Autori: Goran Jungvirth i Dženana Halimović
Žalbeno vijeće je djelomično uvažilo Krajišnikovu žalbu na prvostupanjsku presudu, te su odbačeni navodi o njegovoj odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini. Predsjedavajući sudac Žalbenog vijeća Fausto Pockar (riječima sudske prevoditeljice):
“Iako Krajišnikove osude po tri tačke optužnice, a to su deporatcija, prisilno premještanje i progoni zasnovani na tim zločinima i dalje stoje, Pretresno vijeće je pogrešno Krajišniku pripisalo krivičnu odgovornost za dvije druge tačke i većinu zločina pomenutih u četvrtom i petom dijelu presude.“
Žalbeno vijeće odbacilo je Krajišnikovu žalbu kako nije imao pošteno suđenje, no dovelo je u pitanje postojanje udruženog zločinačkog poduhvata za koji je prvotno osuđen. Iako je potvrdilo zaključak Pretresnog vijeća da je Krajišnik dijelio namjeru da se počine prvobitni zločini deportacije, prisilnog premještanja i progona, Žalbeno vijeće je zaključilo da Pretresno vijeće nije identificiralo kada su ta djela i postala dio zajedničkog cilja udruženog zločinačkog poduhvata:
“Iako pravilo 117 C pravilnika Žalbenom vijeću daje diskreciono pravo da pod odgovarajućim okolnostima naloži ponavljanje suđenja, Žalbeno vijeće nema obavezu da kad identifikuje neku grešku predmet vrati na ponovno suđenje. Nalog za ponavljanje suđenja je jedna izuzetna mjera čije se korišćenje nužno mora ograničiti. Žalbeno vijeće konstatuje da su ukinute osude za većinu zločina za koje je Krajišnik bio proglašen krivim. Međutim, osude za progone, deportaciju i prisilno premještanje su potvrđene i težina tih zločina zahtijeva tešku i srazmjernu kaznu.“
Žalbeno vijeće je pravomoćnu presudu donijelo skoro dvije i pol godine nakon izricanja prvostupanjske presude. Podsjetimo: Krajišnik, bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske tijekom rata i jedan od političkih vođa bosanskih Srba, u rujnu 2006. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 27 godina. No nakon toga i Krajišnik i optužba uložili su žalbe. Slijedi dispozitiv presude kojom Žalbeno vijeće:
“Ukida Krajišnikove osude pod tačkama 4. i 5., ukida Krajišnikove osude pod tačkama 3. 7 i 8. djelimično, odbacuje žalbu Tužilaštva na kaznu, osuđuje Momčila Krajišnika na kaznu zatvora od 20 godina, koje će početi teći od današnjeg dana, s tim da se u tu kaznu, u skladu sa pravilom 101 C i 107 pravilnika uračuna vrijeme koje je Krajišnik već proveo u pritovoru od hapšenja 3. aprila 200. godine.“
Krajišnik bi tako mogao biti slobodan za čak pet godina godina budući da nakon dvije trećine odsluženja kazne ima pravo zatražiti puštanje na slobodu.
Udruženja žrtava nezadovoljna odlukom
Smanjenje kazne Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku Skupštine bosanskih Srba, sa 27 na 20 godina, udruženja žrtava u Bosni i Hercegovini dočekala su sa nezadovoljstvom. Prvostepenom presudom Krajišnik je osuđen za zločine u 35 opština u BiH. Među događajima opisanim u toj presudi nalazi se i pogubljenje više od 150 civila iz logora Trnopolje, pored Prijedora, koji su ubijeni na Korićanskim stijenama. Masakr je preživjelo 12 zatočenika:
„Ispred sebe sam vidio mrtve ljude. I onda sam uzeo čovjeka, pokrio se ljudskim tijelom preko sebe i zaklonio se i pokušao sam da dopuzam do te stijene. U tom sam trenutku čuo da je neko vikao odozgo da neko se dole miče, onda su oni zapucali. Faktički, mrtvi čovjek me spasio kome ni dan-danas ne znam ni ime.“
Edin Ramulić, iz prijedorskog udruženja Izvor, kaže kako se na primjeru Krajišnika vidi nedosljednost u kaznenoj politici Tribunala, te ukazuje na posljedice ovakvog odnosa:
„To, nažalost, u javnosti sada daje jednu ružnu poruku da Tribunal, ustvari, koriguje svoju prvostepenu ulogu i prvostepeno utvrđivanje činjenica. Ja znam sasvim sigurno da će u lokalnim srpskim zajednicama, poput prijedorske, to biti protumačeno kao evo Tribunal ispravlja tu jednu nepravdu prema srpskom narodu. To je nešto što nas, nažalost, odvaja od pravde. Sve žrtve koje su na ovaj ili onaj način bile žrtve politike koju je zastupao Krajišnik su sigurno danas dalje od pravde.“
Zumra Šehomerović, iz udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, ističe kako je ipak najvažnije da je Krajišnik osuđen:
„Kao žrtva smatram da je možda trebao dobiti i veću kaznu za sve ono što je počinio u BiH, a isto tako nas raduje da je on na Sudu tamo i da odgovara za zločine koje je počinio. Vjerovatno Sud je znao šta je trebao uraditi - da li mu je trebao povećati ili smanjiti kaznu. Normalno da žrtve nisu zadovoljne s tim jer samo žrtve znaju šta su preživjele i šta im se sve desilo. “
