Srpske vlasti tvrde da ne znaju gdje je Mladić
Autori: Dženana Karabegović i Zoran Glavonjić
FTV objavila je amaterske snimke Ratka Mladića nastale, kako je rečeno tokom prikazivanja informativno-političke emisije “60 minuta”, u proteklih 12 godina. Radi se, uglavnom, o snimcima u beogradskom naselju Košutnjak na kojima se vidi kako se Mladić sa porodicom veseli na svadbi i druži sa prijateljima i rodbinom.
Tokom emisije uključeno je i javljanje direktora Kancelarije Republike Srbije za saradnju sa Haškim tribunalom Dušana Ignjatovića. Ignjatović je priznao kako se Mladić krije u Srbiji, ali i da tamošnje vlasti ne znaju gdje:
“U ovom trenutku zaista govoriti da ga krije Vojska Srbije, to mislim da nije tačno.”
“Gospodine Ignjatoviću, nemojte od nas više očekivati da vjerujemo više vama nego svojim očima. Nemojte, molim vas, zaboravite nas - u ime vas, u ime Srbije, u ime te djece tamo u Srbiji riješite se više tog zla - biće lakše nama sigurno, ali vjerujte da će biti lakše i vama. Nemojte nam više pričati da ne znate gdje je. Od 2000. do 2003. dok sam bio u Beogradu, cijeli Beograd je znao šta se dešava i gdje je. Ja vas upućujem da pitate tadašnjeg ministra odbrane, a vi znate ko je bio, gdje je bio Ratko Mladić.”
Nemojte, molim vas, zaboravite nas - u ime vas, u ime Srbije, u ime te djece tamo u Srbiji riješite se više tog zla - biće lakše nama sigurno, ali vjerujte da će biti lakše i vama. Nemojte nam više pričati da ne znate gdje je.
Prikazani snimci uzrdmali su sve žene i majke koje su preživjele genocid u Srebrenici, ali i izgubile svoje najmilije nakon što je Vojska Republike Srpske na čelu sa Ratkom Mladićem zauzela taj grad:
“Gledam njega, on se slobodno šeće, a ja moga sina nemam, nemam muža, nemam zeta, nemam puno mog naroda, a on komotno hoda. Kažu da ne mogu da ga nađu, a slobodno se šeće Beogradom.”
“Ja sam pala u nesvijest. Kažem ti užasno je bilo - jer ja sam izgubila dva sina i čovjeka.”
11. jula ove godine navršiće se 14 godina od genocida u Srebrenici, kaže predsjednica Udruženja Žene Srebrenice Hajra Ćatić. Sramotno je, navodi, što se Ratko Mladić i dalje krije i što ga Srbija još uvijek ne isporučuje Haškom tribunalu:
“Sinoć je sve potvrđeno. Mi smo cijelo vrijeme govorili da se Ratko Mladić i Karadžić nalaze u Srbiji i u RS-u. Znači da su mogli davnih dana i godina da ih izruče.”
Politika je da cijelo vrijeme se plasiraju određene priče, a u suštini je sasvim jasno: dati rok Beogradu imate toliko vremena da izručite Mladića, u protivnom nećete dobiti nikada zeleno svjetlo. Tako se stvari završavaju - ko hoće da završi.
“Politika je da cijelo vrijeme se plasiraju određene priče, a u suštini je sasvim jasno: dati rok Beogradu imate toliko vremena da izručite Mladića, u protivnom nećete dobiti nikada zeleno svjetlo. Tako se stvari završavaju - ko hoće da završi. A ko hoće da pregovara i da pravi krizu u regionu, onda se to na ovaj način radi.”
Predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH Fadila Memišević:
“Da se na Srbiju izvrši pritisak, to je ključ, odnosno da se izvrši pritisak i na Rusiju jer i ona ima tu svoje prste - da se uhapsi Ratko Mladić. Jer ovo sve što smo vidjeli u ovom mozaiku nije ništa drugo nego je svjetskoj i našoj javnosti prezentirano jedno užasno ruganje žrtvama.”
