Iznošenjem završnih riječi optuženog Soniboja Škiljevića i odbrane Radoja Lalovića završeno je obnovljeno suđenje za zločin u Kazneno-popravnom domu (KPD) “Butmir” kod Sarajeva. Apelaciono vijeće Suda BiH izricanje pravosnažne presude zakazalo je za 11. juli ove godine.
Odbrana Radoja Lalovića, optuženog za zločine u Kazneno-popravnom domu (KPD) “Butmir” na Kuli kraj Sarajeva, zatražila je oslobađajuću presudu.
Optuženi Lalović obratio se Apelacionom vijeću kazavši da “tužilac nije dokazao postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, niti da je on učestvovao u tome, te da je imao kriminalnu namjeru”, rekao je Lalović dodavši da očekuje da će biti donesena časna i poštena presuda.
Slaviša Prodanović, branilac optuženog, rekao je kako odbrana ne spori zločine koji su se dogodili u KPD-u “Butmir”, ali tvrdi da Lalović nije sudjelovao u njima.
Milorad Rašević, branilac drugooptuženog Soniboja Škiljevića, također smatra da njegov branjenik treba biti oslobođen optužbe i plaćanja troškova sudskog postupka jer Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je optuženi počinio djela koja mu se stavljaju na teret.
Tužilaštvo BiH Škiljevića, zajedno sa Radojem Lalovićem, tereti za zločine počinjene u KPD-u “Butmir”, u kojem su bili zatvoreni muškarci, žene i djeca nesrpske nacionalnosti. U optužnici se navodi da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem progona i etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva.
Prema navodima optužnice, Lalović je bio upravnik KPD-a od maja pa do kraja 1992., kada je Škiljević, njegov dotadašnji zamjenik, preuzeo tu funkciju i obavljao je do konca 1995. godine.
Razočarenje žrtava
Islam Zulović bio je zatvoren u ovom logoru tri godine. Prisjeća se za naš radio atmosfere koja je tamo vladala:
«Svako jutro su njih dvojica dolazili, određivali ljude koje su kasnije čuvari, predstavnici one vosjke, vodili na kopanje rovova. Normalno da smo se plašili. Tu su bili sve ljudi koji su pohvatani na kućnom pragu i dovedeni tu beu ikakvog razloga. Ja sam došao u julu mjesecu. Do jula mjeseca, po pričanju, nisam bio očevidac, dešavale su se grozne stvari, mnogi ljudi su nestajali preko noći, nikad im se trag nije zano. Kad sam ja došao, ljudi su tu služili kao radna snaga za kopanje rovova gore po Trebeviću i na sarajevskom ratištu. Svako jutro su vođeni i mnogi se sa tog kopanja nisu vratili živi. Pošto sam ja bio oficir bivše JNA, mene su ’čuvali’ za neku dobru razmjenu, tako da me nigdje nisu vodili van logora, van tog kruga Kule.»
Lalović i Škiljević su pred prvostepenim vijeće Suda BiH su u martu 2010. proglašeni krivim za zatvranje i držanje civila u nehumanim uslovima, zbog čega su neki od njih i preminuli, kao i za sudjelovanje stražara u tom objektu u fizičkom maltretiranju zatvorenika tokom ispistivanja. Nepravosnažnom odlukom, Lalević i Škiljevićosuđeni su na pet, odnosno osam godina zatvora.
Nakon izricanja prvostepene presude, Fadil Vlajčić, presjednik Udruženja logoraša iz Hadžića, najavio je žalbu zbog niskih kazni:
«Presuda je vrlo sramna. Sramota suda i idemo na tužbuu tužitelja i ostalih.»
Predsjednik Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo Asim Zulić, koji je i sam bio zatočenik logora Kula, kaže kako su žrtve razočarane malim kaznama, ali i mogućnošću oslobađanja onih koji su im ostavili duboke traume:
«Uslovi u logoru su bili katastrofalni. Batinjanje, udaranje, ispitivanje su bili svakodnevnica. Nikada niste znali kada će neko od njih doći od i ubiti vas. I sam sam preživjeli logoraš Kule jer sam tamo bio zatvoren u periodu od 11. 7. do 27. 10. 1993. godine. Ne treba zaboraviti činjenicu da je kroz logor Kula u proteklom ratu prošlo više hiljada ljudi koji su bili izloženi najokrutnijim torturama i mučenjima, prislinom radu, živom štitu, strijeljanju i slično. Ljudi su zatvarani samo zato što su bili pripadnici nesrpske nacionalnosti. Samo iz male opštine Hadžići bespravno je pritvoreno 286 lica, u logoru je ubijeno 51 lice, a danas se vodi kao nestalo i ubijeno 46 lica. Na Romaniji je ekshumirano 39 lica, za ostalima se još traga.»
Na prvostepenu presudu uložene su žalbe i Apelaciono vijeće je odredilo održavanje ponovnog suđenja. Tokom iznošenja završne riječi ponovljenog suđenja, Tužilaštvo BiH je zatražilo da optuženima budu izrečene strožije kazne u odnosu na one izrečene u prvostepenom postupku. Odbrana obojice optuženih tražila je oslobađajuće presude. Sud BiH konačnu odluku donijeće 11. jula ove godine.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Odbrana Radoja Lalovića, optuženog za zločine u Kazneno-popravnom domu (KPD) “Butmir” na Kuli kraj Sarajeva, zatražila je oslobađajuću presudu.
