Da je kako, nažalost nije, najavljena utakmica fudbalskih selekcija Republike Srpske i susjedne Srbije ne bi ni sa jedne ni sa druge strane Drine izazivala čak ni podozrenje, kamoli latentnu strepnju u velikom dijelu Bosne i Hercegovine.
Naprotiv. Bila bi to potvrda dobrih komšijskih odnosa i ništa više.
Entuzijazam, međutim, kojim zvanična sportska, i ne samo sportska, Banja Luka planira prijateljski susret, sluti ubjedljivo više negoli političko prijateljstvo po definiciji podrazumijeva.
Izbor selektora, naprimjer, postaje maltene ključno pitanje entitetskih sportskih foruma, licitira se sa imenima poznatih evropskih stručnjaka, a samozvani selektori u budući tim uvrštavaju i imena srbijanskih reprezentativaca Nevena Subotića i Zdravka Kuzmanovića, njemačkog Marka Marina, švedskog - čak - Zlatana Ibrahimovića.
Sportskim očima gledano, bila bi okrepa, radost prava, zapravo i više od toga, vidjeti neki sličan sastav. Ćiru Blaževića, na klupi, zašto ne i to? Ali, kad bi se radilo isključivo o egzibicionom duelu, ljubiteljima sporta za dušu. Ili kakvom humanitarnom projektu.
Ovako, sve pomalo počinje da miriše na ovještalu žvaku entitetskog političkog vrha, na glavobolnu mantru vrha tamošnjih vrhova.
Kao da sportski trbuhouzborci hoće sugerisati: svi tako mislimo, želimo i hoćemo.
Njima valjda poznati sportski radnik Mile Kovačević, predsjednik Fudbalskog saveza RS-a, za entitetski javni servis tako će iscijediti navodno brižljivo skrivanu namjeru. Diskretnu prijetnju ustvari, kako je ovo tek početak.
Uostalom, zašto ne i citirati ga: „Da se naša priča ne završi na ovoj revijalnoj utakmici“.
Intriga je, zapravo, upravo u nastavku priče. Po svemu sudeći, sportski forumi, barem ovi fudbalski, imaju namjeru formirati entitetsku selekciju koja bi se, preko prijateljskih utakmica, afirmisala u međunarodnim okvirima i tom dijelu javnosti sugerisati vlastito samostojno postojanje.
Virtualnu sliku prodati kao realnu, a besmisleni hologram polako početi puniti nekim, samo njima poznatim, smislom.
Računaju, valjda, kao vrhovni vrač tamošnji, kako ono što je danas naučna fantastika, kad-tad postaje stvarnost.
Naprotiv. Bila bi to potvrda dobrih komšijskih odnosa i ništa više.
Entuzijazam, međutim, kojim zvanična sportska, i ne samo sportska, Banja Luka planira prijateljski susret, sluti ubjedljivo više negoli političko prijateljstvo po definiciji podrazumijeva.
Izbor selektora, naprimjer, postaje maltene ključno pitanje entitetskih sportskih foruma, licitira se sa imenima poznatih evropskih stručnjaka, a samozvani selektori u budući tim uvrštavaju i imena srbijanskih reprezentativaca Nevena Subotića i Zdravka Kuzmanovića, njemačkog Marka Marina, švedskog - čak - Zlatana Ibrahimovića.
Sportskim očima gledano, bila bi okrepa, radost prava, zapravo i više od toga, vidjeti neki sličan sastav. Ćiru Blaževića, na klupi, zašto ne i to? Ali, kad bi se radilo isključivo o egzibicionom duelu, ljubiteljima sporta za dušu. Ili kakvom humanitarnom projektu.
Ovako, sve pomalo počinje da miriše na ovještalu žvaku entitetskog političkog vrha, na glavobolnu mantru vrha tamošnjih vrhova.
Kao da sportski trbuhouzborci hoće sugerisati: svi tako mislimo, želimo i hoćemo.
Njima valjda poznati sportski radnik Mile Kovačević, predsjednik Fudbalskog saveza RS-a, za entitetski javni servis tako će iscijediti navodno brižljivo skrivanu namjeru. Diskretnu prijetnju ustvari, kako je ovo tek početak.
Uostalom, zašto ne i citirati ga: „Da se naša priča ne završi na ovoj revijalnoj utakmici“.
Intriga je, zapravo, upravo u nastavku priče. Po svemu sudeći, sportski forumi, barem ovi fudbalski, imaju namjeru formirati entitetsku selekciju koja bi se, preko prijateljskih utakmica, afirmisala u međunarodnim okvirima i tom dijelu javnosti sugerisati vlastito samostojno postojanje.
Virtualnu sliku prodati kao realnu, a besmisleni hologram polako početi puniti nekim, samo njima poznatim, smislom.
Računaju, valjda, kao vrhovni vrač tamošnji, kako ono što je danas naučna fantastika, kad-tad postaje stvarnost.