Povodom objavljenih snimaka Ratka Mladića reagovao je i evropski komesar za proširenje Oli Ren. On je rekao da bi bio veoma iznenađen kada bi se pokazalo tačnim da su ti snimci iz 2008. godine. Ren je naveo da je u redovnom kontaktu sa Haškim tribunalom i da posljednji izvještaji i pretpostavke o kretanju Mladića govore o periodu iz 2006. godine i ranijim godinama, a ne o 2008. godini, kada je nova vlada Srbije bila formirana.
* * * * *
Rasim Ljajić, predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, izjavio je da je u potrazi za Ratkom Mladićem 4. decembra 2008. u pretresu kuće tog haškog optuženika u Beogradu, zaplenjeno 215 video zapisa iz njegove privatne kolekcije, i da je kompletan materijal haškom Tužilaštvu predat 27. marta 2009. Neki od tih snimaka objavljeni su na bosanskoj Federalnoj televiziji, ali je sigurno da u medije nisu dospeli iz Srbije, dok u ovom trenutku ne znamo da li su potekli iz Tužilaštva u Hagu, rekao je Ljajić:
"Nijedan snimak koji je objavljen nije mlađi od osam godina - nijedan. Prema tome, ovde je jasno da niti smo šta hteli da sakrijemo, niti imamo razloga za to. Što se tiča snimka Ratka Mladića iz vojnih objekata, nismo ustanovili tačan datum, ali ću vam reći da je Mladić poslednji put boravio u jednom vojnom objektu 1. juna 2002. godine, i radi se o vojnom objektu Krčmari, kod Valjeva. Ko god nam da bilo koji podatak da se Mladić, posle tog datuma krio u nekom od vojnih objekata, dobiće novčanu nagradu."
Ljajić je rekao da će u razgovorima sa predstavnicima Tribunala insistirati da se proveri kako su snimci, koji je trebalo da se koriste na suđenjima, dospeli u medije, i požalio se na činjenicu da se u javnosti često pojavljuju podaci dostavljeni haškom Tužilaštvu. Pogotovu što, kako kaže Ljajić, objavljivanje tih materijala ozbiljno ugrožava potragu za preostalim optuženicima. Po mišljenju Rasima Ljajića, publikovanje Mladićevih snimaka nije se dogodilo tek tako, već se čini da, nakon pozitivnih ocena haškog tužioca Sergea Brammertza i Sjedinjenih Američkih Država, time neko želi da dezavuiše i minimizira saradnju Srbije sa Hagom. Kako je rekao, ni momenat nije slučajan, jer se sve događa u trenutku kada Holandija odlučuje o liberalizaciji viznog režima za Srbiju:
"Ja se plašim, naprosto, da upravo namera objavljivanja ovih snimaka jeste da se spreči i pozitivan stav Holadije i da se mi ponovo bavimo objašnjavanjem da li postoji spremnost u Srbiji da locira i izruči preostala dva haška optuženika, da se ponovo dovedemo na optuženičku klupu, da se branimo. Nekima u međunarodnoj zajednici je očito stalo da se Srbija večito bavi Ratkom Mladićem - i da bi neko imao način da dalje vrši pritisak na Srbiju."
Nekima u međunarodnoj zajednici je očito stalo da se Srbija večito bavi Ratkom Mladićem - i da bi neko imao način da dalje vrši pritisak na Srbiju.
Kako je Ratko Mladić i dalje van domašaja pravde, ostaje nepoznanica da li se krije u Srbiji. Nataša Kandić, direktorka Fonda za humanitarno pravo, izjavila je da veruje da ga najverovatnije čuvaju dobro naoružani ljudi koji su mu ostali odani još od rata u Bosni, i da srpska vlast procenjuje rizik njegovog hapšenja.
