Na prostoru bivše Jugoslavije još uvijek se traga za više od 14.600 nestalih osoba. Prema posljednjim podacima objavljenim u izvještaju EK, 10.402 ih je sa područja BiH. Sporost u identifikacijama, političke prepreke i pravna neažurnost učinili su da se u proces traženja nestalih uvuče sumnja i nepovjerenje.
Perućac - akumulacijsko jezero HE Bajina bašta jedna je od najvećih masovnih grobnica u regionu. Otkrivena je nakon što se voda povukla zbog remonta koji je radila Elektroprivreda Srbije. Na potezu između Višegrada i Bajine Bašte u susjednoj zemlji, za dva i po mjeseca pronađeni su ostaci najmanje 97 osoba. Većina iz posljednjeg rata. Porodice žrtava narednu priliku neće dobiti još deceniju, pa su sami, uz istražitelje Instituta za nestale i dobrovoljce, uz ograničene resurse i izuzetno teške uslove, iskopavali posmrtne ostatke.
No, ni to nije bilo dovoljno da se iskopavanje ove grobnice privede kraju. Okončano je 6. oktobra puštanjem u rad HE. Tako su megavati, uz nemoć BiH da se izbori diplomatskim sredstvima za dužu odgodu, pomračili posljednju nadu porodicama.
Kada je do Slapa kod Žepe 1992. godine doplutalo prvo tijelo, Mehmed Tabaković ni slutio nije da je to samo početak užasnih zločina u Podrinju. Imao je tada 60 godina i sa grupom stanovnika Žepe iz jezera Perućac izvukao je 128 tijela.
„Ne znam ja dan i datum. Znadem da smo mi počeli ko smije da izađe na jezero ovdje, iz zaliva Žepe rijeke, i sa čamcem uzme mrtvaca i uvuče ga ovamo. Bilo šta da imaš, kakvu žicu, pa za čamac i gore na ušće - tu smo kopali. Znadem da smo jedan dan ukopali 20 i nekoliko, a to je kad je pobijena smjena radnika muslimana u Višegradu u Terpentinu,“ priča on.
18 godina poslije Salem Fejzić sa svoje 74 godina još uvijek traga za 32 ubijenih u njegovom selu Barimo kod Višegrada. Najmlađa žrtva imala je 12, a najstarija 92 godine.
„Najviša grobnica jedana u cijeloj Bosni i Hercegovini jezero Bajina Bašta. Tu se nikad za nikad ne mogu naći sve kosti. Dabogda da se nađe četvrti dio kostiju ovdje,“ kaže Fejzić.
Bez adekvatne podrške države
Meho Baždar izgubio je roditelje. Zapaljeni su u porodičnoj kući u selu Medna Luka kod Rogatice. Njegov sin jedinac u 15. godini života preživio je strijeljanje. Meho nema lijevu ruku, ali i on je bio na jezeru Perućac.
Ekshumacije na Perućcu, septembar 2010.
„Što god se nađe, uzuvar je da nečija porodica smiri dušu.“
Otežano kretanje kroz mulj, visoke temperature, zmije, zadah raspadnute prirode, dvije obale duge više od 100 kilometara - samo je pokušaj da se dočara ambijent iz najveće masovne grobnice na Balkanu. Esad Hrustić izgubio je oca Bešira, koji je 1992. ostao u Višegradu vjerujući da je JNA i njegova vojska.
„Razlog mog dolaska nije samo on. Tu je mnogo familije koja je nestala, mnogo prijatelja. Svaka kost, svaki trag će vjerovatno učiniti da mi savjest bude još čistija,“ kaže on.
Stotine ljudskih života u ovom dijelu Evrope nisu bile vrijedne da se zbog njih, a ne zbog kvara, isprazni jezero jedne hidroelektrane. Dva i po mjeseca ekshumacija protekla su u borbi sa vremenom, kojeg nije bilo dovoljno da se sve temeljito istraži, jer megavati su bili preči od ljudskih sudbina.
Predsjedavajući Skupštine općine Višegrad Bilal Memišević, koji je tek nedavno pronašao dijelove skeletnih ostataka svoga oca, nije iznenađen što ni najhumaniji od svih poslova u ovoj zemlji nema adekvatnu podršku države.
