Prijedlozi o izmjenama Zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom Vijeću BiH traju već dvije godine. Najviše pažnje plijeni pitanje izbora sudija i tužitelja u BiH. Postoje dva prijedloga. Jedan da ih bira struka, odnosno Vijeće, a drugi da ih imenuje Parlament BiH, što nije prihvatljivo Vijeću. Ovaj prijedlog iznjedrio je dogovor lidera SNSD-a i SDP-a BiH prije dvije godine, a okarakteriziran je kao pokušaj politizacije domaćeg pravosuđa.
Dogovor lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika i Socijaldemokratske partije BiH Zlatka Lagumdžije da sudije i tužitelje na svim nivoima u BiH, umjesto Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća bira Parlament - u suprotnosti je preporukama Venecijanske komisije, Evropske komisije i zaključcima Strukturalnog dijaloga u Briselu.
Ove su institucije već izrazile zabrinutost zbog pokušaja političke kontrole pravosuđa. Zabrinuti su i u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, a predsjednik Milorad Novković smatra da je to atak na nezavisnost sudija i tužitelja:
„Mi smatramo da bi to u potpunosti ugrozilo nezavisnost i samostalnost pravosuđa u BiH, sve fekete koje smo do sada postigli i da bi to bio korak unazad. Svakako, i politička vlast i zakonodavna i izvršna imaju određene ambicije da stave rad pravosudnih institucija pod svoju kontrolu“, konstatuje Novković.
Ovakav prijedlog političkih stranaka poguban je za bh. pravosuđe, smatra sudija Suda BiH Branko Perić. No, tvrdi on, i sami snose dobar dio krivice:
„Mi smo postali, izgleda, žrtva svoje apsolutne nezavisnosti - nezavisnosti koja nam je data od strane međunarodnih organizacija. Dobili smo apsolutnu nezavisnost na tacni i nismo uspjeli da to opravdamo. Nismo uspjeli da se nametnemo kao sistem koji je sposoban da rješava probleme, kao sistem koji vodi dijalog sa druge dvije vlasti. Sad smo jasno vidjeli do koje je mjere politika zainteresovana da utiče na pravosuđe, ali nismo vidjeli kako pravosuđe reaguje na to i kakav je odgovor pravosuđa“, kaže Perić.
Slična situacija je i u regionu. Izbor nosilaca pravosudnih funkcija koji se prvi put imenuju u Srbiji, mora potvrditi Narodna skupština ove države, kaže profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Milan Škulić:
„Kad se neko bira prvi put za sudiju ili za javnog tužioca i, odnosno zamenika javnog tužioca, onda se bira na predlog Visokog saveta sudstva za sudiju, odnosno Državnog veća tužilaca za tužioca i taj predlog se upućuje Narodnoj skupštini, koja bira prvi put sudiju i tužioca, odnosno zamenika javnog tužioca na period od tri godine“, navodi Škulić.
Iskustva Srbije i Hrvatske
I u Srbiji i u Hrvatskoj postoje potpuno odvojena tijela za izbor sudija i tužitelja. Sudbena vijeća imenuju sudije, kaže sudija Županijskog suda iz Zagreba Dražen Jakovina. Međutim, izbor državnog tužitelja nije moguć bez politike:
„Glavnog državnog odvjetnika i kod nas bira Hrvatski sabor“, dodaje Jakovina.
Praksa da predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti učestvuju u izboru nosilaca pravosudnih funkcija živi u regionu. No zbog čega političari imaju potrebu da pravosuđe potčine kontroli?
Predsjednik Fondacije Centar za javno pravo, prof.dr. Edin Šarčević objašnjava da to proizilazi iz njihove uloge u poslijeratnim godinama:
„Da je najvjerovatnije moguće dokazati da određeni politički slojevi i strukture, određene ličnosti danas obavljaju javne funkcije premda su počinili niz krivičnih djela ili da su na nezakonit način došli do određenih povlastica, do imovine. I, naravno, ta politička klasa ima vrlo važan i jasno profiliran interes da zaštiti sebe, a ona se najbolje može zašititi ukoliko sudsku vlast dovede pod određenu vrstu kontrole“, konstatuje Šarčević.
Profesor Šarčević smatra kako prijedlog da sudije i tužitelje na svim nivoima u BiH, umjesto Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, bira Parlament, ne mora biti nužno loš. No treba imati na umu i probleme bh. pravosuđa od prije dvije godine.Tada su upitni bili kriteriji za izbora sudija ustavnih sudova. Zamjerka se odnosila na zahtjev da to budu suci “visokog, moralnog ugleda”, te da su “znalci” u svojoj struci. Ovi kriteriji su, napominje profesor Šarčević, bili zloupotrijebljeni:
„U ustavne sudove nisu birani suci koji imaju visok moralni ugled i koji su stručnjaci u svom fahu, nego suci koji su imali političku podršku određenih političkih stranaka i njihov je cjelokupan ugled, zapravo, bila politička karijera koju su pravili u okviru određenih stranaka.“
No ono što bh. političari mogu i trebaju da rade kada je pravosuđe u pitanju, jednostavno ne rade. Strukturalni dijalog o pravosuđu između BiH i Evropske unije još je u toku, ali sa polovičnim učinkom. Jedna od veoma bitnih etapa ovih razgovora nije donijela očekivane rezultate, jer se predstavnici bh. vlasti nisu mogli dogovoriti ko će činiti bh. delegaciju.
