U posljednje tri godine, Hrvatska je ostvarila napredak u procesuiranju ratnih zločina, ali odnos prema članovima porodica civilnih žrtava rata i dalje je skanadalozan, upozoravaju organizacije civilnog društva u Hrvatskoj.
Jedan od najdrastičnijih primjera su zločini u Novskoj nad srpskim civilima 1991.godine, čiji članovi porodica, umjesto naknade za smrt svojih najbližih, plaćaju državi visoke parnične troškove, zbog sramotno izgubljenih sudskih postupaka. U Hrvatskoj je ukupno zabilježeno više od stotinu takvih slučajeva.
''Ja sam mor'o držat glavu, kad su odrezali susjedi glavu, ja sam mor'o držat. Ćeri su pucali u čelo ja sam mor'o gledat, ne volim pričat o tome'', priča Petar Mileusnić svjedok zločina.
Dvadeset i jednu godinu nakon monstruoznog zločina u Novskoj, kad su u jesen 1991. pripadnici Hrvatske vojske upali u kuću Petra Mileusnića i njegovih susjeda, i počinili svirepe zločine, 76-godišnji Petar kaže da nema više snage za istjerivanje pravde.
''Kakva pravda. Biće dobro za koji dan kad se ja opružim, jer 76 godina ja imam sada već. Još sam platio sudske troškove 21 tisuću i 500 kuna što mi je pobijena familija i ja izranjavan.''
Mileusnić je Srbin, supruga mu je bila Njemica.
Iz 'miješanog' je braka i ubijena 19-togodišnja Ljubica Solar iz Siska čija majka Vjera Solar, Hrvatica, puna dva desetljeća vodi bitku za kažnjavanje kćerinog ubojice, ali umjesto pravde, on i dalje slobodno šeće Siskom, a Ljubica mora platiti više od 2000 eura parničnih troškova.
"Moram državi platiti što mi je ubila kćerku, radije ću u zatvor. Ja nemam otkud platiti. Idem u zatvor. A ne da oni meni sjednu na mirovinu od 2400 kuna. Od čeg' ću stanarinu, 'oću pod stare dane na ulici završit?', kaže Vjera Solar.
Slično za program ’Pred licem pravde’ govori i Marica Šeatović iz Novske koja je 2004. tužila Republiku Hrvatsku i tražila odštetu za supruga kojeg su u kući, uz još tri člana obitelji, krajem studenog '91.godine, ubili i masakrirali pripadnici Hrvatske vojske. Policija je, kaže, u to ratno doba, čak i napravila korektan uviđaj, obavljena je i obdukcija, postojale su i fotografije, ali one su kasnije zagonetno nestale, a Marica je izgubila spor.
''Zato što je to bilo okvalificirano kao ubojstvo iz najnižih pobuda i ono zastarijeva nakon pet godina. Ja sam morala platit, nisam platila u roku od 15 dana, išli su mi na ovrhu i sjeli mi na mirovinu, uzimali 500 kuna 18 mjeseci i to je to'', kaže Šeatović.
Polovičan uspjeh suđenja
Prema Maričinim informacijama u Novskoj je 1991. ubijeno oko 17 civila, no počinitelji - pripadnici 1.Gardijske brigade 'Tigrovi', obuhvaćeni su 1992. godine Zakonom o oprostu.
Tek nakon 19 godina hrvatsko Državno odvjetništvo je odlučilo promijeniti kvalifikaciju i zločin u Novskoj je prekvalificiran u ratni zločin nad civilnim stanovništvom što je i omogućilo obnovu procesa i ponovno suđenje u Sisku 2010. godine.
No, ni danas se u tom slučaju nije daleko doguralo, ističe novinar Novog lista Boris Pavelić, najzaslužniji što su zločini u Novskoj dospjeli u javnost.
''U jednoj rečenici se može kazati da su suđenja ipak počela sa 20 godina kašnjenja i prvostupanjski završena sa polovičnim uspjehom. Osuđen je čovjek koji je bio u bijegu i nije došao na suđenje, a optuženici koji su sjedili u sudnici su oslobođeni. Što se tiče građanskih parnica za naknadu štete, one su još uvijek u fazi u kojoj su bile uvijek, dakle ljudi gube te procese, ne uspijevaju dobiti odštetu i pri tom moraju plaćati sudske troškove'', navodi Pavelić.
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić kaže da je nakon silnih pritisaka civilnih udruga država donekle zaustavila daljnje plaćanje tih troškova, ali tko je platio platio je i sve je to još nedefinirano i neuravnoteženo:
''To je stvar koja bi morala zabrinuti od ministra pravosuđa do premijera i predsjednika države. Oni su direktno s tim upoznati i sada i prije i zapravo svi ljudi sa kojima razgovarate se zgražaju.''
Umjesto zgražanja nevladine udruge za ljudska prava zatražile su, početkom travnja, od Vlade Republike Hrvatske da donese hitnu odluku o otpisu parničnih troškova civilnih žrtava rata koje na sudu nisu uspjele s tužbama za naknadu štete zbog smrti bliske osobe.
Voditeljica Dokumente - Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič ističe da je Dokumenta zabilježila 118 takvih slučajeva širom Hrvatske u kojima su članovi obitelji poginulih civilnih žrtava tražili odštetu od Hrvatske. Usvojeno je samo 15 zahtjeva, 83 su odbijena, a u 72 odbijena slučaja sud je užiteljima naložio plaćanje parničnih troškova u visini 10 do 20 tisuća kuna, što je 1200 do 3000 eura.
