Autori: Carl Schreck i Golnaz Esfandiari, prevela: Ena Stevanović
Historijski sporazum između Irana i svjetskih sila postignut 14.jula je prvi korak ka ukidanju međunarodnih sankcija nametnutih Iranu u zamjenu za ograničenja vezana uz nuklearne aktivnosti Teherana. Iako šest svjetskih sila naglašava da će ovaj sporazum usporiti sposobnost Teherana da proizvodi nuklearno oružje, sporazum bi također trebao imati dalekosežne posljedice na reintegraciju Irana u globalnu zajednicu. U daljem tekstu navodimo neke od ključnih posljedica sporazuma.
Destabilizirajući faktor
Mogućnost prosperiteta u Iranu je zabrinula mnoge skeptike nuklearnog sporazuma, čak i neke američke zvaničnike koji su ga podržali, a koji vjeruju da bi Iran mogao iskoristiti financijsku dobit kako bi dodatno destabilizirao Bliski Istok. Olakšanje sankcija će omogućiti Iranu da vrati više od 100 milijardi dolara prihoda od nafte koji su trenutno zamrznuti u inozemstvu. Stručnjaci upozoravaju da bi nakon olakšanja sankcija iranska ekonomija mogla početi rasti za 5 do 8 posto godišnje.
„Mi smo naravno svjesni i zabrinuti da bi Iran, i unatoč ogromnoj domaćoj potrošnji koja ga čeka, mogao iskoristiti dio sredstava za financiranje destabilizirajućih aktivnosti,“ izjavio je 8. jula jedan zvaničnik State Departmenta.
Mohsen Milani, izvršni direktor Centra za strateške i diplomatske studije na Univerzitetu u Južnoj Floridi je rekao za RSE / RL da bi ovaj sporazum mogao biti "događak transformacije" za Bliski Istok jer otvara vrata boljim odnosima između Irana i Zapada, što bi moglo smanjiti napetost u regiji.
Richard Nephew, koji je služio kao glavni zamjenik koordinatora State Departmenta za politiku sankcija te kao direktor za Iran u Vijeću za nacionalnu sigurnost, tvrdi da je strah da bi Iran mogao iskoristiti novac nakon olakšanja sankcija za financiranje svojih regionalnih ambicija pretjeran.
„Ekonomske potrebe Irana su realne kao i obećanja predsjednika Hasana Rohanija koja su mu omogućila da bude izabran. Da bi se osigurala stabilnost njihove vlasti, iranski lideri moraju rješavati probleme unutar Irana i investirati u vlastitu budućnost. Potpora sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu i drugim regionalnim akterima je važan, ali sekundarni cilj", napisao je Nephew.
(Fotogalerija iz Teherana: Građani slave dogovor o nuklearnom programu)
Teheran: Građani slave dogovor o nuklearnom programu
Nove alijanse
Pritisak Sjedinjenih Država da se postigne sporazum sa Iranom je izazvao zabrinutost u arapskim većinski sunitskim državama da će njihov saveznik Washington omogućiti većinski šitskom Iranu da zavlada regionom. Arapske zaljevske zemlje zbog toga sve češće govore o stvaranju novih međunarodnih alijansi.
„Američki predsjednik Obama će biti zapamćen kao predsjednik SAD-a koji je obnovio odnose s Iranom. Ali on bi također mogao biti zapamćen kao američki predsjednik koji je izgubio tradicionalne saveznike u regiji", izjavio je za Reuters Sami al-Faraj, kuvajtski savjetnik za sigurnost u Vijeću za suradnju zemalja Zaljeva.
Ovo Vijeće čije su članice Saudijska Arabija, Kuvajt, Bahrein, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Oman je "u potrazi za novim opcijama, bilo da se radi o Rusiji, Francuskoj ili regionalnim silama poput Turske i Pakistana, koje bi im omogućile da vrate ravnotežu moći u regionu," rekao je Faraj.
Saudijska Arabija je najavila ranije ovog mjeseca da je pristala uložiti 10 milijardi dolara u Rusiju unatoč ruskoj potpori Assadu u Siriji, koja je razljutila Rijad.
Saudijska Arabija također gradi čvršće veze s Francuskom. Rijad i Pariz su krajem juna najavili da sprovode studije izvodljivosti izgradnje dviju nuklearnih reaktora u Saudijskoj Arabiji. Reaktori su predviđeni za civilnu upotrebu.
Regionalna utrka u naoružanju
Izjava saudijskog zvaničnika o njihovim nuklearnim planovima je uslijedila nakon brojnih prijedloga Saudijske Arabije u kojima se navodi da bi sporazum sa Iranom mogao natjerati Rijad da počne nabavljati ista postojenja za obogaćivanje urana koja posjeduje Iran. Ovakve izjave su izazvale zabrinutost o mogućoj utrci u naoružanju u ovom zapaljivom regionu.
