Učesnici desetog po redu Marša mira 2014. krenuli su iz Nezuka kod Sapne. Na ovom mjestu su se u julu 1995. godine Srebreničani probili iz obruča Vojske RS. Kolona od nekoliko hiljada učesnika kreće se prema Baljkovici i dalje će nastaviti put kroz teritoriju općine Zvornik gdje se u poslijepodnevnim satima očekuje njihov dolazak u selo Liplje.
Među učesnicima marša su i Srebreničani koji su preživjeli kolonu smrti 1995. godine na čelu sa ratnim komadantom Naserom Orićem. Zajedno sa njim bio je i novi ambasador Turske u BiH Cihan Erginay.
"Molim vas da se pridržavate kodeksa ponašanja. Zemlja kojom ćete prolaziti je sveta, svaki centimetar ovog puta je natopljen krvlju. Molim vas da poštujete prolivenu krv“, rekao je Naser Orić.
Preživjeli iz proboja 1995. godine obučeni su u narandžaste majice sa natpisom: "Preživjeli smo". Svi oni dobro se prisjećaju preživljene golgote i mnogih poginulih, koji nisu uspjeli stići do slobodne teritorije.
"Moramo odati priznanje Općini Sapna koja je pravi domaćin. Kada je prije deset godina rođena ideja o Maršu mira ka Srebrenici, iz Nezuka su te godine krenuli oni koji su preživjeli Marš smrti. Danas imamo jednu planetarnu aktivnost, a prije svega morate shvatiti simboliku ovog Marša mira. Morate uvažavati ljude koji su preživjeli proboj i nikada ne smijete zaboraviti da je na svakoj stopi ove dionice od 100 kilometara pala nečija glava, da je tu pala krv. Poruka ovog marša je mir. Nikakav revolt, nikakva osveta, nikakva politika", rekao je Ćamil Duraković, načelnik Općine Srebenica u obraćanju učesnicima Marša mira.
"Želim vam da u miru i dostojanstvu pređete dionicu od 100 kilometara i da u Potočare uđemo 10. jula uvečer, a da 11. jula prisustvujemo kolektivnoj dženazi srebreničkim Bošnjacima", rekao Hamdija Fejzić, predsjednik Pododbora za obilježvanja Marša mira.
U koloni su inače građani iz cijele BiH, svih starosnih dobi, mnogobrojni članovi mirovnih organizacija iz Francuske, Holandije, Švicarske, Velike Britanije i Njemačke. Svi oni žele na ovaj način odati počast i čuvati sjećanje na proboj srebreničkih Bošnjaka iz jula 1995. godine.
Predviđeno je da se dnevno prelazi do 30 kilometara, a organizator je osigurao cisterne s vodom, dok će stanovništvo u mjestima prenoćišta obezbjediti tople napitke i hranu.
Podršku Maršu mira i ove godine pružaju pripadnici Oružanih snaga BiH, a u slučaju nezgoda na dispoziciji je i halikopter. Inače, iz Nezuka su krenuli učesnici iz svih krajeva BiH, nekoliko inozemnih zemalja, a među učesnicima je i jedan građanin susjedne Srbije.
Prema Potočarima, gdje će odati počast žrtvama srebreničkog genocida krenuli su i biciklisti iz Bihaća.
Istovremeno je počeo i biciklistički maraton Beograd - Srebrenica, koji se organizuje prvi put pod motom ''Nikada ne zaboravimo genocid u Srebrenici''. Učesnici ova dva biciklistička maratona pridružiće se učesnicima Marša mira 2014.
Marš mira odvija se sljedećom maršutom: Nezuk - Baljkovica - Parlog - Crni Vrh - Snagovo - Liplje - Jošanica - Donja Kamenica - Bakrači - Glodi - Udrč - Cerska - Kaldrmica - Đugum - Mravinjci - Burnice - Kameničko Brdo - Ravni Buljim - Jaglići - Šušnjari - Budak – Potočari.
Marš mira ka Srebrenici
U okviru priprema za obilježavanje godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice održan je posljednji sastanak Organizacionog odbora. Tom prilikom je rečeno da su izvršene sve potrebne pripreme za komemoraciju koja će se obaviti 11. jula.
