Podjele i bruka: Hagadu nema ko da ustupi njujorškom muzeju

Vrijednost Sarajevske Hagade nije prepoznala domaća javnost, ali jeste svjetska. Metropoliten muzej umjetnosti iz Njujorka tražio je da ovaj vrijedni i jedinstveni rukopis sa ilustracijama iz 14. vijeka bude tri godine izložen u njegovim prostorijama. No, u Bosni i Hercegovini oko njenog prekookeanskog puta nema ko da brine niti pregovara.

Zemaljski muzej, gdje je orginal Hagade smješten, zatvoren je skoro pet mjeseci. Isti oni zbog čije je nebrige dijelom Muzej zatvoren, vjerovatno nikada nisu ni čuli ništa o blagu pohranjenom u njemu, niti ih takvo šta zanima.

Riječ je, naravno, o bosanskohercegovačkim političarima, očito nesposobnim da zaštite kulturno-istorijsko naslijeđe, među kojim i jedno od svjetski najvrijednijih - Sarajevsku Hagadu. Kao u začaranom krugu - nema ministarstva koje može potpisati međunarodni ugovor, a Muzej ne radi.

Ko je kriv? Niko! Oni koji jesu, mudro ćute. Oglasila se tek država Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika zaključkom - Hagada ostaje u Sarajevu dok se status Zemaljskog muzeja ne riješi.

„Članovi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH našli su se pred jednim zaista delikatnim zadatkom i pred odlukom koju sam ja prokomentirao sa kolegama i kolegicama u komisiji rekavši:’Što god da odlučimo, pokajaćemo se'", kaže član komisije Dubravko Lovrenović.

Sarajevska Hagada našla se tako u centru pažnje bosanskohercegovačke javnosti, nažalost ne zbog toga što je tako vrijedan eksponat u Sarajevo doveo desetine hiljada turista koji žele da je vide, nego zbog činjenice da je njen mogući put u Njujork pokazao još jednom rasulo države Bosne i Hercegovine.

„Ja mislim da su razlozi zbog kojih Hagada nije data Metropoliten muzeju vrlo demagoško-populistički, sa velikim izlivom patriotskih emocija u kojima se eklatantno otkriva neznanje. Mislim da se radi o jednoj neukosti, površnosti i čak o jednoj generalno indiferentnosti u kojoj se kultura ponekad spomene kada treba za neke praktične, političke, jednokratne upotrebe i svrhe“, ocjenjuje direktor festivala MESS Dino Mustafić.

Kako to obično biva u BiH - jedni su za, drugi su protiv izlaganja Sarajevske Hagade van Sarajeva. Istorijski gledano, za takve sumnje ima mjesta znajući njen put od Španije, preko Venecije i Dalmacije, do Sarajeva, gdje se skrasila davne 1894. godine.

U svim ratovima kroz burnu bosanskohercegovačku istoriju Hagadu su čuvale Sarajlije. Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, ipak smatra da je takva vrsta straha neopravdana, te da je nedopustivo, ukoliko postoji mogućnost da je vidi šest miliona ljudi za samo jednu godinu, takvo nešto onemogućiti:

„Umjesto da jedan artefakt koji je u vlasništvu BiH posluži za pozitivnu propagandu, mi smo je zaključali i rekli da nema ništa od Hagade dok se ne riješi status Muzeja", kaže Finci.

Direktor Zemljskog muzeja Adnan Busuladžić ima posve drugačiji stav. Loša finansijska situacija u kojoj se nalazi Muzej lako bi mogla postati izgovor da se Hagada više ne vrati, govorio je još ranije Busuladžić:

„Veliki muzeji svijeta - upravo jedan od ključnih načina njihove odbrane da materijal koji su uzeli recimo iz Egipta ili iz Grčke ne mogu vratiti je nesređen politički, pravni i bezbjedonosni sistem u tim državama, zbog čega takva blaga oni, naravno, neće nikada vratiti.“

Nacionalna prizma

No, u ovom trenutku postavlja se mnogo važnije pitanje: zbog čega vlasti u BiH, ali i menadžment Zemaljskog muzeja nisu uradili skoro ništa ništa, ili skoro ništa, na promociji Sarajevske Hagade, samim tim i promociji Sarajeva i cijele države?

„Mi imamo jedno nefunkcionisanje države kad se radi o nekim pozitivnim stvarima, odnosno stvarima koje treba organizovati, napraviti korespodenciju sa svijetom i institucijama svijeta. Međutim, mi imamo jako prisutno vrlo organizovano funkcionisanje države i miješanje države kada treba nešto zabraniti“, smatra Damir Nikšić, konceptualni umjetnik.

Zbog čega se menadžment Zemaljskog muzeja protivi iznošenju Hagade iz zgrade Muzeja, djelimično objašnjava Marica Filipović, zamjenica direktora:

„Zemaljski muzej iza sebe nema uporišta od strane nijednog ministarstva koje će sa odgovarajućim ministarstvom u SAD-u sklopiti ugovor i eventualno potraživati određenu odgovornost.“

Sve to još jednom otvara dobro poznato pitanje u BiH - zbog čega nema ministarstva koje bi brinulo o kulturnim institucijama koje su na državnom nivou, a koje već 17 godina nemaju riješen status? Ali i još jedno. Zbog čega se u BiH svaki, pa i problem kulturno-istorijskog blaga mora gledati kroz prizmu nacionalnog?

„Ja se nadam da razlog što Hagada nije dobila dozvolu da izađe iz ove zemlje nije što nije ni bošnjačka, ni srpska, ni hrvatska. Mi sad umjesto da smo tri godine imali priliku da 20 miliona ljudi vidi Sarajevsku Hagadu, vidi nešto o Sarajevu, čuje priču o čudesnom spasavanju Sarajevske Hagade u zemlji koja je bila poznata po svojoj toleranciji, nalazimo razlog: znate, mi nismo sređeni, nismo samo sebe organizovali. Bojim se da će obrazloženje, kakvo god da bude, biti velika bruka za BiH“, zaključuje Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.