U petak će u Sarajevu biti održana svjetska premijera dokumentarnog filma "Bosna ustaje" (Bosnia Rising). U 30-ominutnom dokumentarcu režiser Carlo Nero prati borbu radnika tuzlanske fabrike deterdženata "Dite" za spas i pokretanje proizvodnje u tvornici koja je nekada bila jedan od nosilaca razvoja tuzlanske, pa i ukupne bh. privrede. Autor, inače sin cijenjene britanske glumice Vanesse Redgrave, u intervjuu za RSE kaže kako vjeruje da će film doprinijeti prijeko potrebnoj raspravi i promjenama koje su počele u februaru ove godine u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Zenici i drugim gradovima Bosne i Hercegovine, u čijoj su srži bili socijalni i ekonomski zahtjevi građana.
RSE: Šta vas je motivisalo da snimite film ove specifične tematike?
Nero: Uočio sam devastirajuće posljedice procesa privatizacije koji je, poslije pada komunizma, zahvatio ne samo Bosnu i Hercegovinu već i cijelu istočnu Evropu, ali i kako zemlje Zapadu forsiraju uvođenje jednog ekonomskog modela u države čije su ekonomske prilike vrlo osjetljive, a što kao posljedicu ima masovnu nezaposlenost, zatvaranje fabrika i preduzeća. Prisutna je ta pohlepnost Zapada u monopoliziranju prirodnih resursa, od kojih bi trebalo da izvuku korist društva svih zemalja, pa i građani Bosne i Hercegovine. S istim problemom suočavamo se i mi koji živimo u Zapadnoj Evropi, mada je na Balkanu to uočljivije i nekako više izraženo jer su ekonomije zemalja Istočne Evrope već bile ranjivije kada se javila ova tranzicija. Snimajući ovaj film u Bosni i Hercegovini želio sam pokazati koliko je ova država jedna vrsta mikrokosmosa koji odslikava promjene privatizacije koje se svugdje dešavaju. Ali, htio sam pokazati i da postoje rješenja i nada. U petak ćemo, nakon svjetske premijere, održati i panel-diskusiju na kojoj ćemo razgovarati o potencijalnim rješenjima. Na ljudima je da preuzmu brigu za svoje živote, a ne da dopuste političarima, elitama i oligarsima da diktiraju određene ekonomske tokove. Dakle, ljudi najprije trebaju znati šta žele, trebaju izgraditi svoj akcijski plan u suprotnom imaćete samo proteste i nasilje što neće dugoročne riješiti problem.
RSE: Pretpostavljam da ste tokom snimanja filma "Bosna ustaje" razgovarali i sa uposlenicima tuzlanske fabrike "Dita". Šta su vam rekli u svojim svjedočenjima?
Nero: Opisali su koliko je očajna situacija sa tvornicom - i o tome govorimo u jednom dijelu filma. Budući da je to kratki, 30-ominutni dokumentarac, nismo imali vremena udubljivati se u mnoga pitanja, ali smo pokazali koliko im je teško, da je njihov život puko preživljavanje. I mi razumijemo - tu su neke barijere koje odmah treba rješavati, poput boljih ekonomskih reformi i efikasnije socijalne zaštite. Moramo se usredotočiti na probleme od opšteg značaja, ali ne smijemo zaboraviti procese koji se vode u Bosni i Hercegovini, te kako će se isti odraziti na budućnost ove zemlje, ne samo radnika "Dite" nego i mnogih nezaposlenih građana, naročito mladih.
RSE: Kome je film namijenjen - bosanskohercegovačkoj, regionalnoj ili međunarodnoj publici?
Nero: To je film o radnicima "Dite", ali se njihova priča može odraziti na svakoga u svijetu. Nadamo se da će se, ukoliko Bosanci i Hercegovci odluče uzeti stvar u svoje ruke i odluče kakvu budućnost žele, taj pozitivni talas preusmjeriti i na ostatak Evrope, pa i šire, odnosno da bh. građani mogu biti inspiracija za promjene u nekim drugim državama.
RSE: Da li su Evropska unija i međunarodna zajednica zaboravili na BiH budući da se država sporim koracima oporavlja od rata koji ju je zadesio prije 19 godina?
Nero: Rekao bih sljedeće: protesti i plenumi bh. građana pokazali su da se itekako može skrenuti pažnja samo ukoliko veći dio ljudi pokaže da su promjene neizbježne. Ako su građani tihi i previše pasivni, onda možete očekivati da ćete biti ignorisani, ali ako budete isuviše glasni, veće su šanse da će vas neko čuti. Vrlo je važno da Bosanci i Hercegovci, iako su trenutno demotivisani od posljedica nedavnih poplava, ponovo grupišu i pokrenu plenume i debate. To je demokratija običnih ljudi, a ne demokratija nekih viših interesa, koja to uopšte nije.
