Političke prepreke za presude krupnim ribama

Unatoč brojnim korupcijskim aferama, u BiH su osuđena tek dva visoka politička zvaničnika. Iako zakonska regulativa postoji, tužitelji nerado priznaju kako još uvijek nisu stvorene političke pretpostavke da se u BiH presuđuje u velikim slučajevima.

Zdravko Čorić, dugogodišnji je sindikalni predstavnik firme Soko, zastupnik blizu 8.000 nekadašnjih radnika ovog prijeratnog hercegovačkog industrijskog giganta.

Sa ogorčenjem podsjeća da je kompanija sa najvećim tehnološkim dostignućima u vojnoj industriji uspjela preživjeti rat, ali ne i najviši vrh HDZ-a BiH, zbog kojeg je, tvrdi, u maloj i velikoj privatizaciji u potpunosti upropštena.

Iako je Kantonalnom tužilaštvu u nekoliko navrata dostavljena dokumentacija kojom se, uz ostalo, potvrđuje i uloga Dragana Čovića, koji je u vrijeme privatizacije bio generalani direktor Sokola, aktuelnom predsjedniku HDZ-a BiH do sada u ovom predmetu nije suđeno:

„Mi znamo da nam se iza leđa smiju. Jer sudovi su korumpirani, tužiteljstva su privatne firme vrhova stranaka na vlasti. I normalno, ti mene u moj kanton, ja tebe u tvoj kanton“, kaže Čorić.

Za Dragana Čovića, ovdašnji mediji znaju reći da je vjerovatno rekorder među političarim po broju sudskih procesa iz kojih godinama izlazi sa oslobađajućim presudama.

Možda mu nije suđeno u slučaju Soko, ali jeste za nezakoniti prijenos državnog udjela u komapaniji mobilne telefonije »Eronet« u kojem je oslobođen zbog formalnih nedostataka, između ostalog i zastare krivičnog djela. Nije bilo dovoljno dokaza ni u predemtu pred Sudom BiH u kojem se Čović skupa sa nekadašnjim federalnim premijerom Edhemom Bičakčićem teretio za zloupotrebu ovlasti i nezakonito trošenje budžetskog novca 1999., i 2000.

U četvrtak je ponovno započeo proces pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu koji Čovića tereti da je kao ministar finansija Federacije BiH 2000 godine pogodovao tvrtki »Lijanovići«, oslobodivši ih plaćanja posebnih taksi.

Obzirom na ranija upozorenja iz Tužilaštva da su dva važna dokaza optužbe nestala iz arhiva institucije, vrlo je izvjesno da će Čović ponovno biti oslobođen.

Amor Bukić iz Republičkog tužilaštva RS slaže se kako je Čović samo još jedan u nizu bh. političara kojima nikada nije pravomoćno presuđeno.

„Brojni su naši ’krupni ribe’ bile i pred tužilaštvima i sudovima i RS-a i Federacije i Sudom BiH. Ne može borba protiv te vrste korupcije dok god se ne stvore objektivne okolnosti, da nema političke krize, da ima uređena država. I mi smo tu nemoćni“, navodi Bukić.

Sami protiv sebe ne mogu

Nakon dvije godine Tužilaštvo BiH je odustalo od istrage protiv Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića, predsjednika i potpredsjednika Socijaldemokratske partije BiH, koje je u poznatom slučaju REKET prijavio direktor ASA Holdinga, navodeći da su od njega tražili 2,2 miliona KM kako bi ovoj firmi osiguran nastavak gradnje poslovnog objekta.

U javnosti se mnogo govorilo i o građevinskim i drugim poslovima koje su Vlada i druge institucije RS-a sklapale sa firmama Integral grupe. U izvještaju koji je Tužilaštvu BiH dostavila Državna agencija za istrage i zaštitu, za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju osumnjičeni su tadašnji premijer RS-a Milorad Dodik, šest ministara Vlade RS-a i šest visokih funkcionera i rukovodilaca javnih institucija, te vlasnici firme Integral. Istraga još uvijek traje.

„Kod nas je nova korupcija, dakle visoka, viša, definisana jer se može matrijalizovati kao krivično djelo zloupotrebe službenog položaja. Sudije neće u slučaju ako imaju interes ili uticaj da neko ne bude osuđen, on ne može biti osuđen. Bez obzira - postoje dokazi i sve, ali oni će reći nije tužilac dokazao namjeru direktora, ministra...“, navodi tužitelj Amor Bukić.

Od njegovog osnivanja 2003. godine, pred Sudom BiH suđena su 22 političara. Njih 14 je pravosnažno ili nepravosnažno oslobođeno. Ante Jelavić je u bjekstvu, dok petero još čeka prvostepenu presudu. Dvojica osuđenih su Momčilo Mandić, dužnosnik SDS-a, i Miroslav Rupčić, član HDZ-a BiH, koji je kao ministar obarne zloupotrijebio novac HVO-a za uspostavu Hercegovačke banke. U međuvremenu je pomilovan odlukom člana bh. Predsjedništva Nebojše Radmanovića.

„Nema političke volje da se uđe u konflikt. Većina velikih slučajeva uključuje obično i nekog od političara u BiH, tako da oni jednostavno sami protiv sebe ne mogu“, tvrdi Emir Đikić, Transperancy International.

Bh. inačica hrvatskog USKOK-a, Agencija za prevenciju koorupcije i koordinciju borbe protiv korupcije nema operativnih nadležnosti. Godinu dana nakon osnivanja ima tri zaposlena koji rade bez pravilnika o radu, što najbolje govori o kapacitetema kojima raspolažu.

„Agencija praktično radi na osvješćivanju društva kako se boriti protiv korupcije. Što se tiče borbe protiv koprupcije, to rade nadležne policijske agencije“, pojašnjava Sead Lisak, direkor Agencije.

Iako se o korupcijskim aferama u BiH mnogo govorilo, bez obzira na presude, do revolucije u glavama bh. birača neće tako skoro doći, slažu se analitičari. Ipak, sindikalni predstavnik s početka naše priče Zdravko Čorić drugačijeg je mišljenja:

„Mi se borimo protiv vjetrenjača, ja to znam, ali ono će doći kad-tad. Narod je prije šutio, sad javno govori: ’Komšija mi je lopov, otkle mu džip, otkle mu ovo, ono..?’ Znači, narod pomalo uzima - jer nema, počeo je gladniti, sve više. I to dolazi. E to je ta stvar.“