Dok nešto više od pola miliona građana BiH tavori na biroima za nezaposlene, a većina zaposlenih u realnom sektoru životari sa 200 eura mjesečno, broj srećnika na državnim jaslama popeo se na skoro 200 hiljada. Pokazali su to podaci Centara civilnih inicijativa BiH. Na plate uposlenih u javnom sektoru godišnje iz budžeta se potroši 1,6 milijardi eura.
Stranačke, rodbinske i prijateljske veze u BiH postale su uobičajen način zapošljavanja. Istraživanja nevladinih organizacija ukazuju da su javni konkursi dovedeni do besmisla, jer brojni građani koji su tim putem tražili zaposlenje samo su skupljali odbijenice.
“Mislim da u javnoj upravi dobijaju posao preko stranačkih ili rodbinskih veza. Moja supruga koja je završila Učiteljski fakultet 2010.godine ima jedno stotinu odbijenica iz raznih škola. Nažalost, došlo je vrijeme da se ni kod privatnika ne može zaposliti bez veze.”, priča Banjalučanin Vladimir Marković.
S druge strane, tome nisu bili izloženi savjetnici predsjedavajuće Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, Lidije Bradare. Naime, pet od osam njenih savjetnika ne ispunjava zakonske propise za imenovanje na te funkcije, odnosno, nisu imali pet godina radnog iskustva kako predviđaju federalni propisi, a jednom od njih to je bilo prvo zapslenje. Većina savjetnika Lidije Bradare su članovi vodećih stranaka, njihova rodbina ili poznanici, a za njih je iz federalnog budžeta za dvije i po godine potrošeno više od 150.000 eura, istražili su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Oni pripadaju srećnicima, njih oko 200 hiljada koji su zaposleni u javnom sektoru i to mimo bilo kakvih kriterija kaže Adis Arapović iz CCI-a.
“Gotovo sve političke stranke koje su participirale u vlasti, pozicije u javnom sektoru, kao i javni novac percipiraju kao izborni plijen i kao prostor da rade što god hoće, da zapošljavaju koga hoće, na netransparentan način, bez kriterija, nemeritorno. Na koncu dobijemo ovaj vrlo niski nivo usluga, što će reći da sve što je javno je loše, i javno zdravstvo i javno školstvo i javni prijevoz, na kraju krajeva i sigurnost. Sve to ima ishodište u stranačkom, familijarnom i koruptivnom zapošljavanju prije svega rukovodilaca, a onda kada rukovodioca postavite na nemeritoran, nepošten način, onda on na isti način zapošljava po vertikali, sve do portira i čistačica”, objašnjava Arapović.
U državi od skoro četiri miliona stanovnika, zaposleno je 800 hiljada. Od toga, četvrtina radi u javnom sektoru. Iako je prije nekoliko godina uveden moratorij na zapošljavanje, vlasti ga se nisu pridržavale. U poslijednjih nekoliko mjeseci na hiljade je osoba, prije svega lojalih političkim strankama u BiH koje su u vlasti, zaposleno u javnoj upravi.
“To se može objasniti činjenicom, da se izbori bliže, a uglavnom političke partije u BiH nažalost kreiraju svoju moć preko javnog sektora u smislu da dodatnim zapošljavanjem jačaju vlastiti politički uticaj”, objašnjava Admir Čavalić, ekonomski analitičar.
Uz činjenicu da se zapošljavanje u javnom sektoru nastavlja posebno zabrinjavajuće je to što se takva mjesta i dalje koriste kao prilika za zapošljavanje podobnih stranačkih kadrova te su javni konkursi "besmislena farsa" i "puka formalnost". Adis Arapović smatra da trenutna vladajuća garnitura političara ne želi početi s reformom javne uprave.
“Evo dvije godine se čeka da se napravi i usvoji nova Strategija reforme javne uprave. Dakle, ako vama treba dvije godine da napišete strategiju, koliko će vam trebati decenija da je provedete? Mislim da iza toga stoji sračunata namjera da se ne uradi ništa. Da pojednostavimo, aktualne vlade rade sve da ne urade ništa u reformi javne uprave, jer reforma javne uprave znači gubitak političke moći. Kroz ogromni administrativni apparat se kupuju izbori, finansiraju se političke stranke, prave se crni fondovi političkih stranaka, zapošljavaju se lojalni ljudi na rukovodeća mjesta”, pojašnjava Arapović.
Birokratski aparat je rak koji razara cijeli ekonomski sistem Bosne i Hercegovine. Ovo je ocjena Evropske unije i Evropske komisije koje kod vlasti BiH godinama insistiraju na kresanju javnog sektora kao jednog od ključnih rješenja za izlazak države iz političke i ekonomske krize. Jednostavna matematika pokazuje da gotovo svaki četvrti zaposleni u BiH prima platu iz budžeta. Godišnje to iznosi oko 1,6 milijardi eura. I to nije sve – plate zaposlenih u javnom su za oko 40 odsto veće nego u privredi. Sve to ubija ekonomiju bh. društva smatra Admir Čavalić.
“Ovoliki javni sektor barem u ovolikom intenzitetu u kontekstu zalaženja javnog sektora u sve pore bh. društva je zaista nepotreban i ne samo da stvara štetu u smislu da ga moramo finansirati, on stvara štetu jer ima svojevrsni ekonomski monopol nad korištenjem resursa, što kao posljedicu ima zanemarivanje privatnog sektora. Ne smijemo zaboraviti da u ekonomijama 21. stoljeća, privatni sektor je taj koji generira ekonomski rast a ne javni”, zaključuje Čavalić.
Statistika kaže da je prosječna plata u BiH oko 420 eura. Plate primjera radi savjetnika u državnim institucijama prelaze 1000 eura. U realnom sektoru, visina plate iznosi trećinu plate savjetnika. Čak 64 posto bruto društvenog proizvoda ide na finansiranje javnog sektora i to je neizdrživo. Ovo tim prije što se budžetski deficiti rješavaju novim zaduživanjem kako bi se isplatile plate zaposlenih u javnom sektoru. Ekonomski eksperti saglasni su da će BiH potpuno bankrotirati ukoliko nastavi da se svake godine zadužuje za po 370 miliona eura kako bi pokrila rupe u budžetu, a pri tome ništa ne investira u privredu i zapošljavanje. Potvrđuju to i podaci koje je objavila Centralna obavještajna agencija o stopi nezaposlenosti za 134 države svijeta. Naime, nezaposlenost mladih osoba u BiH, prema podacima CIA-e, iznosi nevjerovatnih 62,8 %, a BiH se našla na samom vrhu liste daleko ispred Jemena, Alžira i Etiopije.
Facebook Forum