Advokat Fonda Dragoljub Todorović izjavio je za naš radio da snimci Mladića dokazuju da su ga određeni krugovi u Srbiji dugo štitili, i da veruje da je on i dalje tu:
"Ti snimci su najdrastičniji primer da je Mladić već dugo u Srbiji, ali to nisu jedini dokazi. I od ranije imamo izjavu predsednika Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, da se on do određenog vremena, do određenih godina nalazio u Srbiji. Imamo sad najnoviju izjavu Brammertza koji kaže da je Mladić u domenu srpske vlasti. Sve to govori da je on koristio objekte Vojske Jugoslavije, da se u njima skrivao."
Srpski zvaničnici ponovili su da je jasno da je Ratko Mladić bio zaštićen za vreme Slobodana Miloševića, ali da to u ovom trenutku nije slučaj, i da se intenzivno radi na njegovom hapšenju. Među objavljenim video zapisima posebno je bilo interesantno nekoliko snimaka, pogotovu jedan iz zimskog perioda za koji se pretpostavljalo da je zabeležen nedavno. Rasim Ljajić:
"Snimak gde se kaže da Mladić u društvu supruge i kćerke šeta po snegu navodno je sačinjen 2008. godine, kako se sinoć čulo. Čuli ste sad podatak da je sahrana Mladićeve kćerke bila 25. marta 1994. godine."
Beograđani za naš program kažu da pomno prate sva dešavanja vezana za Haški tribunal, i da su sa zanimanjem ispratili i snimke iz arhive Ratka Mladića, koje je javnost prvi put mogla da vidi:
"Glupost! Šta sad? Šta više da se slika? Ovo su sad objavili da mi, ipak, ne dobijemo te vize. Za tu vizu je borba neviđena. Ako se Mladić ne krije negde preko - ovde sigurno nije."
"Mislim da on možda nije živ. Jer on je takav čovek da se nikada ne bi predao. Ako bi došlo do toga, završio bi sam sa sobom."
"Ja se slažem da i Mladić bude uhapšen, ali da budu i svi drugi biti uhapšeni. Ali ovako..."
"Pa svi znamo da se krije, a gde, šta ja znam."
"Ne verujem da je on od 2002. uopšte u Srbiji."
"Ja bih volela da se on krije kod mene. Ja bih ga sakrila."
"Ja bih ga prijavila, ne bih ga krila zato što cela nacija trpi zbog jednog čoveka."
ICTY: Počelo suđenje Stanišiću i Simatoviću
Autor: Goran Jungvirth
Na ponovnom početku haškog suđenja bivšim srbijanskim obavještajcima Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Tužiteljstvo je iznijelo uvodne riječi o dokazima kojim će pokušati potkrijepiti optužnicu o udruženom zločinačkom pothvatu u stvaranju paramilitarnih jedinica odgovornih za brojne zločine u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
Iako je Stanišić pod izlikom teške depresije i dalje odbio sudjelovati u suđenju preko video linka kojim je u pritvoru povezan sa sudnicom, proces je počelo prezentacijom slučaja Tužiteljstva i dokazivanjem veze između optuženih obavještajaca i bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića u pokretanju zločinačkog pothvata protjerivanja nesrpskog stanovništva iz dijelova Hrvatske i BiH. Tužitelj Dermot Groome (riječima sudskog prevoditelja):
Jedan od ljudi o kojima će Pretresno veće puno čuti je Slobodan Milošević. Oduvek je bio stav Tužilaštva da je on bio ključna, pokretačka snaga udruženog zločinačkog poduhvata.
