1. januar nije samo početak nove godine, nego i datum kada u mnogim institucijama dolazi do promjene na čelu rotirajućih predsjedavanja. Ponekad je to dobar izbor, ali ponekad i paradoksalan.
Grčka na čelu EU
Evropska unija je tri posljednje godine provela spašavajući Grčku, uloživši, zajedno sa Međunarodnim monetarnim fondom više od 320 milijardi dolara, ne bi li se spasila ekonomija ove mediteranske zemlje od potpunog kolapsa.
Ne može se, dakle, ne primjetiti određena ironija u činjenici da će idućih šest mjeseci, Atina kao predsjedavajuća evropskoj dvadesetosmorici, odlučivati i o tome hoće li Grčkoj biti odobren još jedan paket pomoći.
Antonis Samaras, grčki premijer, rekao je da su se bolne mjere štednje isplatile i da će 2014. otvoriti " mogućnost normalnosti" i kraj “kreditima spasa”.
No, ovo je obećanje puno rizika. Svjestan da će Atina narednih pola godine biti u centru pažnje Evropske unije, Samaras je pozvao posvadjane grčke parlamentarce da nastave s reformama kako bi se spriječilo da ekonomska kriza preraste u nemire i dovede do kolapsa Vlade.
Premijer je zamolio zastupnike da “smognu snage i odlučnosti, ostave razmirice iza sebe i završe započeti posao”, kako bi Grčka stala na svoje noge i krenula naprijed.
Nije međutim izvjesno da će Samaras, sa nezaposlenošću od 30 posto i naraslim nezadovoljstvom u javnosti, uspjeti zadržati izgled stabilnosti u tokom šestomjesečnog predsjedavanja Unijom.
Rusija preuzima predsjedanje G8
Iako je 2013.godine Velika Britanija bila predsjednik grupe osam najrazvijenih zemalja svijeta, ruski predsjednik Vladimir Putin je uživao u ulozi glavnog igrača.
Na junskom sastanku on je, bez konsultacije s ostalim članicama G-8, iznio u javnost plan o spasavanju sirijskog vodje Bašara al-Asada. Ovaj je potez izazvao kanadskog premijera Stephen-a Harpera da optuži ruskog predsjednika za narušavanje “duha saradnje koji karakterizira G-8”.
Vladimir Putin na konferenciji nakon samita G8 u junu 2013.
"Mislim da se ne trebamo zavaravati. To je G-7 plus jedan”, kazao je tom prilikom Harper, dodavši da je očigledno do koje mjere Zapad i Rusija iz različitih perspektiva gledaju na situaciju u Siriji, te da “Putin podržava nasilnika Asada iz svojih razloga, koji nisu opravdani. "
Opravdano ili ne, tek, 1. januara 2014, Moskva je preuzela predsjedanje grupom koju čine Velika Britanija, Njemačka, Italija, Kanada, Sjedinjene Američke Države, Francuska i Japan.
G-8 se obično vide kao instrument za konsenzus o brojnim globalnim pitanjima, od rata u Siriji, preko siromaštva do klimatskih promjena. Svakih osam godina, zemlja koja predsjedava ima mogućnost unaprijediti djelovanje.
Vladimir Putin je već naznačio da će to u njegovom slučaju, najvjerojatnije značiti međunarodni terorizam i borbu protiv trgovine drogom - oba pitanja koja mu omogućavaju da brani svoju restriktivnu politiku kod kuće, ali i u post-sovjetskom susjedstvu.
Naredni summit G-8, Putin je zakazao u Sočiju, gdje će se u februaru održati Zimske olimpijske igre. Ko god od velikih lidera bude bojkotovao dolazak na Igre, imaće šansu da već u junu obidje ovo crnomosrko ljetovalište u čije je obnavljanje ruski predsjednik uložio milijardu dolara.
Ukrajina na čelu Saveza nezavisnih država
Mnogi Ukrajinci su se nadali će njihova zemlja u 2014. godinu ući s potpisanim Sporazumom o pridruživanju Evropskoj uniji. Umjesto toga, nova je godina stigla s protestima stotina hiljada Ukrajinaca koji su ljuti na predsjednikovu odluku da se u posljednjoj minuti okrene jačanju veza s Rusijom.
Proevropski protesti u Kijevu, decembar 2013.
Uz sve to, Kijev sada preuzima ulogu predsjedatelja Zajednice nezavisnih država, grupe od devet zemalja nekadašnjeg Sovjetskog saveza koje Moskva drži pod kontrolom.
Ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, koji je još u oktobru najavio da će njegova zemlja predsjedavati Zajednicom, naglasio je trgovinu i ekonomsku saradnju kao "glavne prioritete".
Takve riječi mogu samo biti muzika za ruske uši, jer je Kremlj već odavno “bacio oko” na Ukrajinu kao članicu euroazijske carinske unije koja bi trebala biti konkurencija slobodnoj trgovinskoj zoni Evropske unije.
Janukovič se nada da će, ako bude igrao kako Putin svira, dobiti i izbore 2015. godine, jer će ga podržati pro-ruski birači u Ukrajini.
Azerbejdžan na čelu Vijeća Evrope
Još jedno značajno, ali čudno predsjedavanje, počinje nešto kasnije ove godine. Naime, 1. maja Azerbejdžan preuzima šestomjesečno liderstvo u Komitetu ministara Vijeća Evrope, tijelu koje donosi najvažnije odluke za 47 zemalja članica.
Ministri se sastaju jedanput godišnje, obično u Strasbourgu. Ali na nivou zamjenika ministara vanjskih poslova Komitet funkcionira “puno radno vrijeme”, pokušavajući konvenciju za ljudska prava primjeniti u praksi i međunarodnom pravu.
Zajedno s Parlamentarnom skupštinom Vijeća Evrope, Komitet ministara je praktično zaštitnik ljudskih prava, demokratije i vladavine prava. To je tijelo u nekoliko navrata pozivalo upravo azerbejdžanske vlasti da prestanu kršiti ljudska prava.
Prije četiri godine, Komitet je naložio Bakuu da " pronađe sve moguće načine" i pusti iz zatvora novinara Ejnula Fatuljajeva, nakon što je režim ignorisao presudu Suda za ljudska prava da zatvoreni novinar bude odmah oslobodjen.
Komitet je od Bakua takođe tražio da “ne slama” gradjanske proteste koji su naročito rašireni bili u godini kada je predsjednik Ilham Alijev započeo svoj treći, kontroverzni, mandat.
I upravo ta zemlja, prepuna primjera nepoštivanja ili kršenja ljudskih prava, preuzima u maju 2014. predsjedavanje tijelom čija je glavna funkcija - poštivanje tih istih prava.
Biće interesantno promatrati šta će u polugodišnjem mandatu učiniti Azerbejdžan sa 150 političkih zatvorenika, uključujući i mnoge novinare.
