Porodice nestalih iz RS-a podižu tužbe u Federaciji BiH

Članovi porodica nestalih iz Republike Srpske pokrenuće grupne i pojedinačne tužbe pred nadležnim sudovima u Federaciji BiH, a u Tužilaštvu BiH u aktivnoj obradi je tužba porodice Radeta Rogića, kojeg su tokom proteklog rata ubili mudžahedini.

Rade Rogić zarobljen je 1995. godine u blizini Bihaća, a nakon toga i ubijen, ali njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Rogićeva porodica tvrdi da su ga ubili pripadnici 505. bužimske brigade.

Šta se desilo sa Radetom porodica je saznala nakon što je iz Slovenije dobila videokasetu sa snimkom njegovog ubistva, koja je prikazana i na nekoliko bh. tv stanica, kaže Radetova kćerka Slađana, koja će ovih dana podnijeti tužbu Tužilaštvu BiH koje do sada nije procesuiralo ovaj slučaj.

„Mi imamo kasetu, to je prikazivano na svim televizijama kako je zarobljen, ubijen, sve ima. E sad niko neće da kaže šta i kako se dalje dešavalo. To je 505. bužimska brigada, to se sve ti mudžahedini. Ta kaseta je bila u Hagu, međutim, oni su nju vratili, kao da je to strašno, da se to ne može gledati. Podižem optužnicu zato što nema nikakvih glasova gdje je, šta je, ne možemo ga naći. Niko neće da kaže gdje je. Evo već je prošlo 16, 17 godina, a ništa još ne znamo“, navodi Slađana Rogić.

Tužićemo i Holandiju

Tužba porodice Rogić samo je jedna u nizu koje će podnijeti ili su već podnijeli članovi porodica nestalih iz Republike Srpske. Tužbe će biti podnijete po tri osnova, kaže predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović.

„Po osnovu ratnog zločina, po osnovu materijalne i nematerijalne odštete i po osnovu netraženja nestalog lica. Npr. Rogić Rade ne zna se gdje je, grupa vojnika odvedena u Veliki park u Sarajevu, ubijeni, ne zna se gdje su, u Srebrenici još ima nestalih Srba koji su pobijeni, sakriveni, ne zna se gdje su, da ne govorimo o Ozrenu itd. - po istom receptu kao što je Ešdaun svojevremeno naredio Republici Srpskoj da otkrije moguće
lokacije gdje su ubijeni Bošnjaci u Srebrenici i oko Srebrenice, i RS je dobar dio tih podataka dala. Takođe, organi Federacije znaju šta se desilo npr. sa pomenutim Rogićem“, tvrdi Mitrović.

Mitrović kaže da su porodice nestalih iz ovog entiteta prinuđene na pokretanje pojedinačnih i grupnih tužbi jer su dugo, kako kaže, čekali da profunkcioniše Tužilaštvo BiH. U ovoj istituciji, međutim, nije bilo moguće provjeriti da li je slučaj Rogić ili neki za koje se najavljuje tužba bio predmetom istrage.

A sa tužbom porodica nestalih iz RS, nakon onih koje su podnijele „Žene Srebrenice“, suočiće se i država Holandija, najavljuje Mitrović:

„Imamo dovoljno dokaza za zločine koje je učinila armija, vojska, paravojska, kako god da je nazovemo, u Srebrenici pod komandom Nasera Orića, takođe u vremenu zaštićene zone od aprila, maja 1993. pa do kraja 1995. godine, gdje je puno ljudi ubijeno, puno sela spaljeno. Holandija je tu odgovorna jer ona je bila ta koja je trebala da zaštiti, da spriječi posjedovanje oružja i zlouptrebu u zaštićenoj zoni, a to se nije desilo.“

Pravosudni organi BiH, ali i međunarodne zajednice dužni su procesuirati sve ratne zločine, koji ne zastarijevaju, ali pravdu ipak ne treba uzimati u svoje ruke, upozorava direktor Kuće za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević:

„Mislim da je sramota što neke stvari koje su očigledne Tužilaštvo BiH nije procesuiralo iz ovog ili onog razloga. Međutim, nema drugih načina, nema drugih metoda nego da se to prepusti pravosudnim organima, inače se vraćamo u neko doba koje ne treba ponovo oživljavati. Mislim na doba u kome su sa jedne strane nacionalne strasti one koje diktiraju sve postupke, a s druge strane neka vrsta vođenja pravde sopstvenim metodama.“

Oko 55.000 logoraša iz BiH pokrenulo je tužbe protiv Federacije BiH i Republike Srpske tražeći naknadu materijalne i nematerijalne štete za vrijeme provedeno u logorima.