Dogovor lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika i Socijaldemokratske partije BiH Zlatka Lagumdžije da sudije i tužitelje na svim nivoima u BiH, umjesto Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća bira Parlament - u suprotnosti je preporukama Venecijanske komisije, Evropske komisije i zaključcima Strukturalnog dijaloga u Briselu.
Ove su institucije već izrazile zabrinutost zbog pokušaja političke kontrole pravosuđa. Zabrinuti su i u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, a predsjednik Milorad Novković smatra da je to atak na nezavisnost sudija i tužitelja:
„Mi smatramo da bi to u potpunosti ugrozilo nezavisnost i samostalnost pravosuđa u BiH, sve fekete koje smo do sada postigli i da bi to bio korak unazad. Svakako, i politička vlast i zakonodavna i izvršna imaju određene ambicije da stave rad pravosudnih institucija pod svoju kontrolu“, konstatuje Novković.
Ovakav prijedlog političkih stranaka poguban je za bh. pravosuđe, smatra sudija Suda BiH Branko Perić. No, tvrdi on, i sami snose dobar dio krivice:
„Mi smo postali, izgleda, žrtva svoje apsolutne nezavisnosti - nezavisnosti koja nam je data od strane međunarodnih organizacija. Dobili smo apsolutnu nezavisnost na tacni i nismo uspjeli da to opravdamo. Nismo uspjeli da se nametnemo kao sistem koji je sposoban da rješava probleme, kao sistem koji vodi dijalog sa druge dvije vlasti. Sad smo jasno vidjeli do koje je mjere politika zainteresovana da utiče na pravosuđe, ali nismo vidjeli kako pravosuđe reaguje na to i kakav je odgovor pravosuđa“, kaže Perić.
Slična situacija je i u regionu. Izbor nosilaca pravosudnih funkcija koji se prvi put imenuju u Srbiji, mora potvrditi Narodna skupština ove države, kaže profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Milan Škulić:
„Kad se neko bira prvi put za sudiju ili za javnog tužioca i, odnosno zamenika javnog tužioca, onda se bira na predlog Visokog saveta sudstva za sudiju, odnosno Državnog veća tužilaca za tužioca i taj predlog se upućuje Narodnoj skupštini, koja bira prvi put sudiju i tužioca, odnosno zamenika javnog tužioca na period od tri godine“, navodi Škulić.
Iskustva Srbije i Hrvatske
I u Srbiji i u Hrvatskoj postoje potpuno odvojena tijela za izbor sudija i tužitelja. Sudbena vijeća imenuju sudije, kaže sudija Županijskog suda iz Zagreba Dražen Jakovina. Međutim, izbor državnog tužitelja nije moguć bez politike:
„Glavnog državnog odvjetnika i kod nas bira Hrvatski sabor“, dodaje Jakovina.
Praksa da predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti učestvuju u izboru nosilaca pravosudnih funkcija živi u regionu. No zbog čega političari imaju potrebu da pravosuđe potčine kontroli?
Predsjednik Fondacije Centar za javno pravo, prof.dr. Edin Šarčević objašnjava da to proizilazi iz njihove uloge u poslijeratnim godinama:
„Da je najvjerovatnije moguće dokazati da određeni politički slojevi i strukture, određene ličnosti danas obavljaju javne funkcije premda su počinili niz krivičnih djela ili da su na nezakonit način došli do određenih povlastica, do imovine. I, naravno, ta politička klasa ima vrlo važan i jasno profiliran interes da zaštiti sebe, a ona se najbolje može zašititi ukoliko sudsku vlast dovede pod određenu vrstu kontrole“, konstatuje Šarčević.
Profesor Šarčević smatra kako prijedlog da sudije i tužitelje na svim nivoima u BiH, umjesto Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, bira Parlament, ne mora biti nužno loš. No treba imati na umu i probleme bh. pravosuđa od prije dvije godine.Tada su upitni bili kriteriji za izbora sudija ustavnih sudova. Zamjerka se odnosila na zahtjev da to budu suci “visokog, moralnog ugleda”, te da su “znalci” u svojoj struci. Ovi kriteriji su, napominje profesor Šarčević, bili zloupotrijebljeni:
„U ustavne sudove nisu birani suci koji imaju visok moralni ugled i koji su stručnjaci u svom fahu, nego suci koji su imali političku podršku određenih političkih stranaka i njihov je cjelokupan ugled, zapravo, bila politička karijera koju su pravili u okviru određenih stranaka.“
No ono što bh. političari mogu i trebaju da rade kada je pravosuđe u pitanju, jednostavno ne rade. Strukturalni dijalog o pravosuđu između BiH i Evropske unije još je u toku, ali sa polovičnim učinkom. Jedna od veoma bitnih etapa ovih razgovora nije donijela očekivane rezultate, jer se predstavnici bh. vlasti nisu mogli dogovoriti ko će činiti bh. delegaciju.