„Ne možemo se opustiti dok se Iranu dozvoljava da zadrži veliki dio svojih postrojenja za obogaćivanje urana,“ izjavio je jedan saudijski zvaničnik u maju, navodi New York Times.
Saudijski princ Turki al-Faisal, član saudijske kraljevske obitelji i bivši šef obavještajne službe je u intervjuu za BBC ranije ove godine natuknuo da bi i ostale vlade na Bliskom Istoku mogle tražiti isto. „Ukoliko Iranu bude dozvoljeno obogaćivanje urana na bilo kojoj razini, neće samo Saudijska Arabija biti ta koja zahtijeva to isto,“ rekao je on.
Milani, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Južnoj Floridi, sumnja u prijetnje Saudijaca i drugih bliskoistočnih vlada nazivajući ih naporima da se pritisne Zapad kako bi oni dobili što više ustupaka od ovog sporazuma sa Iranom.
"To je mnogo lakše reći nego učiniti. Je li Saudijska Arabija spremna platiti jednako visoku cijenu koju je platio Iran kako bi došli do mjesta gdje se danas nalazi Iran u svom nuklearnom programu? Saudijci bi trebali shvatiti da će upravo zemlje koje su ih podržavale kada je šest globalnih sila pregovaralo s Iranom, uključujući i Izrael, postati njihov najveći neprijatelj, ako odluče nabaviti bombu ili čak razviti autohtoni sistem za izgradnju nuklearne bombe", rekao je Milani za RSE / RL.
Energetske igre
Međunarodna izolacija je spriječila Iran da u potpunosti kapitalizira svoje ogromne energetske rezerve. To bi se međutim moglo promijeniti s mogućim ukidanjem međunarodnih sankcija, što bi donijelo Teheranu nove kupce i omogućilo pristup stranim ulaganjima. Iran je četvrta zemlja sa najvećim rezervama nafte u svijetu, sa 157 milijarda barela i 34 trilijuna kubičnih metara dokazanih rezervi prirodnog plina, što je stavlja ispred Rusije u obje kategorije, kako se navodi u izvještaju BP-ja.
Ne samo da će oslobađanje ovih rezervi popuniti iranske blagajne već će smanjiti zavisnost Europe od ruskog gasa. EU dobavlja 27 posto plina od ruskog državnog energetskog diva Gazproma. Većina tog plina se transportira preko Ukrajine, gdje Rusija, kako navodi Kijev i zapadne vlade, daje izravnu vojnu potporu separatistima u sukobu koji je izbio u aprilu 2014 nakon ruske aneksije Krima. Rusija također uveliko ovisi o svojim prihodima od nafte te bi mogla pretrpiti gubitke ukoliko iranska nafta dospije na tržište.
Sjedinjene Države i EU su nastojali oslabiti Moskvu i kazniti Kremljin ekonomskim sankcijama za njihovu potporu separatistima u Ukrajini.
Put ka demokratizaciji
Ovaj sporazum bi mogao dati prednost prilično umjerenom Rohaniju i njegovim saveznicima nad tvrdokornim pripadnicima vladajuće elite koji se protive naporima da se Irancima omoguće veće slobode.
Ali Rohani bi se također mogao suočiti sa sve većim pritiskom svojih domaćih protivnika, kako navodi Alireza Nader, viši analitičar za Iran u Rand Corporation.
"Nuklearni sporazum će nesumnjivo potaknuti predsjednika Rohanija i pružiti mu puno političkog kapitala. Ono čega se konzervativci boje je da će Rohani, koristeći svoju popularnost, donijeti velike promjene u Iranu", rekao je Nader za RSE / RL.
Do sada je Rohani bio vrlo oprezan, dodaje Nader.
„Ali hoće li se njegovi planovi promijeniti nakon nuklearnog sporazuma? Iako mu sporazum daje veliki poticaj, on se i dalje suočava sa političkim sistemom koji uveliko kontroliraju konzervativci. Oni će se vjerovatno suprotstaviti bilo kakvom pokušaju reformi, bez obzira koliko male one bile,“ rekao je Nader.
Ipak, mnogi promatrači vjeruju da će sporazum poboljšati izglede za demokratskim reformama unutar zemlje uklanjanjem sankcija i prijetnji ratom, te da će dati umjerenjacima i pro-reformskim Irancima više prostora za disanje.
Među njima je i prof.Nader Hashemi sa Univerziteta u Denveru, koji je bio glavni stručnjak za sankcije tijekom američkih pregovora s Iranom. U nedavno objavljenom eseju Hashemi tvrdi da bi nuklearni sporazum "mogao pomoći Iranu da se vrati na put demokratizacije."
