Koliko je koga u BiH, manje više, znalo se i prije objave rezultata popisa, no porazna je statistika o nacionalnoj strukturi u entitetima, a još poraznija u dva najveća grada u zemlji - Sarajevu i Banjaluci. Komentari na društvenim mrežama naplastičnije pokazuju kakav je odnos u promjeni nacionalne strukture.
Upoređujući to sa mjestima na stadionima, ispada da u Sarajevu na stadion Koševo mnogu stati svi popisani Srbi i Hrvati i da ostane i mjesta za ostale, dok bi svi Bošnjaci i Hrvati koji žive u Banjaluci mogli komotno stati u sportsku dvoranu Zetra. Ovo je tek pokazatelj kako je politika u BiH svih godina bila jasno opredijeljena u namjeri da ne potiče povratak, suživot i multietničnost. To je bila posljednja karta na koju više ni s blefom ne mogu zaigrati pred izbore.
Biti svoj na svome, konačno su, i zvanično to mogu izjaviti, dočekali oni koji su ostvarili svoje političke ambicije – da budu većina. Rezultati popisa u bh. entitetima pokazali su porazne podatke.
Bošnjaci su u FBIH 70 posto većina, dok su Srbi jedva premašili brojku od tri posto. U RS preko 81 posto je Srba, dok je Hrvata nešto više od dva posto, a Bošnjaka malo manje od 14 posto. Ovo je jasan pokazatelj da su ciljevi ostvareni, da je politika uradila sve da se zacementira ratno stanje i poratne ambicije da svako bude car u svojom dvorištu.
Analitičarka i novinarka magazina start BiH Rubina Čengić, podsjeća kako ni sa jedne ni sa druge strane nije bilo dovoljno napora da se ljudi vrate i integrišu.
„Vidjeli smo da u Banjaluci ima svega dva posto Hrvata, a Dragan Čović se zaklinje u svoje prijateljstvo s Miloradom Dodikom. Vidjeli smo da je Bošnjaka jedva 13 posto, a da Bakir Izetbegović govori o dobrim i konstruktivnim odnosima, a nikada nismo vidjeli da sjednu i dogovaraju se kako provesti taj famozni aneks sedam", kaže Čengić i dodaje: "Dakle, nikome ovdje nije stalo da se vratimo na prijeratno stanje i da živimo zajedno, nego su svi zauzeli svoju teritoriju koju čuvaju.“
Porazno je da u „multietničkom“ Sarajevu ima, kako se to na društvenim mrežama brzo sabralo i oduzelo, taman toliko Srba i Hrvata da mogu stati na stadion Koševo. Na nešto manji stadion Borca u Banjaluci, ako se naguraju i na teren, mogli bi stati stati svi Hrvati i Bošnjaci u tom gradu. Zgodni podaci za manipulaciju, kako to ocjenjuje predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović.
„To je jedan zastrašujući pokazatelj koliko je građana BiH ubijeno, protjerano, ili napustilo ovu zemlju. To je trebalo da bude pokazatelj naše spremnosti za kajanje, za preuzimanje odgovornosti za osvješćivanje od onoga što smo jedni drugima učinili i možda neka vrsta novog polazišta za neku vrstu novih odnosa, ali i onoga da preuzmemo odgovornost i suočimo se sa zatrašujućom istinom o tome", kaže Todorović i zaključuje: "Istovremeno, politika se pokazuje ogoljena u toj svojoj neljudskosti.“
Ne čudi ništa jer je popis u BiH zapravo bio propis, sa instrukcijama, kampanjom i težnjom da se osvojeno i ogradi, ocjenjuje analitičar Esad Bajtal.
„Kako komentarisati suludu logiku koja tokom rata priča o svojim uspjesima, a nakon rata poriče rezultate tih uspjeha? Jednom se hvalite, jer je to u jednom trenutku tako, pobijesili ovdje istjerali ondje i kada je poslije rata trebalo položiti račune međunarodnoj i vlastitoj javnosti onda se počelo umanjivati, negirati. Onda je došao popis od kog se dugo bježalo, sve dok popis nije postao propis. Građanima nije dato da budu ljudi i građani nego je propisano kako će se izjašnjavati. E, sad se objavljuju rezultati propisa, a ne popisa. To je ta dijalektika interesnih igara ovdašnjih etno oligarhija i u takvoj igri nema stida“, komentariše Bajtal.
Popisni rezultati zgodno su predizborno oružje koje više nije potrebno ni umotavati, tako se namjestilo svim stranama u BiH. Ono što nije uspio rat uspjela je politika, navodi Todorović: „Imamo i dalje jedan proces ne samo udaljavanja unutar BiH, već i proces prebrojavanja i manipuliranja strahovima, kako bi se jedna od strana prikazala zločinačkom."
Popisom je BiH dobila ogledalo u koje, ako je suditi prema komentarima popisnih rezultata, gleda s izopačene strane. Pa se tako ono što bi trebao biti poraz - slavi kao pobjeda.
