ICTY: Šljivančaninu 17 godina zatvora

Autori: Goran JUNGVIRTH, Želimir BOJOVIĆ, Enis ZEBIĆ

Šljivančaninu, koji je po zapovjedi Mileta Mrkšića upravljao evakuacijom bolnice i transportiranjem 194 zarobljenika na Ovčaru, Žalbeno vijeće Haškog suda utvrdilo je odgovornost za pomaganje njihovog ubojstva, što je najbitnija razlika od prvostupanjske presude. Naime Haški sud ga je prvotno osudio samo za pomaganje u mučenju istih zarobljenika koji su kasnije pogubljeni, nakon što su ih pripadnici JNA prepustili srpskim paravojnim snagama i lokalnoj teritorijalnoj obrani. Prvotna kazna za Šljivančanina od pet godina za Žalbeno vijeće nije tako više primjerena. Riječima sudske prevoditeljice:

„Žalbeno vijeće konstatira da je zatvorska kazna od pet godina toliko nerazumna, da se može zaključiti da Raspravno vijeće očigledno nije valjano primijenilo svoje diskrecione ovlasti. Žalbeno vijeće stoga konstatira da zatvorska kazna u trajanju od pet godina ne odražava adekvatno stupanj težine kaznenih djela koja je počinio gospodin Šljivančanin.“

Žalbeno vijeće Haškog suda želi poručiti povećanjem kazne za Šljivančanina da se niži časnici u vojsci trebaju pobuniti i ne izvršiti zapovijed viših ukoliko ocijene da su naređenja protivna Ženevskim konvencijama i međunarodnim pravilima prema kojim se JNA obvezala ratovati protiv hrvatskih snaga:

„Slijedom toga, Žalbeno vijeće nalazi da je jedini razuman zaključak taj da je gospodin Šljivančanin, pošto je saznao za naređenje o povlačenju pripadnika JNA od gospodina Mrkšića na njihovom sastanku u noći 20. novembra 1991. g., znao da će pripadnici Teritorijalne obrane i paravojnih snaga vjerojatno ratne zarobljenike lišiti života i da će, ako on ništa ne učini, njegovo nečinjenje pomoći pri ubojstvu zarobljenika. Prema tome, Žalbeno vijeće zaključuje da je gospodin Šljivančanin, saznavši za naređenje gospodina Mrkšića o povlačenju pripadnika JNA s Ovčare, stekao stanje svijesti – mens rea – za pomaganje i podržavanje ubojstva.“

Šljivančaninovom nadređenom, Mili Mrkšiću, potvrđena je prvostupanjska kazna od 20 godina zatvora za zapovjednu odgovornost nad zločinom budući da je naredio povlačenje jedinica JNA s Ovčare, nakon čega je uslijedilo odvođenje zarobljenika i njihovo ubijanje. Predsjedavajući sudac Theodor Meron opisao je zločin očima Žalbenog vijeća:

„Ti zločini okarakterizirani su krajnjom okrutnošću i brutalnošću prema ratnim zarobljenicima, od kojih su neki već možda bili ranjeni, budući da su odvedeni iz vukovarske bolnice. Ti ljudi bili su zaštićeni normama međunarodnog humanitarnog prava s obzirom na svoj status i posebnu ranjivost.“

Iako se Mrkšić žalio na presudu od 20 godina po čak 11 točaka, sve su odbijene, te je vraćen u haški pritvor gdje se nalazi od 2003. godine. Šljivančanin koji je od 2007. na privremenoj slobodi, također je odveden u pritvor gdje će čekati na određenje zemlje u kojoj će odslužiti novoizrečenu kaznu. Jedini koji je od takozvane vukovarske trojice oslobođen je Šljivančaninov podređeni, Miroslav Radić, na što se u žalbenom postupku Tužiteljstvo nije žalilo.

