Javni fašistički poklič, te masovna podrška koja im je uslijedila pokazuju u kakvoj sredini živimo i koliko se fašizam u obrazovnom sistemu na ovim prostorima relativizira. Tvrde to brojni aktivisti i antifašisti reagirajući na nedavni istup hrvatskog fudbalskog reprezentativca Josipa Šimunića, te podršku koju je na društvenim mrežama dobio od nekih državnih službenika u Bosni i Hercegovini.
Nakon što je pokrenut disciplinski postupak protiv nekadašnje predstavnice BiH na Eurosongu i aktuelne glasnogovornice u Federalnom ministarstvu turizma i okoliša Mije Martine Barbarić, te poslije toga suspenzije glasnogovornika Zavoda zdravstvenog osiguranja Hercegovačko neretvanskog kantona u Mostaru Dalibora Ravića, koji su Šimunića podržali na Facebooku, otvorila se rasprava je li u tim i sličnim slučajevima riječ o izražavanju patriotizma ili o neofašizmu?
Član Jevrejske zajednice Mostara i BiH Zoran Mandelbaum kaže kako je užasno to što i 70 godina nakon Drugog svjetskog rata ljudi pozdravljaju fašističkim pozdravom, i to radi se o generacijama koje ne znaju šta je Drugi svjetski rat:
„Ovoga igrača tamo što je u Hrvatskoj vikao: ’Za dom’, a stotinu hiljada ljudi mu odgovorilo:’spremni’, pokazuje u kakvom okruženju živimo - da je fašizam i dan-danas prisutan na prostorima Hrvatske, BiH i Srbije", konstatuje Mandelbaum.
Riječima najteže osude oglašava se i Radmilo Braca Andrić, nekadašnji predsjednik Skupštine Opštine Mostar, iz vremena socijalističke Jugoslavije. Andrić pozdrave „Za dom spremni“ oštro osuđuje i tvrdi da to za njega predstavlja neofašizam:
„Posebno Mostarci su još u okruženju neofašista ili klerofašista, jer još uvijek, evo 20 godina, u Mostaru ulice nose imena najvećih zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Jedna od tih je ulica Mile Budaka, a Mile Budak je bio ustaški ideolog. Ono što je Gebels bio u nacističkoj Njemačkoj, to je bio ovdje Mile Budak", kaže Andrić.
Historičar prof. dr. Adnan Velagić ističe da poklič „Za dom spremni“ simbolizira ustašku, fašističku vlast i kao takav uperen je protiv neistomišljenika:
„Tim sloganom su završavali svi zvanični akti NDH, počev od onih čisto protokolarnih, do onih koji su upućivali na uništavanje svega onoga što nije hrvatsko", podsjeća Velagić.
Analitičar i bivši dugogodišnji dopisnik agencije HINA iz Mostara Pejo Gašparević kaže da potezi dvoje državnih službenika, koji su to - prema medijskim izvještajima - opravdali ljubavlju i ponosom prema domovini, u BiH imaju dodatnu težinu:
„Situacija u BiH je dodatno zahtijevna zbog međunacionalnih i međuvjerskih odnosa, tako da svaka riječ iz jedne perspektive može biti slavljena, a s druge strane može biti dočekana kao neugodnost", kaže Gašparević.
„Ustaška ili četnička vlast u Drugom svjetskom ratu bile su utemeljene na fašističkim osnovama, dok je narodnooslobodilačka borba utemeljena na antifašizmu", podsjeća historičar prof. dr. Adnan Velagić.
Analitičari smatraju da bi u svakom slučaju javni službenici u BiH trebali voditi računa o svojim istupima u javnosti.
„Pokliči kao što je za Dom spremni znamo da je to ustaški poklič iz Drugog svjetskog rata, znamo da su pod tim pokličem ubijani ljudi, odvođeni u logore. Mislim da nema nikakvog smisla i mislim da takve ljude građani ne bi trebali plaćati svojim novcem", smatra Robert Jandrić.
„Osobe koje rade u državnim tijelima moraju voditi računa o svojim javnim istupima makar oni bili na društvenim mrežama, a ne u tijelima u kojima rade", ocjenjuje Pejo Gašparević.
Građani, koji su dosta žuči prolili na društvenim mrežama komentirajući istup Šimunića i one koji su uslijedili, uglavnom nevoljko o tome u mikrofon iznose svoj stav. Evo šta su rekli neki od njih u tzv. zapadnom – većinski hrvatskom – dijelu Mostara:
„Slabo ja to pratim.“
„Nemam nikakav komentar.“
„Zašto je Martini to trebalo? Dobar posao, dobro mjesto, dobro sve. Znala je da će biti reakcija na to.“
„Mislim da mi dobro znamo šta taj pozdrav znači, bez obzira koliko god ga oni pokušavali uvrstiti kao da je to nešto normalno. Dobro mi znamo šta je to i to više svak zna.“
„Da misli svojom glavom, ne bi - mislila bi o sebi i o pravome putu, a ne bi pričala ono što ne treba i što narod uzruja i vrijeđa itd.“
Ovako razmišljaju u tzv. istočnom – većinski bošnjačkom – dijelu Mostara:
„Mislim da je svi potezi koje su uradili moraju biti adekvatno kažnjeni i da to ne priliči nijednom državnom službeniku, pa ni običnom građaninu.“
„Trebamo se jednom odlučiti - sve one koji su bili na strani fašizma trebamo osuditi. Taj pozdrav je simbol fašizma - i takav treba da bude uvijek.“
„Mi ovdje znamo svi dobro šta nam je donio taj pozdrav 1941. do 1945. i 1993. do 1995.“
Nakon što je pokrenut disciplinski postupak protiv nekadašnje predstavnice BiH na Eurosongu i aktuelne glasnogovornice u Federalnom ministarstvu turizma i okoliša Mije Martine Barbarić, te poslije toga suspenzije glasnogovornika Zavoda zdravstvenog osiguranja Hercegovačko neretvanskog kantona u Mostaru Dalibora Ravića, koji su Šimunića podržali na Facebooku, otvorila se rasprava je li u tim i sličnim slučajevima riječ o izražavanju patriotizma ili o neofašizmu?