„Kada je državni nivo u pitanju te podrške i nema. Ali evo, i neko logično pitanje: kako će je i biti kada polovina države zanemaruje ili negira genocid i ono što se Bošnjacima na ovim prostorima desilo? Ili zanemaruje jednu od većih ili najvećih grobnica na području BiH. Ili da suzimo taj prostor - na području istočne Bosne. Mislim da i ovaj drugi dio BiH - i Federacija i kantoni - nije na najbolji način odgovorio ovom pitanju. Dakle, Ovdje su samo građani, pojedinci i Institut koji vodi uvaženi Amor Mašović odgovorili na pravi način,“ navodi Memišević.
U državi u kojoj su zločinci i heroji davno zamijenili uloge, a živi se još uvijek plaše mrtvih, u državi u kojoj se povjerenje na izborima stiče širenjem mržnje, ništa nije iznenađenje. Ipak, građani i narodi, nacionalne manjine i ostali u BiH slažu se barem u tome da žele mir, bolji život i da više nikada ne traže kosti svojih najdražih. Upravo zbog toga oni koji ih predstavljaju trebali bi podržati proces traženja nestalih i pokazati pijetet prema svim žrtvama.
*****
Ostali prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Politika upletena i u potragu za nestalima
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
"Utvrđivanje činjenica koje se odnose na nestale osobe u BiH je od izuzetne važnosti za cijelu državu, a ponajprije za obitelji nestalih osoba. Osnovno je pravo obitelji da saznaju šta se desilo sa njihovim najbiližima. Prema raspoloživim podacima oko 10.000 osoba u BiH se još vodi kao nestali. Ovakva tragična i složena situacija prouzrokuje niz osobnih, društvenih i na koncu pravnih problema. Postoje mnoga pitanja kojim se potrebno odmah posvetiti i pronaći rješenja u vezi sa potragom za nestalim osobama", kaže pravna savjetnica Misije OSCE u Tuzli Amra Hamidović.
OSCE Misija u BiH svjesna je da je pitanje nestalih osoba neraskidivno vezano za potragu za pravdom, kaže pravna savjetnica u OSCE-u.
"I u tom svjetlu otkrivanje i ekshumacije masovnih grobnica su neophodna, kao i osiguranje neophodnih sredstava koja služe da bi se ovi podaci, odnosno fizički dokazi iskoristili u sudskim postupcima protiv osoba, pojedinaca optuženih za ubistva i nestanke ljudi. Naravno, ova djela pravno kvalificiraju kao krivična djela genocida ili zločina protiv čovječnosti. Zbog toga je pravni okvir, kao i odnos politike prema ovome pitanju u BiH od velike važnosti. Ovo prije svega zbog osiguranja efikasnog sprovođenja istraga u mnogim krivičnim predmetima u vezi sa zločinima počinjenim u ratu", navodi Amra Hamidović.
Do sada su nadležnost nad ekshumacijama imala kantonalna i okružna tužilaštva u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, podsjećaju iz OSCE-a.
"U praksi se to realiziralo na način da su tužioci iz FBiH prisustvovali ekshumacijama žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području RS, i obratno - tužitelji iz RS su nadzirali ekshumacije žrtava srpske nacionalnosti na području FBiH. Ovakvo uređenje je prouzrokovalo dojam nacionalne pristrasnosti u provođenju ovih istražnih radnji, jer se odstupalo od principa mjesne nadležnosti za počinjena zlodjela. Međutim, u junu 2010. godine, na kolegiju tužilaca FBiH donesena je odluku kojom se prekida ovakva praksa. Obrazloženje je bilo da je ovakva praksa suprotna principu teritorijalnosti. Ovaj postupak, odnosno ovo rješenje dovelo je u pitanje nastavak rada na brojnim ekshumacijama koje su bile u toku ugrožavajući tako otvorene istrage u predmetima ratnih zločina i pravo porodica da znaju šta se desilo sa njihovim najbližima. Stoga je sporazum koji je postignut u avgustu 2010. godine, kojim se predviđa da Tužilaštvo BiH preuzme sve ekshumacije na teritoriji BiH, pozitivno rješenje.Osiguranje integriteta procesa ekshumacije je neophodno da bi se osigurala garancija postizanja pravde i istine za žrtve, preživjele i za njihove porodice", poruka je OSCE-a, koju prenosi pravna savjetnica Misije u Tuzli.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
Perućac - akumulacijsko jezero HE Bajina bašta jedna je od najvećih masovnih grobnica u regionu. Otkrivena je nakon što se voda povukla zbog remonta koji je radila Elektroprivreda Srbije. Na potezu između Višegrada i Bajine Bašte u susjednoj zemlji, za dva i po mjeseca pronađeni su ostaci najmanje 97 osoba. Većina iz posljednjeg rata. Porodice žrtava narednu priliku neće dobiti još deceniju, pa su sami, uz istražitelje Instituta za nestale i dobrovoljce, uz ograničene resurse i izuzetno teške uslove, iskopavali posmrtne ostatke.