Politički vrh u Srbiji reagovao negativno na odluku

Nakon što je Žalbeno veće Haškog tribunala povećalo kaznu Veselinu Šljivančaninu, majoru bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA), s pet na 17 godina zatvora za zločine u Vukovaru 1991., proglasivši ga odgovornim za pomaganje i ubijanje 194 hrvatska ratna zarobljenika na poljoprivrednom dobru Ovčara, državni vrh Srbije izrazio je čuđenje i nezadovoljstvo takvom odlukom suda. Stručnjaci ističu da će različiti delovi društva različito reagovati na izmenjenu presudu Šljivančaninu.

Najviši politički zvaničnici u Srbiji negativno su reagovali na ovakvu odluku suda.

Predsednik Srbije Boris Tadić iznenađen je i najavljuje da će Srbija učiniti sve što je u njenoj moći da takva odluka bude promenjena:

"S druge strane, saradnja sa Haškim tribunalom ne sme biti dovedena u pitanje, jer bi se na taj način doveo u pitanje i sam razvoj države Srbije i budućnost naših građana, u ekonomskom smislu te reči, zaustavile bi se integracije i ne bismo, u krajnjem slučaju, došli ni do liberalizacije viznog režima i svega onoga što je za građane veoma važno. U svakom slučaju, iako pitanje viza i saradnja sa Haškim tribunalom nije direktno povezano, ali, na kraju, verujte, u politici, međunarodnoj politici, sve se povezuje. U svakom slučaju, država Srbija će svim svojim građanima, pa i onima koji su optuženi pred Haškim tribunalom, davati sve usluge i činiti sve što je moguće, makar, u ovom slučaju, da dođe, ako je ikako moguće, do smanjenja kazne."

Ali, presuda Šljivančaninu iznenadila je i sve one koji rade u sistemu odbrane, rekao je za Radio Slobodna Evropa ministar odbrane Dragan Šutanovac, i dodao da je presuda neprimerena:

"Moram da kažem da smatram da je neprimereno da drugostepeni organ donese presudu koja je više nego tri puta veća od prvostepene, i da lično osećam jedno veoma visoko nezadovoljstvo, imajući u vidu da je Naser Orić u Sarajevu uhapšen kao kriminalac zbog posedovanja oružja, da u isto vreme Haradinaj šeta slobodno po Kosovu i Metohiji. Smatram da je ova presuda zaista neprimerena i da ni na koji način ne doprinosi ugledu Haškog tribunala koji je, ionako, veoma nizak. Međutim, bez obzira na to, Srbija ima svoje međunarodne obaveze, nažalost mi moramo da ih ispoštujemo. Želim da kažem da će Ministarstvo odbrane nastaviti dalje svoj posao, po zakonu, i da će nastaviti da izvršava svoje obaveze."

Ali, kako će se ova izmenjena presuda odraziti na srbijansko društvo? Politički vrh već je jasno stavio do znanja gde se u odnosu na tu presudu nalazi. Stručnjaci ističu da će na ovu presudu različiti delovi društva, različito reagovati.

Srpsko društvo kao monolitni identitet više ne postoji, što je dobro, rekla je za naš program sociolog Janja Beč-Nojman, ekspertkinja za ratne zločine. Ona ističe da su za procese suočavanja danas mnogo više spremniji građani nego političke, intelektualne, crkvene ili kulturne elite koje ih predstavljaju:

"Politička elita, umetnička, intelektualna, i tako dalje, u svakom slučaju to neće prihvatiti. Time se priznaje da projekat nije bio dobar, odnosno, da je bio kriminogen, kriminalan. NG organizacije, mladi ljudi, puno mladih ljudi će se barem zamisliti nad tim. Zamisliće se o kažnjivosti zločina. Ta kazna može da zaustavi ćutanja i da se sad svako pokaže – i državne institucije koje stalno viču 'mi sarađujemo, mi sarađujemo' – a sad kad se nešto tako desi onda se tu vidi neko drugo lice, to Janusovo lice dobra i zla. Ovo je u stvari neki test, ali mislim da je pozitivno što se o tome govori, što se ne gura pod tepih. Ja spadam u one koji misle da treba proći kroz traumu, da treba ići korak po korak u tom suočavanju, da bismo se oslobodili kolektivne krivice."