„Jedan od ljudi o kojima će Pretresno veće puno čuti je Slobodan Milošević. Oduvek je bio stav Tužilaštva da je on bio ključna, pokretačka snaga udruženog zločinačkog poduhvata. Tužilaštvo će predočiti dokaze tokom ovog suđenja koji pokazuju da je postojala bliska radna veza između dvojice optuženih i gospodina Miloševića.“
Ipak, suđenje se neće baviti utvrđivanjem tko i što je dovelo do međunacionalnih sukoba ili odgovornošću srbijanskog vrha za ratna zbivanja budući da je to i dalje predmet brojnih istraživanja, naglasio je tužitelj (riječima sudske prevoditeljice):
„Fokus ovog suđenja je na gospodinu Stanišiću i gospodinu Simatoviću i ulozi koju su oni igrali u počinjenju zločina u Hrvatskoj i BiH, ulozi koju su oni igrali u planiranju da se koristi nasilje kako bi se prokrčio put suštinskim demokratskim promenama na teritorijama bivše Jugoaslavije.“
Suđenje će, s druge strane, otkriti mnoge pojedinosti i veze kojima će uzroci i tijek ratnih zbivanja postati jasniji. Budući da se preko konkretnih zadataka koje su provodili obavještajci pod Miloševićevom komandom u stvaranju brojnih paramilitarnih jedinica može i iščitati politika koja je pokrenula rat:
„U ovom suđenju ćemo ispitati ’zajedničke ciljeve svih srpskih zemalja’ koje pominje gospodin Stanišić u svom telegramu. Konkretno: šta su bili ti ciljevi, ko je imao te ciljeve, koji su bili metodi koji su bili primijenjeni da bi se ostvarili ti ciljevi - i što je najvažnije - da li su počinjeni međunarodni zločini u ostvarivanju tih ciljeva?“
Tužitelj Groome se u uvodnoj riječi osvrnuo i na neke od prikupljenih dokaza koji će posvjedočiti o brutalnim metodama brojnih paramilitarnih jedinica stvorenih od strane optuženih Stanišića i njegovog podređenog Simatovića - poput stravičnog zločina jedinice Škorpijona čiji pripadnici ubijaju zarobljene Bošnjake nakon pada Srebrenice, što je i prikazano na prvom dokaznom videosnimku:
„Na kojem su slike tri čovjeka i tri dječaka ustrijeljena u potiljak, vezanih ruku žicom, zarobljenih dok su bježali iz Srebrenice koja je pala. Gledamo kako tiho i pomireni sa sudbinom idu do mjesta gdje su ubijeni jedan po jedan. Gledamo njihove tamničare: neki ismijavaju šestoricu u njihovim završnim trenucima, drugi pokazuju ponašanje koje je srodno rutinskom zadatku, jedan usredsređen na to da pogubljenje uhvati na videotraku.“
Tužilaštvo će dokazati da Stanišić i Simatović su bili dobrovoljni članovi te uže grupe ljudi koja je imala istu namjeru da ukloni veliki dio stanovništava nesrpskog porijekla, uglavnom muslimana i Hrvata, iz njihovih domova, iz njihove zemlje, da to uradi silom i da to uradi na taj način što će vršiti ubistva i progone.
Tužitelj je pokazao kako je i srbijansko zakonodavstvo spriječavalo stvaranje i raspoređivanje paramilitarnih jedinica van Srbije, u čemu se i ogleda, prema stavu Tužiteljstva, nezakonito ponašanje optuženih koji su se priklonili Miloševićevom stavu zaobilaženja pravila stvorivši 26 kampova za obuku diljem Hrvatske i BiH:
„Tužilaštvo će dokazati da Stanišić i Simatović su bili dobrovoljni članovi te uže grupe ljudi koja je imala istu namjeru da ukloni veliki dio stanovništava nesrpskog porijekla, uglavnom muslimana i Hrvata, iz njihovih domova, iz njihove zemlje, da to uradi silom i da to uradi na taj način što će vršiti ubistva i progone.“
Bivši načelnik službe sigurnosti srbijanskog MUP-a Stanišić i dalje odbija bilo kako sudjelovati na raspravama, čak i preko videolinka koji je specijalno za njega instaliran u pritvorskoj jedinici. Stanišićev podređeni - Frank Simatović, bivši zapovjednik Jednice za specijalne operacije, bio je prisutan u haškoj sudnici. Nakon uvodne riječi Tužiteljstvo će započeti s izvođenjem svjedoka i dokaza ratnih zbivanja u BiH i Hrvatskoj tijekom 90-ih godina.