''A ukupni iznos koji je u predmetima koji su nama poznati, dakle u 72 odbijena predmeta zaprijećen, prelazi dva milijuna kuna. Ja definitivno mislim da Hrvatska trba odustati od tih parničnih troškova, jer je posve neprihvatljivo da ljudi žive pod prijetnjom plaćanja dodatnih troškova državi koja do sada ni na koji način nije priznala njihovo stradanje'', ističe Teršelič.
Jedan od najdrastičnijih primjera su zločini u Novskoj nad srpskim civilima 1991.godine, čiji članovi porodica, umjesto naknade za smrt svojih najbližih, plaćaju državi visoke parnične troškove, zbog sramotno izgubljenih sudskih postupaka. U Hrvatskoj je ukupno zabilježeno više od stotinu takvih slučajeva.
''Ja sam mor'o držat glavu, kad su odrezali susjedi glavu, ja sam mor'o držat. Ćeri su pucali u čelo ja sam mor'o gledat, ne volim pričat o tome'', priča Petar Mileusnić svjedok zločina.
Dvadeset i jednu godinu nakon monstruoznog zločina u Novskoj, kad su u jesen 1991. pripadnici Hrvatske vojske upali u kuću Petra Mileusnića i njegovih susjeda, i počinili svirepe zločine, 76-godišnji Petar kaže da nema više snage za istjerivanje pravde.
''Kakva pravda. Biće dobro za koji dan kad se ja opružim, jer 76 godina ja imam sada već. Još sam platio sudske troškove 21 tisuću i 500 kuna što mi je pobijena familija i ja izranjavan.''
Mileusnić je Srbin, supruga mu je bila Njemica.
Iz 'miješanog' je braka i ubijena 19-togodišnja Ljubica Solar iz Siska čija majka Vjera Solar, Hrvatica, puna dva desetljeća vodi bitku za kažnjavanje kćerinog ubojice, ali umjesto pravde, on i dalje slobodno šeće Siskom, a Ljubica mora platiti više od 2000 eura parničnih troškova.
"Moram državi platiti što mi je ubila kćerku, radije ću u zatvor. Ja nemam otkud platiti. Idem u zatvor. A ne da oni meni sjednu na mirovinu od 2400 kuna. Od čeg' ću stanarinu, 'oću pod stare dane na ulici završit?', kaže Vjera Solar.
Slično za program ’Pred licem pravde’ govori i Marica Šeatović iz Novske koja je 2004. tužila Republiku Hrvatsku i tražila odštetu za supruga kojeg su u kući, uz još tri člana obitelji, krajem studenog '91.godine, ubili i masakrirali pripadnici Hrvatske vojske. Policija je, kaže, u to ratno doba, čak i napravila korektan uviđaj, obavljena je i obdukcija, postojale su i fotografije, ali one su kasnije zagonetno nestale, a Marica je izgubila spor.
''Zato što je to bilo okvalificirano kao ubojstvo iz najnižih pobuda i ono zastarijeva nakon pet godina. Ja sam morala platit, nisam platila u roku od 15 dana, išli su mi na ovrhu i sjeli mi na mirovinu, uzimali 500 kuna 18 mjeseci i to je to'', kaže Šeatović.
Polovičan uspjeh suđenja
Prema Maričinim informacijama u Novskoj je 1991. ubijeno oko 17 civila, no počinitelji - pripadnici 1.Gardijske brigade 'Tigrovi', obuhvaćeni su 1992. godine Zakonom o oprostu.
Tek nakon 19 godina hrvatsko Državno odvjetništvo je odlučilo promijeniti kvalifikaciju i zločin u Novskoj je prekvalificiran u ratni zločin nad civilnim stanovništvom što je i omogućilo obnovu procesa i ponovno suđenje u Sisku 2010. godine.
No, ni danas se u tom slučaju nije daleko doguralo, ističe novinar Novog lista Boris Pavelić, najzaslužniji što su zločini u Novskoj dospjeli u javnost.
''U jednoj rečenici se može kazati da su suđenja ipak počela sa 20 godina kašnjenja", kaže Boris Pavelić.
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić kaže da je nakon silnih pritisaka civilnih udruga država donekle zaustavila daljnje plaćanje tih troškova, ali tko je platio platio je i sve je to još nedefinirano i neuravnoteženo:
''To je stvar koja bi morala zabrinuti od ministra pravosuđa do premijera i predsjednika države. Oni su direktno s tim upoznati i sada i prije i zapravo svi ljudi sa kojima razgovarate se zgražaju.''
Umjesto zgražanja nevladine udruge za ljudska prava zatražile su, početkom travnja, od Vlade Republike Hrvatske da donese hitnu odluku o otpisu parničnih troškova civilnih žrtava rata koje na sudu nisu uspjele s tužbama za naknadu štete zbog smrti bliske osobe.
Voditeljica Dokumente - Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič ističe da je Dokumenta zabilježila 118 takvih slučajeva širom Hrvatske u kojima su članovi obitelji poginulih civilnih žrtava tražili odštetu od Hrvatske. Usvojeno je samo 15 zahtjeva, 83 su odbijena, a u 72 odbijena slučaja sud je užiteljima naložio plaćanje parničnih troškova u visini 10 do 20 tisuća kuna, što je 1200 do 3000 eura.
''A ukupni iznos koji je u predmetima koji su nama poznati, dakle u 72 odbijena predmeta zaprijećen, prelazi dva milijuna kuna. Ja definitivno mislim da Hrvatska trba odustati od tih parničnih troškova, jer je posve neprihvatljivo da ljudi žive pod prijetnjom plaćanja dodatnih troškova državi koja do sada ni na koji način nije priznala njihovo stradanje'', ističe Teršelič.