Janja Beč-Nojman naglašava da u Srbiji još uvek postoji veliki otpor da se prihvati odgovornost za počinjene zločine i da su to procesi dugog trajanja koji će u društvu snažno biti prisutni naredne tri do četiri generacije:

"Ovde vlada veliki otpor da se suoči s tim, zato što je, po mom shvatanju, bio preveliki zločin. To je bio magnum crimen. I teže je suočiti se s tim. Sa malim nekim, kako bih rekla, grehom, ljudi se lakše suočavaju. A ovo je bio, stvarno, magnum crimen. Mislim, mi nismo postratno društvo, mi smo postgenocidno društvo po međunarodnom krivičnom pravu. E sad, to treba nositi."

Hrvatska: ispravljena nepravda

Drugostupanjska presuda Haškog tribunala kojom je Veselinu Šljivančaninu kazna podignuta sa pet na 17 godina, a Mili Mrkšiću potvrđena dvadesetogodišnja kazna, ispravljanje je nepravde napravljene prvostupanjskom presudom, koja je u Hrvatskoj izazvala veliko ogorčenje.

Predsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Ivan Pšenica, čiji je sin poginuo u obrani Vukovara, pozdravio je u izjavi za naš radio potvrđivanje kazne Mrkšiću i povišenje kazne Šljivančaninu na 17 godina:

„Ali ne radi njih – oni znaju da su počinili zločin! Nego zbog pravde u cjelini koja je potrebna na ovim prostorima, i da nikome više ne padne na pamet ubuduće da čini takve stvari. Naravno da jest mali pomak prema pravdi, ali po meni bilo bi pravedno da su oni dobili doživotnu kaznu, jer ionako nikada ne mogu dobiti onoliku kaznu kolika je potrebna – ne zbog njih, nego zbog svih zločinaca koji su radili takve stvari. Ja držim da za Šljivančanina postoji posebno mnogo dokaza i da nije smio biti suđen na 17 godina, nego da je trebao dobiti 20 godina, kao što je dobio Mrkšić.“

Predsjednik Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora, Vukovarac Danijel Rehak, je nakon pada grada bio po logorima u Srbiji. Za njega je ovo povišenje kazne Šljivančaninu ilustracija loše pripreme i načina rada Haškog tribunala:

„Mislim da je netko negdje pogriješio, jer – kako se može dogoditi da se nekome kazna poveća tri puta?! Ili je tu sud bio pogriješio, ili oni koji nisu prikupili potrebne materijale uz tu tužbu.“

Pravda je spora, ali dostižna, a pogotovo je za pozdraviti podizanje kazne Šljivančaninu sa pet na 17 godina, kaže za naš radio predsjednik Udruge pravnika „Vukovar '91“ Zoran Šangut, koji je nakon pada Vukovara također bio u logorima u Srbiji, otkud ga je spasio prijatelj Vukovarac – Srbin – kojeg je na Šangutov prijedlog nedavno odlikovao predsjednik Stjepan Mesić:

„Mislim da to govori ono što smo i kod prvostupanjske presude rekli – da je nemoguće da se nekoga proglasi krivim, a da dobije pet godina. Znači, ako mu se dokazala krivnja, onda je stvarno trebalo neku veliku kaznu kao što je sada dobio, a ne – dati mu za ubojstvo toliko civila i ranjenika na Ovčari – pet godina! Mislim da je to bilo skroz neprimjereno, jer netko tko obije kiosk dobije dvije godine, a ne za tolika ubojstva – pet godina!“