No, ni to nije bilo dovoljno da se iskopavanje ove grobnice privede kraju. Okončano je 6. oktobra puštanjem u rad HE. Tako su megavati, uz nemoć BiH da se izbori diplomatskim sredstvima za dužu odgodu, pomračili posljednju nadu porodicama.
Kada je do Slapa kod Žepe 1992. godine doplutalo prvo tijelo, Mehmed Tabaković ni slutio nije da je to samo početak užasnih zločina u Podrinju. Imao je tada 60 godina i sa grupom stanovnika Žepe iz jezera Perućac izvukao je 128 tijela.
„Ne znam ja dan i datum. Znadem da smo mi počeli ko smije da izađe na jezero ovdje, iz zaliva Žepe rijeke, i sa čamcem uzme mrtvaca i uvuče ga ovamo. Bilo šta da imaš, kakvu žicu, pa za čamac i gore na ušće - tu smo kopali. Znadem da smo jedan dan ukopali 20 i nekoliko, a to je kad je pobijena smjena radnika muslimana u Višegradu u Terpentinu,“ priča on.
18 godina poslije Salem Fejzić sa svoje 74 godina još uvijek traga za 32 ubijenih u njegovom selu Barimo kod Višegrada. Najmlađa žrtva imala je 12, a najstarija 92 godine.
„Najviša grobnica jedana u cijeloj Bosni i Hercegovini jezero Bajina Bašta. Tu se nikad za nikad ne mogu naći sve kosti. Dabogda da se nađe četvrti dio kostiju ovdje,“ kaže Fejzić.
Bez adekvatne podrške države
Meho Baždar izgubio je roditelje. Zapaljeni su u porodičnoj kući u selu Medna Luka kod Rogatice. Njegov sin jedinac u 15. godini života preživio je strijeljanje. Meho nema lijevu ruku, ali i on je bio na jezeru Perućac.
„Što god se nađe, uzuvar je da nečija porodica smiri dušu.“
Otežano kretanje kroz mulj, visoke temperature, zmije, zadah raspadnute prirode, dvije obale duge više od 100 kilometara - samo je pokušaj da se dočara ambijent iz najveće masovne grobnice na Balkanu. Esad Hrustić izgubio je oca Bešira, koji je 1992. ostao u Višegradu vjerujući da je JNA i njegova vojska.
„Razlog mog dolaska nije samo on. Tu je mnogo familije koja je nestala, mnogo prijatelja. Svaka kost, svaki trag će vjerovatno učiniti da mi savjest bude još čistija,“ kaže on.
Stotine ljudskih života u ovom dijelu Evrope nisu bile vrijedne da se zbog njih, a ne zbog kvara, isprazni jezero jedne hidroelektrane. Dva i po mjeseca ekshumacija protekla su u borbi sa vremenom, kojeg nije bilo dovoljno da se sve temeljito istraži, jer megavati su bili preči od ljudskih sudbina.
Predsjedavajući Skupštine općine Višegrad Bilal Memišević, koji je tek nedavno pronašao dijelove skeletnih ostataka svoga oca, nije iznenađen što ni najhumaniji od svih poslova u ovoj zemlji nema adekvatnu podršku države.