Mladićeve beleške važan dokaz Hagu?
Autor: Zoran Glavonjić
Suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim čelnicima Državne bezbednosti Srbije, koje je počelo ove sedmice za jedan od glavnih dokaznih materijala mogao bi koristiti ratni dnevnik optuženog Ratka Mladića, koji je sudu dostavljen početkom marta, nakon što su ga srbijanske vlasti pronašle kod njegove supruge u decembru 2008.
U nekoliko ratnih i posleratnih beležnica Ratko Mladić je rukom pisanim, ćiriličnim slovima detaljno opisao sastanke sa nekadašnjim srpskim predsednik Slobodanom Miloševićem, prvim čovekom Državne bezbednosti Srbije Jovicom Stanišićem, kao i vojnim zvaničnicima i drugim tada važnim osobama.
Pukovnik u penziji Dragan Vukšić, analitičar koji je i član Foruma za međunarodne odnose, izjavio je za naš program da bi neki detalji iz beležnice zaista mogli da budu značajni za suđenje, ali i ocenio da dnevnik nije pronađen slučajno, već da ga je begunac Ratko Mladić jednostavno učinio dostupnim potrazi i sudu:
Ako je to autentično onda je on to apsolutno namerno ostavio kod supruge i sigurno ga je neko savetovao da to sada uradi sa namerom da unese nove elemente, da, možda, pokuša da opere sebe, kao što to pokušava i Radovan Karadžić. Karadžić može da dokaže šta god hoće u Haškom tribunalu, ali njegova odgovornost stoji, kao i Mladićeva, bez obzira sta će se dalje desiti.
"Ako je to autentično onda je on to apsolutno namerno ostavio kod supruge i sigurno ga je neko savetovao da to sada uradi sa namerom da unese nove elemente, da, možda, pokuša da opere sebe, kao što to pokušava i Radovan Karadžić. Karadžić može da dokaže šta god hoće u Haškom tribunalu, ali njegova odgovornost stoji, kao i Mladićeva, bez obzira sta će se dalje desiti. Stvar je mogla ranije da se završi da su ti ljudi imali iole ljudske hrabrosti, časti, poštenja i digniteta, pa da kažu: ’Jeste, ja sam to radio, radio sam to uz sugestiju drugih, ali sam ovo radio svojom voljom. Bio je izbor na meni da li ću to da radim ili ne i ja sam se odlučio da to radim i spreman sam za to da odgovaram.’"
Stanišić i Simatović optuženi su ratne za zločine nad Hrvatima i muslimanima u Hrvatskoj i BiH od 1991. do 1995, a za Tužilaštvo su izuzetno važne Mladićeve zabeleške koje, kako se navodi, povezuju Stanišića sa paravojnim jedinicama iz Erduta i Đeletovaca, odnosno sa „Arkanovcima” i sa „Škorpionima”, koje su, po optužnici, direktno uključene u zločine.
Dragan Todorović, iz Fonda za humanitarno pravo, rekao je za naš program da bi, u slučaju da je beležnica autentična, ona mogla biti važan dokaz o ratnom delovanju paravojski van teritorije Srbije:
"Jedinicu za specijalne operacije (JSO) Služba državne bezbednosti (SDB) formirala je za vreme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Legija je ratovao rame uz rame sa Bocom Medićem, komandantom Škorpiona, postoje i videosnimci da se nalaze zajedno na frontu u Bosni. Dakle, sve te jedinice uglavnom su pripadanici srpske Državne bezbednosti - i Škorpioni i JSO i Bokanovci i mnogi drugi na bosanskom ratištu. Njih je formirala Služba državne bezbednosti."