Vukovarac Žarko Pavletić također je bio hrvatski branitelj, a potom logoraš u Srbiji. Evo njegovog prvog komentara:

„Što je – tu je! Pravo i pravda nisu isto. Kolika je to satisfakcija za obitelji i za sve one koji su izgubili svoje najmilije? Za njih nijedna kazna neće biti dovoljna, jer gubitak na takav bestijalan način – to civilizirani svijet ne poznaje. To je bilo izvan konteksta bilo kakve ljudskosti i Ženevskih konvencija!“

Politički analitičar i donedavni dugogodišnji predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, Žarko Puhovski, za naš radio kaže kako je pozitivno iznenađen visinom izmijenjene kazne Šljivančaninu:

„Meni se čini veoma važnim da se vidi hoće li se – kao u prvostupanjskoj odluci – ostati pri tome da se pretpostavlja, pa čak i eksplicitno govori kao da su organi tzv. Republike srpske krajine, odnosno one „Srpske autonomne oblasti“, kako se tada nazivala, bili nešto autonomno, dakle samostalno u odnosu na JNA, što je čista besmislica. Ako još i to bude maknuto, onda mislim da je u ovoj presudi haško sudište učinilo nešto što se od njega očekivalo. Šteta je, naravno, što se Mrkšić ipak izvukao.“

Direktorica Centra za suočavanje prošlošću „Documenta“, Vesna Teršelič, kaže za naš radio da su obitelji žrtava sa Ovčare prvostupanjsku presudu bile doživjele kao novu viktimizaciju svojih najbližih:

„Ova presuda po kojoj je Šljivančanin, prema optužnici, suodgovoran za pomaganje u ubijanju 194 osobe, bliže je pravdi za žrtve i mislim da će više doprinijeti suočavanju sa pršlošću – kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj regiji.“

ICTY: Statusna konferencija u slučaju “Karadžić”
Autor: Goran JUNGVIRTH

Na još jednoj u nizu statusnih konferencija koje se održavaju pred početak suđenja, Sudsko vijeće Haškog suda dalo je optuženom Radovanu Karadžiću rok do 25. svibnja da uloži zahtjev za odbacivanje optužnice i obustavu postupka protiv njega. Naime Karadžić i dalje tvrdi da posjeduje imunitet koji mu je 1996. dao američki izaslanik Ričard Holbruk.

Bivši predsjednik Republike Srpske, optužen za genocid i zločine protiv čovječnosti nad nesrpskim stanovništvom tijekom rata u BiH, stigao je u hašku sudnicu iz pritvora, kako je i sam rekao, u dobrom raspoloženju i znatno deblji nego što je bio prošle godine kada je uhićen kao alternativni nadriliječnik. Karadžić je početak statusne konferencije iskoristio i za odašiljanje poruke:

„Takođe bi hteo da čestitam Romima i Srbima i drugima Svetog Đorđa, Đurđevdan, i da ga zamolim da nam ne zameri što radimo na Đurđevdan. On štiti Engleze, a valjda i Škote. Pretpostavljam da nije ni protiv Škota. Stalno imamo na srpske praznike naše sednice. No, dobro.“

Nakon početne rasprave o svecima zaštitnicima s predsjedavajućim sucem škotkog porijekla Ianom Bonomyjem, Karadžić mu se počeo žaliti na poteškoće koje ima u pripremi svog slučaja u kojem se brani sam. Naime, Tužiteljstvo će se tijekom nadolazećeg procesa ratnom lideru bosanskih Srba služiti već mnoštvom iznesenih svjedočenja na dosadašnjim suđenjima za ratne zločine, poput opsade Sarajeva i masakra u Srebrenici:

„Pogledajte, Vaše lordstvo, ja treba da preslušam skoro šest stotina, 550 dana svedočenja da bih to svedočenje pravilno razumeo. Dakle, bar mi 300 dana treba da to preslušam, a njima, koliko treba vremena da to snime! To je daleko lakše snimiti, to radi tehničko lice, a ja treba da pređem sav taj materijal, da ga usvojim, da ga razumem i da pripremim svoju odbranu na osnovu 550 dana svedočenja, umesto da mi je to dostavljeno na srpskom jeziku, skinuto sa traka.“

Bivši predsjednik Repubike Srpske optužen je za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još 11 općina u BiH, te za progon i druge zločine, uključujući i uzimanje pripadnika međunarodnih snaga kao taoca.

