Komisije za komisijama obilaze poplavljene. Procjene šteta stalno se mijenjaju. Nadležni donose mjere koje ne sprovode, a od obećanog novca za poplavljene za sada nema ništa. Političari su svoje nade uprli u donatorsku konferenciju od koje za sada ni glasa ni traga, a prema svemu sudeći, oni koji su pretrpjeli štete od poplava zimu će dočekati golih zidova u praznim kućama, ukoliko sami sebi ne pomognu.
Više od mjesec dana prošlo je od kad se voda povukla, a većina poplavljenog stanovništva još uvijek nije dobila ni jednu marku pomoći. Sami se snalaze i pokušavaju sanirati što se može prije zime, a tako je i sa stanovnicima mjesta Brodac u Bijeljini.
„Kao što i sami znate, u našoj državi je stanje takvo kakvo jeste. Država obećava, međutim, ja ne vjerujem da može biti ikakva pomaka, pošto oni nemaju pare niti da plate isplate, ni penzije, niti ono osnovno, egzistencijalno. Narod se uzda i vjeruje samo u pomoć dobrih ljudi i ljudi iz Evrope“, kaže mještanin Vladan Panić.
„Ja sam bio trideset i četiri dana, samo sam jednom dobio, u osnovnoj školi Brodac, dvadeset maraka“, navodi Pero Žunić.
„Od novca – ništa, samo pomoć u hrani, međutim to je sve u malim količinama prema onom što bi narodu trebalo, jer je devedeset posto uništeno. Nema života, nema narod za ishranu, lično, a za stoku još manje“, priča Jovan Maksimović.
Konkretnih mjera za pomoć poplavljenima na državnom nivou nema, a ni entiteti nisu reagovali adekvatno.
U Federaciji nisu donesene nikakve konkretne mjere za sanaciju, dok Vada Republike Srpske prikuplja sredstva uzimajući 1,5 odsto od penzionera i tri posto od radnika. Obećana je i pomoć u platnim karticama za sanaciju poplavljenih objekata, ali od kojih sredstava - nije jasno.
„Način na koji će ona biti dostavljana je sljedeći: koverta, ime i prezime, opština, grad, adresa, unutra se nalazi platna kartica. Svako će moći da je koristi uz svoju ličnu kartu, znači, na njoj će biti napisan broj lične karte, i na taj način garantujemo da će je svi oni kojima je potrebno, a koji jesu kvalifikovani za ovu vrstu pomoći, dobiti u svojim lokalnim zajednicama“, obećala je premijerka RS, Željka Cvijanović.
Na teret naroda
„Meni je jako interesantno da ni federalna Vlada ni Vlada Republike Srpske nije uradila ništa da se skrešu enormni materijalni troškovi, troškovi reprezentacije, putovanja, i nedaj Bože – plate, koje se alimentiraju iz ta dva budžeta, nego je odlučila da ide na teret naroda, i ako donatori daju neka sredstva, to je to“, konstatuje ekonomista Damir Miljević.
„Oni da daju novce a ne vaučere, a biće: dobiješ vaučere, odeš da kupiš, i ako će kauč biti 150 maraka, oni će ga dići na trista ili na petsto“, smatra Ljubiša Petrović, mještanin Brodca.
Sve oči vladajućih uperene su u donatorsku konferenciju, iako se pretpostavlja da će ta sredstva doći u vidu novih kredita, dok o drugim, realnijim izvorima novca niko i nije razmišljao, kaže Damir Miljević.
„Jedino što je bilo normalno, to je sa inostranim i domaćim kreditorima ispregovarati moratorijum na plaćanje postojećih kredita u naredne tri, tri i po godine. Na taj način bi se oslobodilo u cijeloj Bosni i Hercegovini nekih 3,7 milijardi konvertibilnih maraka u budžetima. Iz toga se moglo isfinansirati, čak i ukupne materijalne i nematerijalne štete u cijeloj Bosni i Hercegovini“, ocjenjuje Miljević.
„Kad postavimo jasne ekonomske mjere koje moramo u narednom periodu preduzeti ovdje, onda ćemo znati u kom pravcu ćemo trošiti ta sredstva. Dakle, ovdje je manji problem iznosa sredstava koja će biti od strane donatorske konferencije prikupljena, a veći je problem što ova aktuelna vlast nema nikakvu koncepciju dugoročnog razvoja i oporavka potpuno uništene privrede“, kaže Đorđe Miličević iz Narodnog demokratskog pokreta.
Nepostojanje komunikacije između entiteta i države onemogućava veći dotok pomoći, a tome je kumovalo i nepovjerenje donatora u domaće vlasti, smatra Denis Telić iz Centara civilnih inicijativa.
„Iste te vlasti mole za pomoć i hoće da upravljaju tim sredstvima, nadaju se velikim, nadaju se milijardama, da upravljaju tri mjeseca prije izbora, i mi treba da vjerujemo da će oni isti podijeliti ravnomjerno sredstva koja dobiju od međunarodne pomoći i sredstva koja uberu kao harač od naroda kroz njihove plate i penzije, da će ih ravnomjerno rasporediti onima kojima su najpotrebniji. Mi stvarno izražavamo sumnju“, kaže Telić.
Stanovnici poplavljenog Brodca nemaju puno vjere u domaće vlasti od kojih ne očekuju pomoć, jer kako kažu, nisu se dokazale ni kad su bile poplave.
„Slušam ja vijesti jutros rano, da će ponovo doći komisija i da će se kasniti tri mjeseca. Za tri mjeseca, evo nama jeseni, a ja spavam – operisao sam srce, dva puta, imao sam i infarkt, imam dosta dijagnoza – spavam na vojničkoj spužvi, na patosu“, priča Pero Žunić.
„Da se mi nismo jednom opasuljili. I kad kažu – nasip popustio. Nasip je miniran, ali radi 'Zorke'. A ne znam ja, kad kaže Dodik, kako je ovaj Anđelić odradio, čestitam mu. Sve mi je jasno, ali sve je to politika, sve pare“, zaključuje Ljubiša Petrović.