Guranje istine pod tepih je opasno po budućnost

Na Kozari je od 19. do 21. oktobra održana međunarodna radionica na temu „Suočavanje s teškom prošlošću na Zapadnom Balkanu i Zapadnoj Evropi“, koja je okupila predstavnike memorijalnih centara, istorijskih muzeja, NVO, inicijativa, te pojedince koji rade na području suočavanja sa prošlošću iz BiH, Hrvatske, Francuske, Njemačke i Srbije.

Više od 40 polaznika obišlo je mjesta stradanja iz proteklog rata na području Vukovara i Prijedora, kao i područje Jasenovca, mjesta stradanja u Drugom svjetskom ratu.

Iz radionice je proistekao razvoj transevropske platforme koja bi trebala da doprinese razvoju zajedničkog evropskog sjećanja i evropskog civilnog društva, koje bi uključivalo zemlje bivše Jugoslavije, te da pruži podršku procesu pomirenja u regionu.

Godine ostavljaju za sobom balkanske ratove. Međutim, rane nisu zacijelile jer su znatna pitanja ostala bez odgovora zahvaljujući vrlo različitim sjećanjima i oprečnim percepcijama bliske istorije.

Suočavanje sa prošlošću kao ipak goruća tema u zemljama bivše Jugoslavije utiče na pojavu organizacija i inicijativa, prvenstveno među mladim ljudima koji žele izgradnju objektivne kulture sjećanja, razbijanjem granica u obilasku stratišta i memorijalnih kompleksa.

U Bosni i Hercegovini, naprimjer, takva težnja je tim teža jer su usljed stalne političke podijeljenosti nicali i brojni spomenici čiji namjera nije da u prvi plan istakne sjećanje na žrtve, navodi direktorica sarajevske kancelarije Inicijative mladih za ljudska prava Alma Mašić.

„Nikada nismo pristupili pitanju kulture sjećanja o ratovima na neki pravi način da razvijemo svijest ljudi da su žrtve bile naši sugrađani i sugrađanke i još uvijek smo skloni tendencijama da ih nacionalno dijelimo. Samim tim i mermorijalna obilježja imaju tu tendenciju nacionalnog obilježja i mislim da šalju potpuno drugačiju poruku od onoga što bi memorijali trebali da pošalju. Nažalost, u takvim memorijalima još uvijek imate poruke mržnje, imate poruke opreza prema ’drugim i drugačijim’“, navodi Alma Mašić.

Uticaj politike

Predstavnica Inicijative mladih iz Beograda Đurđa Đukić navodi kako je politika i u Srbiji uticala na nizak nivo svijesti o istini o posljednjim ratovima. Ona je obišla Vukovar u Hrvatskoj, mjesta bivših logora u Prijedoru u Bosni i Hercegovini i smatra bi sa sličnim iskustvima morali da se suoče mladi ljudi cijelog regiona o učenju o devedesetim godinama:

„Spomenici koji jako retko postoje u Srbiji jesu spomenici koji su najčešće posvećeni vojnicima, ređe žrtvama. Ukoliko su i posvećeni žrtvama, oni su najčešće posvećeni upravo srpskim žrtvama. Na mladim generacijama, poput moje, je da pokrenemo tu priču u Srbiji i da pokušamo da utičemo na institucije koje su nadležne za to. To je jako bitan deo celokupnog procesa suočavanja sa prošlošću, koji je opet bitan za buduće generacije i buduću situaciju i u Srbiji i u regionu“, smatra Đurđa Đukić.

Guranje istine pod tepih izaziva strah da se dostignuti postratni nivo sigurnosti ponovo ne naruši, smatra Kristina Babić iz Agencije lokalne demokracije iz Osijeka u Hrvatskoj.

"U nekim segmentima, osobito, nažalost, u dnevno-političke svrhe mi vidimo da se po potrebi čupaju činjenice iz povijesti - od Jasenovca, od Blajburga, od komunističkih zločina, od Domovinskog rata, od protjerivanja, od povratka, od obnove. Sa tim stvarima lako se manipulira zato što se o njima ne raspravlja dovoljno i argumentirano“, tvrdi Kristina Babić.

Memorijali i spomenici nisu ključ za istinu i pomirenje, jer o tome sud daju istoričari i sudovi. Ipak, oni, po riječima istoričara i predstavnika francuskog kulturnog centra „Andre Malraux“ u Sarajevu Nikolasa Mola (Nicolas Moll), ne bi smjeli sadržavati jezik mržnje i kao mjesta sjećanja mogu i trebaju da mire oprečna mišljenja.

„Svrha memorijala jeste upravo da se prizna i da se pokaže da su se zločini desili tu i da se žrtvama oda počast i priznanje. I upravo se zbog toga brojne asocijacije žrtava bore za takvu vrstu obilježja, jer ovdje i dalje vlada klima poricanja. I jako je bitno da se na taj način prizna da se zločin dogodio“, ocjenjuje Mol.

Mol kao primjer efektnog a neuvredljivog spomenika navodi spomen-ploču na prostoru nekadašnjeg logora Keraterm kod Prijedora:

„I ovo je jako interesantno jer se navodi da su ljudi iz Prijedora tu stradali. Ne stavlja se naglasak da li su to bili Bošnjaci ili Srbi. Zapravo, to je moćna poruka i govori istinu o tome da su to bili ljudi iz Prijedora koji su tu bili zatvoreni, mučeni i ubijeni. Prijedorčani znaju ko je počinio zločin i može se postaviti pitanje da li je neophodno da se u takvoj sredini navode ostali podaci. Ipak, u Bosni i Hercegovini i dalje postoji psihološki rat i zloupotreba spomenika.“

Težnja da se u regionu Balkana pokuša uspostaviti dijalog i razumijevanje kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću, dio je takođe i cilja da se doprinese stvaranju zajedničke kulture sjećanja zemalja bivše Jugoslavije sa ostatkom Evrope.