Najznačajniji delovi Mladićevih beležnica koje pominje Tužilaštvo nisu se pojavili u srpskoj štampi zato što verovatno nisu dostupni jer se i u zahtevu sudskom veću vode kao tajna. U njih je uvid imao Zoran Jovanović, advokat Franka Simatovića koji je optužen zajedno sa Jovicom Stanišićem. Za naš program Jovanović je rekao da je sud odobrio da se beležnica nađe na spisku dokaznih predmeta koje tužilaštvo namerava da koristi, a da će o tome da li će dnevnik biti uvršten u dokaze biti odlučeno tokom samog suđenja:
"Par stranica iz te beležnice, za koje Tužilaštvo smatra da su relevantne za ovaj predmet, bile su u poverljivom aneksu, tako da je ne mogu da vam kažem sadržinu toga. U svakom slučaju, odbrana se protivila da to bude uvedeno kao dokaz, zato što smatramo da je to kasno jer suđenje uskoro počinje. Postavlja se i pitanje autentičnosti tih beležaka, a ni samo Tužilaštvo nije pružilo dokaze da to jeste autentično. Čak oni u svom podnesku kažu da se radi navodno o beležnici Ratka Mladića. Oni prvih šest nedelja suđenja praktično ne mogu da je koriste da bi odbrana imala vremena da se sa time upozna."
Kako izgleda deo sadržaja Mladićevih beleški objavili su beogradski dnevni listovi, pa se citira jedna od crtica:
„Našao u Kazahstanu RPO A - šmel B-3, ukupno 3.000 komada za milion dolara ili 333 dolara po komadu, a ako hoćemo kupiti 200 kom, onda to košta 750.000 dolara. Naručio AG-S-17 (bacač bombi automatski) „Snaj. puška 12,7 mm dometa do 3.000 m, ne zna koliko će doći;” Naručio snaj. pušku SVD dometa do 1.000 m, kalibra 7,62 ili 5,54 (ne zna tačno)…”
A zatim u sledećoj fusnoti piše:
„Oni koji rade u Moskvi, Škorić i društvo, oni su lenčuge, neće da rade ništa. Ja sam im nudio da stave u diplomatsku poštu i rizikovao sam delove za ‘mig’. Ovi ljudi koje su postavili nisu naši. … Ovde sam do srede i idem u Niš da čekam avion.”
Posle svega, postavlja se i pitanje da li stari lični dnevnik haškog begunca može pomoći i da se uđe u trag Ratku Mladiću, pogotovu ako se u obzir uzme mogućnost da ga je sam ostavio kod supruge. Pukovnik Dragan Vukšić:
"Ako je on u dobrom psihofizičkom stanju, i ako to radi sračunato i sa određenim ciljem, onda ova igra može da potraje i duže. Ja ipak mislim da on nije daleko."
Mesićeva prozivka Vlade zbog topničkih dnevnika
Autor: Enis Zebić
Takozvani topnički dnevnici o djelovanju hrvatske artiljerije po ciljevima u Kninu u akciji „Oluja“ 1995. godine bili su povod da hrvatski predsjednik Stjepan ove sedmice Mesić prozove hrvatsku Vladu. Mesić je predbacio Kabinetu štomu nije dostavio cjelovitu informaciju o potrazi za tim dokumentima koje haško Tužiteljstvo posljednjih mjeseci proglašava ključnim dokazima protiv haškog optuženika Ante Gotovine. Vlada u Zagrebu prvo je tvrdila da dokumenti ne postoje, da bi kasnije priznala da su postojali, ali da ih je dio uništen, a dio otuđen.