Optuženi Lalović obratio se Apelacionom vijeću kazavši da “tužilac nije dokazao postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, niti da je on učestvovao u tome, te da je imao kriminalnu namjeru”, rekao je Lalović dodavši da očekuje da će biti donesena časna i poštena presuda.
Slaviša Prodanović, branilac optuženog, rekao je kako odbrana ne spori zločine koji su se dogodili u KPD-u “Butmir”, ali tvrdi da Lalović nije sudjelovao u njima.
Milorad Rašević, branilac drugooptuženog Soniboja Škiljevića, također smatra da njegov branjenik treba biti oslobođen optužbe i plaćanja troškova sudskog postupka jer Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je optuženi počinio djela koja mu se stavljaju na teret.
«Svako jutro su njih dvojica dolazili, određivali ljude koje su kasnije čuvari, predstavnici one vosjke, vodili na kopanje rovova", sjeća se jedan od bivših zatvorenika Islam Zulović
Tužilaštvo BiH Škiljevića, zajedno sa Radojem Lalovićem, tereti za zločine počinjene u KPD-u “Butmir”, u kojem su bili zatvoreni muškarci, žene i djeca nesrpske nacionalnosti. U optužnici se navodi da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem progona i etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva.
Prema navodima optužnice, Lalović je bio upravnik KPD-a od maja pa do kraja 1992., kada je Škiljević, njegov dotadašnji zamjenik, preuzeo tu funkciju i obavljao je do konca 1995. godine.
Razočarenje žrtava
Islam Zulović bio je zatvoren u ovom logoru tri godine. Prisjeća se za naš radio atmosfere koja je tamo vladala:
«Svako jutro su njih dvojica dolazili, određivali ljude koje su kasnije čuvari, predstavnici one vosjke, vodili na kopanje rovova. Normalno da smo se plašili. Tu su bili sve ljudi koji su pohvatani na kućnom pragu i dovedeni tu beu ikakvog razloga. Ja sam došao u julu mjesecu. Do jula mjeseca, po pričanju, nisam bio očevidac, dešavale su se grozne stvari, mnogi ljudi su nestajali preko noći, nikad im se trag nije zano. Kad sam ja došao, ljudi su tu služili kao radna snaga za kopanje rovova gore po Trebeviću i na sarajevskom ratištu. Svako jutro su vođeni i mnogi se sa tog kopanja nisu vratili živi. Pošto sam ja bio oficir bivše JNA, mene su ’čuvali’ za neku dobru razmjenu, tako da me nigdje nisu vodili van logora, van tog kruga Kule.»
Lalović i Škiljević su pred prvostepenim vijeće Suda BiH su u martu 2010. proglašeni krivim za zatvranje i držanje civila u nehumanim uslovima, zbog čega su neki od njih i preminuli, kao i za sudjelovanje stražara u tom objektu u fizičkom maltretiranju zatvorenika tokom ispistivanja. Nepravosnažnom odlukom, Lalević i Škiljevićosuđeni su na pet, odnosno osam godina zatvora.
Predsjednik Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo Asim Zulić, koji je i sam bio zatočenik logora Kula, kaže kako su žrtve razočarane malim kaznama.
Nakon izricanja prvostepene presude, Fadil Vlajčić, presjednik Udruženja logoraša iz Hadžića, najavio je žalbu zbog niskih kazni:
«Presuda je vrlo sramna. Sramota suda i idemo na tužbuu tužitelja i ostalih.»
Predsjednik Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo Asim Zulić, koji je i sam bio zatočenik logora Kula, kaže kako su žrtve razočarane malim kaznama, ali i mogućnošću oslobađanja onih koji su im ostavili duboke traume:
«Uslovi u logoru su bili katastrofalni. Batinjanje, udaranje, ispitivanje su bili svakodnevnica. Nikada niste znali kada će neko od njih doći od i ubiti vas. I sam sam preživjeli logoraš Kule jer sam tamo bio zatvoren u periodu od 11. 7. do 27. 10. 1993. godine. Ne treba zaboraviti činjenicu da je kroz logor Kula u proteklom ratu prošlo više hiljada ljudi koji su bili izloženi najokrutnijim torturama i mučenjima, prislinom radu, živom štitu, strijeljanju i slično. Ljudi su zatvarani samo zato što su bili pripadnici nesrpske nacionalnosti. Samo iz male opštine Hadžići bespravno je pritvoreno 286 lica, u logoru je ubijeno 51 lice, a danas se vodi kao nestalo i ubijeno 46 lica. Na Romaniji je ekshumirano 39 lica, za ostalima se još traga.»
Na prvostepenu presudu uložene su žalbe i Apelaciono vijeće je odredilo održavanje ponovnog suđenja. Tokom iznošenja završne riječi ponovljenog suđenja, Tužilaštvo BiH je zatražilo da optuženima budu izrečene strožije kazne u odnosu na one izrečene u prvostepenom postupku. Odbrana obojice optuženih tražila je oslobađajuće presude. Sud BiH konačnu odluku donijeće 11. jula ove godine.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.