Pred Sudom Bosne i Hercegovine, na suđenjima za ratne zločine često se dešava da se svjedoci žale da im je prijećeno ili im se nudi novac za promjenu iskaza. Istovremeno, iako se radi o krivičnom djelu, počinioci, najčešće, prolaze nekažnjeno. Prema nekim analizama, do sada su u predmetima ratnih zločina osuđene samo dvije osobe zbog pokušaja uticaja na svjedoke.
Svjedoci imaju zakonsku i građansku dužnost da svjedoče u krivičnom postupku, a država obavezu da poštuje i ispuni njihova prava na život, slobodu i bezbjednost.
Međutim, u praksi je drugačije. Podmićivanje i zastrašivanje svjedoka kako ne bi svjedočili ili, pak, kako bi promijenili iskaz pred sudom, česta je pojava u bh. društvu. Kroz kakvu torturu prolaze svjedoci, ključni u dokaznim postupcima, govori i primjer Saje Ćorić, koja je bila jedna od zarobljenika logora „Vojno“ kod Mostara.
„Bilo je to u par navrata – negdje se oko dva sata noću to dešava, zazvoni telefon, normalno ako još spavaš, nemaš vremena ni kazati molim, nego samo su druge strane odmah čuješ:’Imate bombu ispod prozora’,“ priča Ćorić.
O problemu uticaja na svjedoke upoznata je i predsjednica Udruženja zarobljenih i nestalih iz Hercegovačko-neretvanskog kantona Azra Penava.
„Moja praksa i iskustva idu ka tom da su svjedoci prepričavali da im se nudi život, da kažu gdje će da žive, da im se nudi besplatan život izvjesno vrijeme samo da bude ono što su dosad rekli - rekli su, a da se više ne pojavljuju i da ništa više ne govore. Meni je poznato da su određene osobe preko noći, ključni svjedoci iz određenih predmeta, i otišli, odnosno nestali iz komšiluka ili iz Federacije BiH“, navodi Penava.
Azra Penava navodi još jedan primjer koji pokazuje koliko je ukorijenjena praksa zastrašivanja ili podmićivanja svjedoka:
„Čak i ključni svjedoci u Hagu su mi saopštavali da se nosaju od određenih osoba torbe novca i nudi se svjedocima samo da zinu koliko, ali da se više ne pojavljuju i da ne govore ono što su govorili.“
Svjedoci koji žive, odnosno koji su se vratili na prijeratna prebivališta na području Republike Srpske, svakodnevno doživljavaju prijetnje, kaže aktivista udruženja „Izvor“ iz Prijedora Edin Ramulić. On ističe da većina njih izbjegava da se pojavi pred sudom jer ne vjeruju da će biti zaštićeni.
„I kod onih koji su svjedočili na Sudu BiH i onih koji su svjedočili u predmetima ratnih zločina na banjalučkom Okružnom sudu, bilo je slučajeva da su čak u nekim slučajevima advokati odbrane prilazili svjedocima, pokušavali da utiču na njih da promijene iskaz ili da ne svjedoče. Mi smo svaki taj slučaj prijavljivali tužilaštvima, one koje smo mi uspjeli doznati“, ističe Ramulić.
Kazne i prijave
Analizu o ovoj tematici sačinile su i Balkanske istraživačke mreže (BIRN BiH). Iako je pokušaj uticanja na svjedoke krivično djelo, za koje je zaprijećena i kazna zatvorom, u Bosni i Hercegovini to nije prepoznato kao veliki problem, navodi BIRN-ova urednica Erna Mačkić.
„Do sada su kada su u pitanju ratni zločini osuđene samo dvije osobe zbog pokušaja uticaja na svjedoke. Ostali slučejvi su nepoznati javnosti, odnosno nema konkretno presuda. Bilo je i slučajeva gdje su podignute optužnice, međutim bile su u većini slučajeva oslobađajuće presude. Znači osoba koja je bila optužena da je vršila pritisak na svjedoke vrlo često se na neki način dogovori sa svjedokom i slično. Nema nekih zatvorskih kazni kada su u pitanju ta krivična djela.“
Djela fizičke prisile, zastrašivanja svjedoka ili nuđenja koristi definisana su u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine. Ovisno o vrsti krivičnog djela, predviđene su kazne zatvora od šest mjeseci pa do deset godina. U Tužilaštvu BiH postoje predmeti koji se odnose na ova krivična djela, ali ne tako često, kaže portparol Boris Grubešić.
„Tužiteljstvo BiH ima u procesuiranju neke predmete koji se odnose na ova kaznena djela. Predmet koji je trenutno aktuelan odnosi se na davanje lažnog iskaza. Tu smo također podigli optužnicu protiv jedne osobe zbog čijeg su davanja lažnog iskaza nastupile teške posljedice za jednu optuženu osobu, koja je provela određeno vrijeme u pritvoru“, rekao je Grubješić.
Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja „Srebreničke majke“ za naš program kaže:
„Osoba koja se može kupiti za pare da šuti, ili koja se može kupiti za pare da priča, to nisu osobe čvrstog karaktera, od istine i od onoga za čim nam je svima stalo – da dođemo do pravde. Bez istine, pravde i pravednosti ne možemo graditi budućnost.“
Svjedoci ne smiju dozvoliti da prijetnje koje im se upućuju ostaju neprijavljene. Urednica BIRN-a Erna Mačkić apeluje:
„Svedoci ako im je bilo kakva vrsta prijetnje upućena trebaju da se obrate Tužilaštvu BiH. I dokle god se to ne bude osuđivalo na način da ljudi shvate da to ne može proći nekažnjeno, dotle ćemo imati pritiske i uticaje na svjedoke.“
***************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Svjedoci imaju zakonsku i građansku dužnost da svjedoče u krivičnom postupku, a država obavezu da poštuje i ispuni njihova prava na život, slobodu i bezbjednost.
