Političari, mediji i patriotizam: Ko je "pravi" Hrvat i ko to određuje?

I dvije decenije po završetku rata u BiH, etničko pitanje je i dalje ključno, barem po percepciji bh. političke elite sva tri naroda. Neki od sociologa, književnika i analitičara smatraju tako da je i dan-danas jedan od najvećih problema BiH činjenica da bh. politička elita i dalje određuje, "licencira" pripadnost nekom narodu, pa oni koji ne zadovoljavaju te kriterije, bivaju potpuno izopćeni iz društva, te im je čak ugrožena i egzistencija.

U bosanskohercegovačkom društvu i dalje je etnička pripadnost najvažnija odrednica svake osobe. I dok se, po ocjenama analitičara, bh. političari ključnih etničkih stranaka još uvijek međunacionalnim strahovima održavaju na vlasti, bh. društvo se duboko podijelilo po još jednom osnovu - na uski krug privilegiranih i masu siromašnih.

Kritičari bh. zbilje tvrde - konačno je vrijeme okrenuti se od kolektiviteta ka čovjeku, jer je pripadnost nekoj naciji postao unosan biznis, ali tek za uski krug odabranih. Novinar i analitičar Emil Karamatić naglašava:

„Međutim, danas najveći problem nama koji živimo u BiH, gdje imamo političare već 20 godina koji licenciraju naciju, odnosno pripadnost naciji, i ako vam oni nisu dali pečat da ste Hrvat, vi niste prispjeli nigdje.“

Karamatić, inače autor knjige "Hrvat bez licence", promovirane u njegovom rodnom gradu Čapljini, koja je zbir komentara u zadnjih osam godina članaka u kojima je kritizirao odnos prvenstveno hrvatskih vodećih stranaka o nacionalnom pitanju, govori kakva je posljedica takvog odnosa vodećih elita prema pitanju ko je "pravi" Hrvat, a ko ne:

„Ako niste njihov član, ako ne mislite kao oni, ako niste dio mase, masovnog promišljanja, vi niste nigdje prispjeli i ne možete dobiti na njihovom vaganju, njihovom kantaru tu licencu“, kaže Karamatić.

A kakva je posljedica tzv. odbrane nacionalnih interesa i ko su oni koji daju licencu za pripadnost nekoj od bh. nacija, književnik i novinar Mile Stojić objašnjava:

„Oni koji su je dosad izdavali uglavnom su se pokazali, i to su ljudi koji su nas doveli dovdje gdje jesmo, dakle na očaj bijede, socijalne nepravde, poniženja itd..“

Posmatrači bh. stvarnosti kažu da sistem manipulacije bh. kolektivitetima funkcionira na način da, naprimjer, politika preko visokog školstva kontrolira kakvi će na kraju biti novinari i mediji.

Primjer navodi prof. dr. Slavo Kukić, sociolog sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, koji kaže da je svojevremeno udaljen sa studija novinarstva jer se zalagao za drugačiji pristup:

„Umjesto novinara koji bi mogli služiti kao živi, empirijski dokaz dobrog rada njihovog profesora, i na ponos fakulteta kojeg završiše, štancani su nerijetko novinarski idioti, koji su novinarstvu i novinarskoj etici pretpostavljali sve ostalo i koji su se oblikovali na shvaćanju novinarske profesije kao forme društveno-političkog rada u službi tzv. nacionalnog interesa“, konstatuje Kukuć.

Kritičar bh. zbilje Mile Stojić ističe da ratna logika u BiH još uvijek funkcionira, a u svemu vidi i ulogu bh. medija. Stojić rješenje vidi u dijelu novinara mlađe generacije i novim, internet-medijima:

„Novinarstvo je naše totalno mrtvo, mediji su širitelji negativnih stvari, korporacijskih interesa. A ja vjerujem u vašu generaciju i vaše portale koji su jedino mjesto još gdje čovjek može artikulirati neko svoje mišljenje koje nije u skladu sa dominantnom ideologijom“, navodi Stojić.

Nacionalno licitiranje je historijska tragedija, vjeruje prof. dr. Slavo Kukić, i dodaje da je to najjači prilog tezi da je na račun nacionalnog identiteta izgubljen identitet čovjeka:

„Ako mi želimo hvatati civilizacijske trendove, onda ćemo morati napraviti radikalan zaokret. Morat ćemo se vratiti čovjeku, morat ćemo napustiti ideju kolektiva kao temeljnu premisu čovjekove sreće, jer priča stoji upravo obrnuto - bez sreće čovjeka nema sreće ni kolektiva, ma kakav on da bio“, naglašava Kukić.

I dok su pripadnici bh. političke elite oni koji određuju mjeru patriotizma, analitičari ukazuju na činjenicu da patriotizam leži negdje sasvim drugdje. Novinar i intelektualac Marko Antonio Brkić, upravo iz knjige Emila Karamatića pod nazivom "Hrvat bez licence", izdvaja jednu poruku:

„Hvala ti, Bože, što spadam u one koji znaju da domoljublje kao takvo ne postoji, nego da je ono smješteno u mnogočemu konkretnom i stvarnom, a na koncu i u Ustav, najviši akt jedne zakonodavne države. Drugim riječima, što više poštujemo zakon, veći smo domoljubi.“