Član Jevrejske zajednice Mostara i BiH Zoran Mandelbaum kaže kako je užasno to što i 70 godina nakon Drugog svjetskog rata ljudi pozdravljaju fašističkim pozdravom, i to radi se o generacijama koje ne znaju šta je Drugi svjetski rat:
„Ovoga igrača tamo što je u Hrvatskoj vikao: ’Za dom’, a stotinu hiljada ljudi mu odgovorilo:’spremni’, pokazuje u kakvom okruženju živimo - da je fašizam i dan-danas prisutan na prostorima Hrvatske, BiH i Srbije", konstatuje Mandelbaum.
Riječima najteže osude oglašava se i Radmilo Braca Andrić, nekadašnji predsjednik Skupštine Opštine Mostar, iz vremena socijalističke Jugoslavije. Andrić pozdrave „Za dom spremni“ oštro osuđuje i tvrdi da to za njega predstavlja neofašizam:
„Posebno Mostarci su još u okruženju neofašista ili klerofašista, jer još uvijek, evo 20 godina, u Mostaru ulice nose imena najvećih zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Jedna od tih je ulica Mile Budaka, a Mile Budak je bio ustaški ideolog. Ono što je Gebels bio u nacističkoj Njemačkoj, to je bio ovdje Mile Budak", kaže Andrić.
Historičar prof. dr. Adnan Velagić ističe da poklič „Za dom spremni“ simbolizira ustašku, fašističku vlast i kao takav uperen je protiv neistomišljenika:
„Tim sloganom su završavali svi zvanični akti NDH, počev od onih čisto protokolarnih, do onih koji su upućivali na uništavanje svega onoga što nije hrvatsko", podsjeća Velagić.
Analitičar i bivši dugogodišnji dopisnik agencije HINA iz Mostara Pejo Gašparević kaže da potezi dvoje državnih službenika, koji su to - prema medijskim izvještajima - opravdali ljubavlju i ponosom prema domovini, u BiH imaju dodatnu težinu:
„Situacija u BiH je dodatno zahtijevna zbog međunacionalnih i međuvjerskih odnosa, tako da svaka riječ iz jedne perspektive može biti slavljena, a s druge strane može biti dočekana kao neugodnost", kaže Gašparević.
„Ustaška ili četnička vlast u Drugom svjetskom ratu bile su utemeljene na fašističkim osnovama, dok je narodnooslobodilačka borba utemeljena na antifašizmu", podsjeća historičar prof. dr. Adnan Velagić.
Analitičari smatraju da bi u svakom slučaju javni službenici u BiH trebali voditi računa o svojim istupima u javnosti.
„Pokliči kao što je za Dom spremni znamo da je to ustaški poklič iz Drugog svjetskog rata, znamo da su pod tim pokličem ubijani ljudi, odvođeni u logore. Mislim da nema nikakvog smisla i mislim da takve ljude građani ne bi trebali plaćati svojim novcem", smatra Robert Jandrić.
„Osobe koje rade u državnim tijelima moraju voditi računa o svojim javnim istupima makar oni bili na društvenim mrežama, a ne u tijelima u kojima rade", ocjenjuje Pejo Gašparević.
Građani, koji su dosta žuči prolili na društvenim mrežama komentirajući istup Šimunića i one koji su uslijedili, uglavnom nevoljko o tome u mikrofon iznose svoj stav. Evo šta su rekli neki od njih u tzv. zapadnom – većinski hrvatskom – dijelu Mostara:
„Slabo ja to pratim.“
„Nemam nikakav komentar.“
„Zašto je Martini to trebalo? Dobar posao, dobro mjesto, dobro sve. Znala je da će biti reakcija na to.“
„Mislim da mi dobro znamo šta taj pozdrav znači, bez obzira koliko god ga oni pokušavali uvrstiti kao da je to nešto normalno. Dobro mi znamo šta je to i to više svak zna.“
„Da misli svojom glavom, ne bi - mislila bi o sebi i o pravome putu, a ne bi pričala ono što ne treba i što narod uzruja i vrijeđa itd.“
Ovako razmišljaju u tzv. istočnom – većinski bošnjačkom – dijelu Mostara:
„Mislim da je svi potezi koje su uradili moraju biti adekvatno kažnjeni i da to ne priliči nijednom državnom službeniku, pa ni običnom građaninu.“
„Trebamo se jednom odlučiti - sve one koji su bili na strani fašizma trebamo osuditi. Taj pozdrav je simbol fašizma - i takav treba da bude uvijek.“
„Mi ovdje znamo svi dobro šta nam je donio taj pozdrav 1941. do 1945. i 1993. do 1995.“
