Poslednjeg sata prvog julskog dana spuštena je zavjesa na Evropsko fudbalsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini. Finalna utakmica u Kijevu produžila je mandat favorizovanoj Španiji na evropskom tronu. Stari prvak deklasirao je nakratko probuđenu Italiju. Bilo je to više nego zasluženo, mada je rezultat neočekivano visok. Po prvi put od kad se igra kontinetalna prvenstva jedna selekcija uspjela je odbraniti titulu.
Aktuelna ekipa Španije, međutim, neće biti upamćena samo po tom. Pomjerila je nekoliko dosadašnjih granica, ali to je posao za sportske statističare, isto kao što će posao fudbalskih stručnjaka biti da, poslije opsežnih analiza, pokažu šta je, ako je išta, modernoj igri donijelo ovo prvenstvo. Dopustićete mi da se poigram nekim pomalo nategnutim analogijama, a koje su pred finalnu utakmicu kolege mi novinari naprosto zlorabili.
Del Boskeov tim imenovan je, naime, kao španska inkvizicija, a iznenađujuci nalet Prandelijevih momaka proglašen je italijanskom renesansom. Bilo je, istina, nedovoljno potpore i za jedno i za drugo poređenje, ali je sad izvjesno kako renesansa ovaj put nije oduvala inkviziciju. Naprotiv. Čini se kako se osioni imperator, hoteći poniziti sve one što su i pomislili kako će razigrana Italija trijumfovati nad njegovom svemoći, pomalo nepotrebno iživljavao nad desetkovanim protivnikom. Malo povlačenje ručne u situaciji kad su Azuri, sklopom po njih nesretnih okolnosti, ostali sa desetoricom, više bi priličilo već odavna slavom ovjenčanim šampionima.
Barem na prvi pogled, četrnaesto evropsko prvenstvo nema se po čemu pamtiti osim po statističkom usponu dječaka sa Pirineja. Trenutačni uzlet Italijana u toku prvenstva može biti valorizovan tek mogućom okretanjem tamošnjih stručnjaka ideji koju je zametnuo Ćezare Prandeli. Ima, međutim, jedna činjenica sa ovog prvenstva koja bi dugoročno mogla presudno uticati na razvoj fudbalske igre. Nepriznati gol na utakmici Engleska- Ukrajina konačno je slomio otpor planetarne fudbalske administracije kad je uvođenje tehničkim pomagala u ovaj sport u pitanju. Pokazalo se, naime, kako nije bila utemeljena procjena da će gomilanje sudija obezbijediti potpuno izvršenje sportske pravde. Onaj veseli Mađar, lijepo se vidjelo, bio je izvanredno postavljen i naizgled fokusiran na odnos lopte i gol-crte. Ali, nije zapazio regularan pogodak.
Svemoćni a tvrdokorni Sep Blater konačno je morao popustiti, pa je najavio uvođenje elektonskog nadgledanja najosjetljivijeg dijela pravilima omeđenog fudbalskog prostora. Ljudi koji žive od fudbala i za fudbal, osim ovoga, naznačili su još nekoliko kriznih tačaka na kojima bi savremena tehnologija bila više nego dobrodošla. Pošto svako putovanje, započinje prvim korakom, može se očekivati kako će vremenom na još nekim kriznim trenucima utakmice, umjesto objektivno limitiranih ljudskih osjetila, presuđivati naprave. Uostalom, tehnologija je u nekim drugim sportovima, posebno takozvanim američkim, odavna postala neizostavni element. U većini slučajeva bilo je to u korist sporta samog. Nema bojazni kako će u fudbalu biti drugačije.
Aktuelna ekipa Španije, međutim, neće biti upamćena samo po tom. Pomjerila je nekoliko dosadašnjih granica, ali to je posao za sportske statističare, isto kao što će posao fudbalskih stručnjaka biti da, poslije opsežnih analiza, pokažu šta je, ako je išta, modernoj igri donijelo ovo prvenstvo. Dopustićete mi da se poigram nekim pomalo nategnutim analogijama, a koje su pred finalnu utakmicu kolege mi novinari naprosto zlorabili.
Del Boskeov tim imenovan je, naime, kao španska inkvizicija, a iznenađujuci nalet Prandelijevih momaka proglašen je italijanskom renesansom. Bilo je, istina, nedovoljno potpore i za jedno i za drugo poređenje, ali je sad izvjesno kako renesansa ovaj put nije oduvala inkviziciju. Naprotiv. Čini se kako se osioni imperator, hoteći poniziti sve one što su i pomislili kako će razigrana Italija trijumfovati nad njegovom svemoći, pomalo nepotrebno iživljavao nad desetkovanim protivnikom. Malo povlačenje ručne u situaciji kad su Azuri, sklopom po njih nesretnih okolnosti, ostali sa desetoricom, više bi priličilo već odavna slavom ovjenčanim šampionima.
Barem na prvi pogled, četrnaesto evropsko prvenstvo nema se po čemu pamtiti osim po statističkom usponu dječaka sa Pirineja. Trenutačni uzlet Italijana u toku prvenstva može biti valorizovan tek mogućom okretanjem tamošnjih stručnjaka ideji koju je zametnuo Ćezare Prandeli. Ima, međutim, jedna činjenica sa ovog prvenstva koja bi dugoročno mogla presudno uticati na razvoj fudbalske igre. Nepriznati gol na utakmici Engleska- Ukrajina konačno je slomio otpor planetarne fudbalske administracije kad je uvođenje tehničkim pomagala u ovaj sport u pitanju. Pokazalo se, naime, kako nije bila utemeljena procjena da će gomilanje sudija obezbijediti potpuno izvršenje sportske pravde. Onaj veseli Mađar, lijepo se vidjelo, bio je izvanredno postavljen i naizgled fokusiran na odnos lopte i gol-crte. Ali, nije zapazio regularan pogodak.
Svemoćni a tvrdokorni Sep Blater konačno je morao popustiti, pa je najavio uvođenje elektonskog nadgledanja najosjetljivijeg dijela pravilima omeđenog fudbalskog prostora. Ljudi koji žive od fudbala i za fudbal, osim ovoga, naznačili su još nekoliko kriznih tačaka na kojima bi savremena tehnologija bila više nego dobrodošla. Pošto svako putovanje, započinje prvim korakom, može se očekivati kako će vremenom na još nekim kriznim trenucima utakmice, umjesto objektivno limitiranih ljudskih osjetila, presuđivati naprave. Uostalom, tehnologija je u nekim drugim sportovima, posebno takozvanim američkim, odavna postala neizostavni element. U većini slučajeva bilo je to u korist sporta samog. Nema bojazni kako će u fudbalu biti drugačije.