Međutim, u praksi je drugačije. Podmićivanje i zastrašivanje svjedoka kako ne bi svjedočili ili, pak, kako bi promijenili iskaz pred sudom, česta je pojava u bh. društvu. Kroz kakvu torturu prolaze svjedoci, ključni u dokaznim postupcima, govori i primjer Saje Ćorić, koja je bila jedna od zarobljenika logora „Vojno“ kod Mostara.
„Bilo je to u par navrata – negdje se oko dva sata noću to dešava, zazvoni telefon, normalno ako još spavaš, nemaš vremena ni kazati molim, nego samo su druge strane odmah čuješ:’Imate bombu ispod prozora’,“ priča Ćorić.
O problemu uticaja na svjedoke upoznata je i predsjednica Udruženja zarobljenih i nestalih iz Hercegovačko-neretvanskog kantona Azra Penava.
„Moja praksa i iskustva idu ka tom da su svjedoci prepričavali da im se nudi život, da kažu gdje će da žive, da im se nudi besplatan život izvjesno vrijeme samo da bude ono što su dosad rekli - rekli su, a da se više ne pojavljuju i da ništa više ne govore. Meni je poznato da su određene osobe preko noći, ključni svjedoci iz određenih predmeta, i otišli, odnosno nestali iz komšiluka ili iz Federacije BiH“, navodi Penava.
Azra Penava navodi još jedan primjer koji pokazuje koliko je ukorijenjena praksa zastrašivanja ili podmićivanja svjedoka:
„Čak i ključni svjedoci u Hagu su mi saopštavali da se nosaju od određenih osoba torbe novca i nudi se svjedocima samo da zinu koliko, ali da se više ne pojavljuju i da ne govore ono što su govorili.“
Svjedoci koji žive, odnosno koji su se vratili na prijeratna prebivališta na području Republike Srpske, svakodnevno doživljavaju prijetnje, kaže aktivista udruženja „Izvor“ iz Prijedora Edin Ramulić. On ističe da većina njih izbjegava da se pojavi pred sudom jer ne vjeruju da će biti zaštićeni.
„I kod onih koji su svjedočili na Sudu BiH i onih koji su svjedočili u predmetima ratnih zločina na banjalučkom Okružnom sudu, bilo je slučajeva da su čak u nekim slučajevima advokati odbrane prilazili svjedocima, pokušavali da utiču na njih da promijene iskaz ili da ne svjedoče. Mi smo svaki taj slučaj prijavljivali tužilaštvima, one koje smo mi uspjeli doznati“, ističe Ramulić.
Kazne i prijave
Analizu o ovoj tematici sačinile su i Balkanske istraživačke mreže (BIRN BiH). Iako je pokušaj uticanja na svjedoke krivično djelo, za koje je zaprijećena i kazna zatvorom, u Bosni i Hercegovini to nije prepoznato kao veliki problem, navodi BIRN-ova urednica Erna Mačkić.
„Do sada su kada su u pitanju ratni zločini osuđene samo dvije osobe zbog pokušaja uticaja na svjedoke. Ostali slučejvi su nepoznati javnosti, odnosno nema konkretno presuda. Bilo je i slučajeva gdje su podignute optužnice, međutim bile su u većini slučajeva oslobađajuće presude. Znači osoba koja je bila optužena da je vršila pritisak na svjedoke vrlo često se na neki način dogovori sa svjedokom i slično. Nema nekih zatvorskih kazni kada su u pitanju ta krivična djela.“
Djela fizičke prisile, zastrašivanja svjedoka ili nuđenja koristi definisana su u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine. Ovisno o vrsti krivičnog djela, predviđene su kazne zatvora od šest mjeseci pa do deset godina. U Tužilaštvu BiH postoje predmeti koji se odnose na ova krivična djela, ali ne tako često, kaže portparol Boris Grubešić.
„Tužiteljstvo BiH ima u procesuiranju neke predmete koji se odnose na ova kaznena djela. Predmet koji je trenutno aktuelan odnosi se na davanje lažnog iskaza. Tu smo također podigli optužnicu protiv jedne osobe zbog čijeg su davanja lažnog iskaza nastupile teške posljedice za jednu optuženu osobu, koja je provela određeno vrijeme u pritvoru“, rekao je Grubješić.
Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja „Srebreničke majke“ za naš program kaže:
„Osoba koja se može kupiti za pare da šuti, ili koja se može kupiti za pare da priča, to nisu osobe čvrstog karaktera, od istine i od onoga za čim nam je svima stalo – da dođemo do pravde. Bez istine, pravde i pravednosti ne možemo graditi budućnost.“
Svjedoci ne smiju dozvoliti da prijetnje koje im se upućuju ostaju neprijavljene. Urednica BIRN-a Erna Mačkić apeluje:
„Svedoci ako im je bilo kakva vrsta prijetnje upućena trebaju da se obrate Tužilaštvu BiH. I dokle god se to ne bude osuđivalo na način da ljudi shvate da to ne može proći nekažnjeno, dotle ćemo imati pritiske i uticaje na svjedoke.“
***************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.