Poslovanje Investiciono razvojne banke RS bez prolazne ocjene

Investiciona razvojna banka Republike Srpske obilježila je ovih dana šestu godišnjicu postojanja. U vladi tog entiteta se hvale da je formiranje te banke najbolji projekat od rata, te da ona predstavlja polugu očuvanja investicija i radnih mjesta. Analitičari podsjećaju da je rad IRB-a obilježen brojnim sumnjivim poslovima, te da su efekti rada te banke gotovo nevidljivi ukoliko se zna da je ona raspolagala sa gotovo milijardu i po maraka, a da su sredstva dijeljena po stranačkim i rodbinskim kriterijima.

Svih šest godina rada Investiciono razvojnu banku RS prate brojne kontroverze, što je, po mišljenju analitičara, umnogome doprinijelo sumnji u stvarnu namjeru za formiranje te banke. U istragama koje su se vodile 2010. godine osuđen je i jedan od direktora IRB-a Bojan Golić, i to na četiri mjeseca zatvora zbog nesavjesnog rada u službi u slučaju malverzacija sa vrijednošću akcija banjalučke medicinske elektronike.

Rizično ulaganje od 15 miliona maraka u obveznice privatizovane Boske, koja ne vraća kredite, te ulaganje u laktašku Kalderu od šest miliona maraka na 20 godina dodatno su upotpunili sumnje o tome kako se upravlja novcem IRB-a.

„Moje je mišljenje da s aspekta transparentnosti, odgovornosti i sumnji za korupciju IRB u RS ne može nikako dobiti prolaznu ocjenu i da je ona, ustvari, poslužila više za razvoj moćnika bliskih režimu nego ukupnom razvoju RS. Mislim da je to jako velika šteta imajući u vidu sredstva kojima je ta banka raspolagala i kojima još uvijek raspolaže, i da to predstavlja jednu veliku, propuštenu priliku za cijelu RS, koju će biti jako teško nadoknaditi u narednom periodu“, ocjenjuje izvršni direktor Transparency Internationala Bosne i Hercegovine Srđan Blagovčanin.

Premijer Republike Srpske Aleksandar Džombić ne osvrće se mnogo na kritike i tvrdi da je, zahvaljujući radu IRB-a, sačuvano preko 40.000 radnih mjesta, te zaposleno 4.000 lica.

„Mora svima biti jasno, sredstva nisu potrošena zato što su plasirana. Ona su plasirana našim privrednim subjektima, koji su pokrenuli određene vidove proizvodnje, zaposlili ljude. Kada vrate te kredite, IRB će preko domaćih banaka plasirati ponovo ta sredstva“, ističe Džombić.

Investiciono razvojna banka raspolagala je sa milijardu i po maraka sredstava dobijenih od privatizacije Telekoma Srpske. Do 2012. godine plasirano je milijardu i 300 miliona maraka, od čega je 200 miliona uloženo u hartije od vrijednosti.

Kupovanje obveznica koje niti jedna druga komercijalna banka neće, te spisak onih koji dobijaju kredite govore o tome kako se nedomaćinski postupa sa novcem, smatra ekonomistkinja Svetlana Cenić.

„Podobne opštine, tamo gdje su SNSD-ovci, štampaju obveznice, a onda sve to kupi IRB. Pa da ne govorimo o kreditima koji su dati podobnim firmama mimo komercijalnih banaka, iako IRB nije komeracijalna banka i ne može direktno davati pare po zakonu. Pa onda pogledajte ko je sve dobio te kredite, kako se prolongira rok otplate. Uostalom, ako je sin tadašnjeg premijera i sadašnjeg predsjednika, sa svojih 19 godina mogao da dobije tri miliona kredita IRB-a, o čemu mi dalje raspravljamo?“ pita Cenić.

U opoziciji traže preispitivanje poslovanja Investicione banke jer, po njima, do sada se ne vide nikakvi efekti njenog rada.

„Ako smo imali prije šest godina 310.000 zaposlenih u RS, a danas je 238.000 zaposlenih, to znači više od 60.000 radnih mjesta manje, postavlja se pitanje da li se za milijardu KM moglo uraditi više“, ističe poslanik PDP-a Branislav Borenović.