Karadžić se već žalio na opseg haške optužnice koja ga za sada tereti za četiri udružena zločinačka poduhvata, a to je učinio i ovaj put:

„Tužilaštvo očigledno nije sigurno u svoju optužnicu i ono mene pokušava da zatrpa i da mi oteža odbranu u jednom inače veoma komplikovanom slučaju, da ga učini još komplikovanijim, a da na mene puca sačmarom, pa ako promaši u jednom, da će me možda pogoditi u drugom slučaju. Da su oni sigurni u moju krivicu, to bi bilo vrlo jednostavno rešiti jednom tačkom.“

Optuženi Karadžić, koji je od prošlog ljeta u haškom pritvoru nakon uhićenja u Beogradu, i dalje inzistira na prikupljanju dokaza i omogućavanju razgovora sa svjedocima navodnog sporazuma o njegovom imunitetu, prema kojem je 1996. trebao odstupiti s najviše političke pozicije u Republici Srpskoj s mjesta predsjednika Srpske demokratske stranke te iz javnog života. No Pretpretresno vijeće je već odlučilo da - čak i da navodni sporazum o imunitetu postoji, pred Haškim sudom on nema veću važnost.

Prema najavi suca Bonomyja, sljedeća statusna konferencija u slučaju protiv Karadžića održati će za manje od mjesec dana.

SARAJEVO/HAG: Uništeni dokumenti žrtava genocida u Srebrenici
Autor: Selma BORAČIĆ

Glavni tužitelj Haškog tribunala Serge Brammertz upravo je okončao posjet Bosni i Hercegovini. Tokom boravka u toj zemlji, Brammertz se, uz ostale, sastao s članovima državnog Predsjedništva, ali i s predstavnicima udruženja žrtava rata kojima je potvrdio da je Tribunal uništio oko 1000 osobnih dokumenata, pronađenih ranije uz žrtve pokopane u masovnim grobnicama oko Srebrenice.

Predsjednica udruženja “Majke Srebrenice i Žepe”, Munira Subašić prenosi objašnjenje koje je o tome dobila od Brammertza.


„Rekao je da se to radilo o nekim ličnim kartama i tome slično, i da se to uništilo. Da nisu imali gdje to ostaviti. To je žalosno. A po nalogu Haškog tribunala! Kao – nisu to oni mogli negdje ostaviti. To su bili predmeti koje su pronalazili – neka garderoba, fotografije, lične karte...“

Predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović kaže da je sa glavnim tužiocem Haškog tribunala razgovarao, između ostalog, i o početku suđenja haškom optuženiku Radovanu Karadžiću, te hapšenju preostalih optuženika:

„Rekli smo da smo spremni podržati gospodina Brammertza u tome da se taj proces što više ubrza i tu smo našli na neki način i zajednički stav o pitanju procesa protiv Karadžića. Kad je u pitanju arhiv, mislim da će ipak taj arhiv biti vlasništvo Bosne i Hercegovine, na osnovu svega onog što smo danas dogovarali i o čemu smo razgovarali. Ukoliko institucije, a ja se nadam da hoće, zatraže taj arhiv, on će biti preseljen u BiH.“

Svoje primjedbe na rad Haškog suda, te na bh. pravosuđe, na sastanku je iznio predsjednik Saveza logoraša RS, Branislav Dukić:

„Mi smo rekli, ispred srpskih žrtava, da je Međunarodni sud u Hagu politički sud, a ne sud pravde, a takođe je i Sud BiH takav, pogotovo što se i pojedine međunarodne sudije tako ponašaju. Naravno da smo pitali zašto su Srbi osuđeni na 1.117 godina zatvora, a Bošnjaci samo na 46. Nije imao odgovora.“

Svoje razočarenje radom tužilaštva Haškog tribunala nije krio ni predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH, Mirko Zelenika:

„Ništa od one dokumentacije, koju smo im mi dostavili prije više od deset godina, nije procesuirano. Nadalje, izrazio sam veliko nepovjerenje u domaće pravosudne institucije. One naprosto nemaju kapaciteta da procesuiraju ratne zločine zbog činjenice da živimo u državi gdje je vlast još uvijek na strani zločinaca, a protiv žrtava.“

Sa glavnim haškim tužiocem sastale su se i predstavnice udruženja „Žene žrtve rata“, te udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa.“

ZAGREB: Glavašu 10 godina zatvora za zločine nad osječkim Srbima
Autor: Enis ZEBIĆ

Branimir Glavaš i petero njegovih pomagača nepravomoćno su osuđeni na ukupno 40 godina zatvora za ratne zločine nad većinom srpskim civilima u ratnom Osijeku ujesen i zimu 1991. godine. Svim osuđenima određen je pritvor, ali Glavaša štiti zastupnički imunitet, pa se čeka odluka mandatno-imunitetne komisije.

Političar i ratni zapovjednik obrane Osijeka Branimir Glavaš osuđen je danas na jedinstvenu kaznu zatvora od 10 godina za ratne zločine nad većinom srpskim civilima u jesen i zimu 1991. godine. Zapovjednik prištapske postrojbe koja je protuzakonito uhićivala, mučila i ubijala civile, Ivica Krnjak, osuđen je na osam godina, trećeoptužena Gordana Getoš Magdić na sedam godina, a trojica izvršitelja na po pet godina. Ukupno je presuđeno 40 godina zatvora. Njima su dokazane dvije inkriminacije: prvo - ubojstvo šest, većinom srpskih, civila i pokušaj ubojstva jednog. Njih su pripadnici Glavaševe prištapske postrojbe protuzakonito uhićivali i mučili, a potom, ruku vezanih ljepljivom trakom, ubijali na obali Drave i bacali tijela u rijeku, pa je slučaj u medijima prozvan slučaj "selotejp", a drugi je slučaj ubojstvo jednog srpskog civila i mučenje više njih, slučaj medijski nazvan "garaža", jer su se mučenja i ubijanja obavljala u garažama Općinskog sekretarijata za narodnu obranu, kojem je Glavaš bio na čeluYour browser may not support display of this image..

Velik je pomak da je uopće došlo i do samog suđenja Glavašu, kazao je u prvoj reakciji na prvostupanjsku presudu odvjetnik sa haškim iskustvom Anto Nobilo:

To je prvo suđenje političaru u Republici Hrvatskoj za odgovornost za ratne zločine. Mi dobro znamo da mi nismo imali samostalnu vojno-političku silu, već da i vojska i policija gotovo nikad nije napravila, ako nije imala blagoslov politike, tako da smatram da je za većinu zločina koji su se desili, ustvari odgovorna politika.

„To je prvo suđenje političaru u Republici Hrvatskoj za odgovornost za ratne zločine. Mi dobro znamo da mi nismo imali samostalnu vojno-političku silu, već da i vojska i policija gotovo nikad nije napravila, ako nije imala blagoslov politike, tako da smatram da je za većinu zločina koji su se desili, ustvari odgovorna politika. To da je uopće pokrenut postupak za jednog političara, mislim da je to napredak za Hrvatsku. A što se tiče ove presude, treba pričekati njenu pravomoćnost, da bi se onda moglo komentirati. Ali, činjenica da se u Hrvatskoj sudilo političaru za ratne zločine, je velika stvar za Hrvatsku.“