U Memorijalnom centru Potočari završeno je iskopavanje mezara.
„Gradska groblja zajedno sa Komemorativnim centrom iz Tuzle vrši pripreme za ukop i dženazu ovaj put 175 stradalih Srebreničana. Već sa današnjim danom radovi su pri kraju“, rekao je Kenan Karavdić iz Gradskog groblja Visoko.
U srijedu oko 17 sati u Potočare će stići konvoj sa posmrtnim ostacima žrtava genocida, a dočekaće ih članovi porodica i prijatelji, koji su u velikom broju već pristigli u Srebrenicu.
Prije nekoliko dana, iz Velenja u Sloveniji, krenulo je dvadesetak biciklista prema Srebrenici. Organizator, Klub ekstremnih sportova šire regije Slovenije iz Velenja, želi na ovaj način iskazati pijetet prema žrtvama genocida u Srebrenici. Učesnici će preći skoro 800 kilometara, kako bi u Potočare stigli 11. jula.
Marš mira: Svaki prelazak je težak bol
Marš mira: Svaki prelazak je težak bol
Arnes Kanović iz Banovića kaže da je mnogo njegovih vršnjaka koji još uvijek ne žele u Srebrenicu: „Ima dosta omladine što ne želi ići – šta ću ja tamo ići, to mene ne zanima, nemam tamo nikoga itd. Ali lijepo je doći, upoznaš naroda, odaš počast, vidiš šta su ljudi preživjeli, da imamo mi šta svojoj djeci pričati - gdje smo bili, šta je bilo. Isto kao što ovi prijašnji narod nama priča šta je sve bilo.“
Peđa Marković iz Beograda nedavno je, boraveći u Bijeljini, čuo priče preživjelih Srebreničana i odlučio i sam u utorak ujutro krenuti tim putem: „Mislim da mnogi ljudi ne znaju dovoljno o Srebrenici. Mislim da se još uvek dosta toga krije, da prava slika još uvek nije jasna i da se još uvek zamenjuju teze – i mi smo stradali i slično, a mislim da to nije pravi put, odnosno ovi ljudi jesu stradali i tu istinu treba pokazati svima.“
Više pročitajte OVDJE
U Nezuk su stigli i učesnici Marša mira koji su prije nekoliko dana krenuli iz Sarajeva i koji će se priključiti ostalim učesnicima na maršu.
Istovremeno, sve više stranih delegacija stiže u Srebrenicu i u Potočare. U ponedjeljak su ova mjesta posjetili ambasadori iz nekoliko zemalja svijeta. Razgovarali su sa mladima o prošlosti i suživotu i o svemu što se ovdje dešavalo. Ambasadori OSCE-a iz Kanade, Njemačke, Velike Britanije, Srbije, Albanije, Rusije i Danske razgovarali su sa mladima i ljudima iz Srebrenice. Posjetili su Memorijalni centar Potočari i bliže se upoznali sa prošlošću ovog grada.
„Željeli smo da vidimo kako jedno postkonfliktno područje, koje je jako pogođeno, koje je imalo stravične posljedice, nadrasta ono sve što se desilo“, rekao je Arnej Misirlić, Omladinski ambasador OSCE-a iz Bosne i Hercegovine.
„Nama je jasno da su se određene stvari u prošlosti desile. Svako od nas želi da idemo dalje“, rekla je Radimirka, jedna od Srebreničanki.
Za zajedničku budućnost opredijelio se njen vršnjak Ademir.
„Mladi u Srebrenici prinuđeni su da žive zajedno. Znamo za prošlost, ali mormao da gledamo i budućnost“, kaže on.
Da bi se potpuno razumjela bliža prošlost Srebrenice, mora se doći ovdje, ističe Luis Bekteshi iz Albanije:
„Čuo sam jako puno o Srebrenici i sada kada sam došao ovdje osjetio sam koliko je to tragično i kolika je ustvari tuga, ali ono što me iznenadilo jeste kako su ljudi koji ovdje žive nastavili živjeti i kako su prevazišli na neki način to.“
Svoja iskustva iz Srebrenice omladinski ambasadori prenosiće na raznim skupovima koji se budu priređivali u njihovim zemljama.