„Kada je državni nivo u pitanju te podrške i nema. Ali evo, i neko logično pitanje: kako će je i biti kada polovina države zanemaruje ili negira genocid i ono što se Bošnjacima na ovim prostorima desilo? Ili zanemaruje jednu od većih ili najvećih grobnica na području BiH. Ili da suzimo taj prostor - na području istočne Bosne. Mislim da i ovaj drugi dio BiH - i Federacija i kantoni - nije na najbolji način odgovorio ovom pitanju. Dakle, Ovdje su samo građani, pojedinci i Institut koji vodi uvaženi Amor Mašović odgovorili na pravi način,“ navodi Memišević.
U državi u kojoj su zločinci i heroji davno zamijenili uloge, a živi se još uvijek plaše mrtvih, u državi u kojoj se povjerenje na izborima stiče širenjem mržnje, ništa nije iznenađenje. Ipak, građani i narodi, nacionalne manjine i ostali u BiH slažu se barem u tome da žele mir, bolji život i da više nikada ne traže kosti svojih najdražih. Upravo zbog toga oni koji ih predstavljaju trebali bi podržati proces traženja nestalih i pokazati pijetet prema svim žrtvama.
*****
Ostali prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Politika upletena i u potragu za nestalima
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
O pitanju nestalih iz ugla OSCE-a
O pitanju nestalih iz ugla OSCE-a"Utvrđivanje činjenica koje se odnose na nestale osobe u BiH je od izuzetne važnosti za cijelu državu, a ponajprije za obitelji nestalih osoba. Osnovno je pravo obitelji da saznaju šta se desilo sa njihovim najbiližima. Prema raspoloživim podacima oko 10.000 osoba u BiH se još vodi kao nestali. Ovakva tragična i složena situacija prouzrokuje niz osobnih, društvenih i na koncu pravnih problema. Postoje mnoga pitanja kojim se potrebno odmah posvetiti i pronaći rješenja u vezi sa potragom za nestalim osobama", kaže pravna savjetnica Misije OSCE u Tuzli Amra Hamidović.
OSCE Misija u BiH svjesna je da je pitanje nestalih osoba neraskidivno vezano za potragu za pravdom, kaže pravna savjetnica u OSCE-u.
"I u tom svjetlu otkrivanje i ekshumacije masovnih grobnica su neophodna, kao i osiguranje neophodnih sredstava koja služe da bi se ovi podaci, odnosno fizički dokazi iskoristili u sudskim postupcima protiv osoba, pojedinaca optuženih za ubistva i nestanke ljudi. Naravno, ova djela pravno kvalificiraju kao krivična djela genocida ili zločina protiv čovječnosti. Zbog toga je pravni okvir, kao i odnos politike prema ovome pitanju u BiH od velike važnosti. Ovo prije svega zbog osiguranja efikasnog sprovođenja istraga u mnogim krivičnim predmetima u vezi sa zločinima počinjenim u ratu", navodi Amra Hamidović.
Do sada su nadležnost nad ekshumacijama imala kantonalna i okružna tužilaštva u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, podsjećaju iz OSCE-a.
"U praksi se to realiziralo na način da su tužioci iz FBiH prisustvovali ekshumacijama žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području RS, i obratno - tužitelji iz RS su nadzirali ekshumacije žrtava srpske nacionalnosti na području FBiH. Ovakvo uređenje je prouzrokovalo dojam nacionalne pristrasnosti u provođenju ovih istražnih radnji, jer se odstupalo od principa mjesne nadležnosti za počinjena zlodjela. Međutim, u junu 2010. godine, na kolegiju tužilaca FBiH donesena je odluku kojom se prekida ovakva praksa. Obrazloženje je bilo da je ovakva praksa suprotna principu teritorijalnosti. Ovaj postupak, odnosno ovo rješenje dovelo je u pitanje nastavak rada na brojnim ekshumacijama koje su bile u toku ugrožavajući tako otvorene istrage u predmetima ratnih zločina i pravo porodica da znaju šta se desilo sa njihovim najbližima. Stoga je sporazum koji je postignut u avgustu 2010. godine, kojim se predviđa da Tužilaštvo BiH preuzme sve ekshumacije na teritoriji BiH, pozitivno rješenje.Osiguranje integriteta procesa ekshumacije je neophodno da bi se osigurala garancija postizanja pravde i istine za žrtve, preživjele i za njihove porodice", poruka je OSCE-a, koju prenosi pravna savjetnica Misije u Tuzli.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.