Jadranka Reihl Kir, udovica šefa osječke policije Josipa Reihl Kira, čije se ubojstvo u ljeto 1991. godine također povezuje s Glavašem, kao da ne vjeruje da je suđenje koje je Glavaš obilježio brojnim ispadima i ometanjima postupka privedeno kraju:

„Ako me pitate da li sam razmišljala o visini presude – nisam, s obzirom na skandale koji su pratili sam tijek suđenja, pa je naprosto bilo nemoguće bilo što predvidjeti, kakav će konačan ishod biti. Samu presudu ne bih komentirala jer nije pravomoćna. Morat ćemo sačekati, kad bude pravomoćna, pa ćemo onda vidjeti.“

Predsjednik Sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda Željko Horvatović odbio je danas optužbe koje je Glavaševa obrana ponavljala od početka – kako je postupak montiran i politički:

„Upravo to što je postupak trajao 18 mjeseci, za koje vrijeme smo ispitali 120 svjedoka, potvrđuje da se ne radi o političkom procesu, jer bi inače taj postupak trajao nekoliko mjeseci i ne bi se uopće mučili radi izvođenja dokaza. Međutim, dokazi nedvojbeno potvrđuju da su prvooptuženi Branimir Glavaš i ostali optuženici, '91. godine imali veliku i značajnu ulogu u obrani Osijeka od oružanih napada JNA i dijela pobunjenog srpskog stanovništva. Nažalost, ti dokazi također nedvojbeno upućuju da su za vrijeme trajanja tog obrambenog rata, optuženici počinili kaznena djela za koje ih je teretilo Županijsko državno odvjetništvo.“

Što dalje? Svim osuđenima određen je pritvor, međutim Glavaša štiti zastupnički imunitet, koji mu mora skinuti nadležno saborsko tijelo. Sabor je već jednom usred postupka, nakon što je Glavaš ponovno izabran u Sabor, njemu vratio imunitet, pa je Glavaš izišao iz pritvora i sa slobode pratio suđenje. Saborski zastupnik srpske zajednice Milorad Pupovac vjeruje da se to sada – kada mu je izrečena prvostupanjska presuda – neće desiti:

„Ovdje se ne radi o presudi za krađu kokošiju niti se radi o presudi za pljačku trafike, nego se radi o onome za što zastupnički imunitet ne može nikoga zaštititi niti itko može uživati imunitet od te vrste krimena i od te vrste odgovornosti.“

Slična očekivanja ima i predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić, koji je i danas monitorirao suđenje:

„Čuli smo tu prvostupanjsku presudu. Najinteresantniji dio je zadnja rečenica suca da će oni uputiti Hrvatskom saboru zahtjev za pritvor. To je prvi puta u našem pravosuđu ovakav slučaj - da je donesena presuda protiv saborskog zastupnika. Vidjet ćemo, s obzirom na onu odluku od prije godinu i pol kada je Sabor ukinuo imunitet što se tiče sudskog postupka, a nije ukinuo imunitet što se tiče pritvora - kakvu odluku će Sabor donijeti sada.“

Dakle, sada je na potezu Sabor i postupak skidanja imuniteta.

U međuvremenu su Glavaševi istomišljenici iz Hrvatske demokratske stranke Slavonije i Baranje izvijestili da su Glavaša od – kako su kazali – montiranog političkog procesa – „sklonili na sigurno“. Predsjednik ove stranke Vladimir Šišljagić:

„Javljeno nam je od najbližih Sanaderovih suradnika da on od suca Željka Horvatovića ultimativno traži presudu za Branimira Glavaša za višegodišnju robiju. To nam je isto tako potvrđeno i iz pravosudnih krugova. HDSSiB je donio, znajući kakva će biti presuda, odluku da se Branimir Glavaš skloni na sigurno mjesto.“

* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.