pozitivni aspekti crnogorske kulturne ili političke situacije u širem smislu su igrali ključnu ulogu u mirnom ishodu referenduma. Tu nezavisnost su zaista etničke manjine podržale“, navodi Vlahović.
Za razliku od Crne Gore, integracija manjina, osobito Bošnjaka, u Srbiji je u političko pitanje, kaže Aida Ćorović iz NVO Urban In iz Novog Pazara. Pri tome se suočavaju sa brojnim teškoćama i vlastitim podjelama.
„U smislu da se o manjinama govori i da se tretiraju onda kada su zapravo potrebne kao izborni glasovi. Nema ozbiljne debate i ozbiljnog dijaloga u Srbiji, bez obzira što postoje neki mehanizmi poput nacionalnih saveta, ali ja mislim da nacionalni saveti jesu, barem ovakvi kako su postavljeni i zamišljeni, pre svega jedna vrsta zamene teze. I potpuno su pod političkom šapom i služe da budu onaj tas na vagi za one stranke koje pretenduju da osvoje vlast. Ono što je zanimljivo za Bošnjake u Srbiji jeste da su Bošnjaci jedina manjina koja nema svoj nacionalni savet, koja ima svoju vrlo burnu unutrašnju dinamiku koja je poslednjih 20 godina bila žestoko podeljena na različite političke stranke. Sada smo dobili novu vrstu podela, a to je praktično ona unutar muslimanskog pitanja - dakle, imamo dve islamske zajednice. I sve se to, naravno, dešavalo pod pokroviteljstvom države“, napominje Ćorovićeva.
Podgrijavanje mitova, obrazovanje djece u netolarantnom duhu, podržavanje etničke teritorijalizacije tek su neke od prepreka za stvaranje društva u kome svi imaju jednaka prava.
Jedan od primjera zemlje u kojoj su nacionalne manjine sa zakonskog stanovišta i aspekta ratificiranih konvencija zaštićene jeste BiH. Istovremeno, to je zemlja u kojoj postoji diskriminacija, poput one u slučaju Sejdić Finci, i koja nema načina da obezbijedi zaštitu kolektivnih s jedne, i individualnih prava, s druge strane.
Josef Marko, profesor na univerzitetu u Gracu i nekadašnji sudija Ustavnog suda BiH, naglašava kako se etnička teritorijalizacija mora ukinuti.
„Dokle god vjerujete da afirmacija etničkog identiteta mora biti zasnovana na posjedovanju konkretnog komada zemlje, nikada nećete naći rješenje“, poručuje Marko.
Jakob Finci, ambasador BiH u Švicarskoj, govoreći o diskriminaciji manjina, napomenuo je kako ne postoji stvarna volje da se pitanje riješi.
„Formalno imamo po prvi put zakone o zaštiti manjina, savjete nacionalnih manjina na državnom i entitetskom nivou, ali, nažalost, sve to manjinama ne garantuje ni osnovna politička prava. Čak se neki vrlo pohvalno izražavaju o izdvojenom mišljenju jednog od strazburških sudija koji je u izjednačavanju prava manjina sa pravima svih građana vidio opasnost novog sukoba i rata na ovim područjima. Pošto sa i sam jedan od onih koji se zalagao za jednak tretman, šta da kažem? Nemojte ponovo ratovati, pa makar manjine ne bile ravnopravne u ovoj jedinoj evropskoj zemlji u kojoj je to tako ukoliko vas, pripadnike konstitutivnih naroda, činiti sretnima“, kaže Finci.
Pod političkom šapom
45 posto građana BiH kojima je oduzeto pravo da budu birani i dalje su marginalizirana grupa, koju ni Evropa nije podržala priznavši posljednje izbore kao legitimne, iako se sve, i da je drugačije, njihov rezultat ne bi promijenio. Ali, pozicija BiH bi, navodi Finci.
„Ne mislim da bi, sve da je odluka Suda i implementirana, na ovim izborima u Predsjedništvo bio izabran neki Dervo Sejdić, Jakob Finci ili bilo koji pripadnik manjinskog naroda. Rezultati izbora bi bili isti, ali nam niko u Evropi i svijetu ne bi mogao reći da smo država koja krši osnovna ljudska prava svojih građana, da smo jedina država koja ne izvršava niti obaveze koje je sama preuzela, a niti izvršava odluke Suda u Strazburu“, rekao je on.
Jednim od svijetlih primjera u regiji po pitanju integracija manjina je Crna Gora. Napori na očuvanju multietničnosti učinili su da manjine odigraju veliku ulogu u novijoj istoriji, naveo je bivši ministar vanjskih poslova ove zemlje, a danas direktor Centra za regionalne studije Miodrag Vlahović.
„Svi ovi pozitivni aspekti crnogorske kulturne ili političke situacije u širem smislu su igrali ključnu ulogu u mirnom ishodu referenduma. Tu nezavisnost su zaista etničke manjine podržale“, navodi Vlahović.
Za razliku od Crne Gore, integracija manjina, osobito Bošnjaka, u Srbiji je u političko pitanje, kaže Aida Ćorović iz NVO Urban In iz Novog Pazara. Pri tome se suočavaju sa brojnim teškoćama i vlastitim podjelama.
„U smislu da se o manjinama govori i da se tretiraju onda kada su zapravo potrebne kao izborni glasovi. Nema ozbiljne debate i ozbiljnog dijaloga u Srbiji, bez obzira što postoje neki mehanizmi poput nacionalnih saveta, ali ja mislim da nacionalni saveti jesu, barem ovakvi kako su postavljeni i zamišljeni, pre svega jedna vrsta zamene teze. I potpuno su pod političkom šapom i služe da budu onaj tas na vagi za one stranke koje pretenduju da osvoje vlast. Ono što je zanimljivo za Bošnjake u Srbiji jeste da su Bošnjaci jedina manjina koja nema svoj nacionalni savet, koja ima svoju vrlo burnu unutrašnju dinamiku koja je poslednjih 20 godina bila žestoko podeljena na različite političke stranke. Sada smo dobili novu vrstu podela, a to je praktično ona unutar muslimanskog pitanja - dakle, imamo dve islamske zajednice. I sve se to, naravno, dešavalo pod pokroviteljstvom države“, napominje Ćorovićeva.