„Neću komentirati sjednicu Vijeća sigurnosti o našoj suradnji s Haškim sudom, osim što ću reći da nismo smjeli dopustiti da dođemo u takvu situaciju. Naprosto nismo smjeli. Ako se već govori o tome čiji talac Hrvatska smije ili ne smije biti, onda ova zemlja, po mojem dubokom uvjerenju, u prvom redu ne smije biti talac pomanjkanja političke volje svoje vlasti da uradi sve ono - naglašavam sve - na što je obvezuje ustavni Zakon o suradnji s Haškim tribunalom.“
Ako se već govori o tome čiji talac Hrvatska smije ili ne smije biti, onda ova zemlja, po mojem dubokom uvjerenju, u prvom redu ne smije biti talac pomanjkanja političke volje svoje vlasti da uradi sve ono - naglašavam sve - na što je obvezuje ustavni Zakon o suradnji s Haškim tribunalom.
Vanjskopolitički savjetnik hrvatskog predsjednika Tomislav Jakić pojasnio je za naš radio razloge Mesićeve ljutnje. Suradnja sa Haškim tribunalom jedan je od ključnih kriterija po kojem se procjenjuje naša sposobnost i podobnost za ulazak u Europsku uniju, dakle radi se o vanjskopolitičkom pitanju. Ujedno je to i pitanje nacionalne sigurnosti, jer se govori o dokumentima kojih ima ili nema, a i jedno i drugo su područja ustavnih ovlasti predsjednika Republike, podsjeća naš sugovornik:
„Iz toga slijedi da bez obzira postoji li formalna obveza državnih institucija da predsjednika konstantno izvještavaju o tome kako teče suradnja s Haškim sudom, njihova stvarna politička obveza da to čine postoji, a državne institucije to ne rade.“
Uredu predsjednika Mesića nikada nije dostavljen primjerak Vladinog izviješća o administrativnoj istrazi o tzv. topničkim dnevnicima, kaže gospodin Jakić:
„Točno je i to da je predsjednik ono što je saznao, saznao na zajedničkom sastanku kojega je imao sa glavnim tužiteljem Brammertzom i sa ministrom pravosuđa Šimonovićem. Dakle, on je tom prilikom čuo vrlo jasno, koncizno i suvislo obje strane i na temelju toga je formirao svoje stanovište.“
U svakom trenutku, predsjednik Republike Hrvatske gospodin Mesić može imati podatke. Možda je nedovoljno informiran o onome što je učinjeno. Mislim da je dobro čuvati se bilo kakve izjave koja bi nam u ovom trenutku, možda, mogla otežati položaj.
„U svakom trenutku, predsjednik Republike Hrvatske gospodin Mesić može imati podatke. Možda je nedovoljno informiran o onome što je učinjeno. Mislim da je dobro čuvati se bilo kakve izjave koja bi nam u ovom trenutku, možda, mogla otežati položaj.“
Profesor međunarodnog kaznenog prava i haški ekspert Ivo Josipović jedan je od onih koji tvrde da haško Tužiteljstvo inzistira na dostavi ovih dokumenata kako bi našlo alibi za loše pripremljenu optužnicu za „Oluju“, a sam ne vidi neku veliku dokaznu težinu u tim dokumentima, jer - uz ostalo - na terenu u Kninu moglo se vidjeti da grad nije razoren u granatiranju. Međutim, to ne opravdava ponašanje Vlade, koja je u cijeloj priči vezanoj uz „topničke dnevnike“ pokazala nevjerodostojnost i nekonzistentnost:
„Naime, najprije se tvrdilo kako ,dnevnika“ ima, pa kako ,dnevnika‘ nema, pa onda kako nekih ima, ali se nisu našli i tako dalje. Prema tome, od početka Vlada nije bila konzistentna u svojim izjavama. Za Hrvatsku bi bilo najbolje uvijek točno detektirati stvari, pa i kad je riječ o problemima. Iskreno partnerstvo je uvijek najbolje. Mislim da je to glavinjanje Vlade - danas imamo, sutra nemamo - zapravo naškodilo cijeloj poziciji hrvatske države i vjerodostojnosti Hrvatske u međunarodnoj zajednici.“
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.