Predsjednik Udruženja logoraša u Bratuncu Sakib Ahmetović također je razočaran haškom presudom:
„Sud u Hagu je skroz promijenio aršin prema krivcima za zločine u BiH. A ovako njihovo smanjenje kazni - to je još da mi Bošnjaci moramo se dobro zapitati šta nas čeka u budućnosti. Mi smo totalno razočarani načinom pronalaženja genocida. Evo uzmite samo Bratunac - 120 mrtvih, nijedan ratni zločinac nije suđen niti jednog dana, a ovo što je suđeno, to je suđeno za sasvim druga zlodjela koja su radili.“
Društvo za ugrožene narode nakon presude je Haškom tribunalu uputilo protest u povodu smanjenja kazne. Predsjednica Društva Fadila Memišević ističe da su tražili da se zadovolji pravda na koju žrtve imaju pravo:
„Mi smo očekivali doživotnu robiju, što je bilo i logično kad već nije izrečena presuda za genocid. Međutim, bili smo zbilja šokirani današnjim izjašnjavanjem Žalbenog vijeća i zato smo uputili taj protest. Poručeno je žrtvama da se njihov glas čuo, međutim ovo danas što je urađeno nije zadovoljenje pravde, ovo je ruganje i žrtvama i pravdi i na ovaj način Međunarodni sud za ratne zločine doveo je u pitanje svoj vlastiti kredibilitet.“
Među žrtvama koje se navode u prvostepenoj presudi jeste i približno 66 muslimana koje je juna 1992. srpska paravojska zatvorila u jednu muslimansku kuću u Višegradu i žive zapalila. Među njima bio je i brat Muhameda Šehića:
„Jedno cijelo selo Kurspahića koje je bilo isključivo muslimansko selo, sa još par usput muslimana koji su se desili na cesti, njih negdje oko 64, 65 - apsolutno su civili tu bili. Kuća se zapalila, oni su pucali. Moj brat je imao 12 godina, zvao se Faruk Šehić. On je iskočio kroz prozor i neko ga je ubio.“
Ono od čega žrtve i njihove porodice strahuju danas jeste činjenica da bi Krajišnik već za šest godina mogao biti na slobodi jer mu tada ističu dvije trećine kazne na koju je osuđen s obzirom da se u haškoj pritvorskoj jedinici nalazi od 2000. godine.
Beograd: Nove presude za Ovčaru
Autor: Iva Martinović
Trinaestero optuženih za ratni zločin na Poljoprivrednomn dobru Ovčara kod Vukovara, kada je ubijeno preko 200 hrvatskih zarobljenika, osuđeno je protekle sedmice u Beogradu na ukupno 193 godine zatvora. Petero optuženika je oslobođeno. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije najavljuje žalbu na oslobađajuće presude, a porodice žrtava poručuju da pravda nije zadovoljena.
„Sin mi je ubijen na Ovčari, imao je 26 godina. Meni presuda neće vratiti moga sina. Meni je jedino cilj da svijet vidi da se zločin kažnjava, da se ovakvi zločni više ne bi događali.“
Uz ove reči, iz sudnice Specijalnog suda u Beogradu izašli su članovi porodica žrtava na Poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara. Ukupne kazne u drugom, ponovljenom postupku umanjene su za ukupno 40 godina u odnosu na prvu presudu koju je Vrhovni sud ukinuo 2006. godine. Tako je jedan od optuženih, Milan Lančužanin, prvom presudom bio osuđen na 20 godina kao naredbodavac, da bi sada dobio šest godina, ali samo za prebijanje zatvorenika.
Iako navodi da je Tužilaštvo delimično zadovoljno presudama, portparol Tužilaštva Bruno Vekarić najavljuje žalbe:
„Za sve ove koji su pušteni, a koji su u prethodnom postupku dobijali čak i kazne od 20 godina. Sporna je po nama odluka i za Lačužanina kome je sa 15 godina smanjena kazna na šest godina. Mogu se naći pravni razlozi, ali mislim da će to biti predmet takođe naše žalbe.“
Obrazlažući presude, predsedavajući sudija Vesko Krstajić rekao je da su osuđeni u noći između 20. i 21. novembra 1991. godine na Ovčari ubili 200 ratnih zarobljenika izvedenih iz vukovarske bolnice. Ovi ljudi su, nakon trijaže, odvedeni najpre u krug Veleprometa, a od tamo, nakon maltertiranja pa i ubistava, u hangar na Ovčari. Prema Krstajićevim rečima, kod hangara je formiran špalir gde su zarobljenici mučeni i prebijani. U tom hangaru osuđeni Vujović i Vujanović naredili su da se zarobljenici ubiju i odredili ko će izvršiti egzekuciju. Potom su traktorskom prikolicom odvezeni na obližnje mesto Grabovo gde su ubijeni, a njihovi leševi zakopani u jamu.
Tokom izricanja presude dvojica osuđenih na najviše kazne udaljeni su iz sudnice jer su vređali sud i pokazivali srednji prst sudskom veću. Svi osuđeni imaju pravo žalbe, a advokat prvooptuženog Miroljuba Vujovića, Miroslav Perković, poziva se na odluku Vrhovog suda Srbije koji je krajem 2006. ukinuo prvostepenu presudu Veća za ratne zločine kojom je 14 od 16 optuženih osuđeno na ukupno 231 godinu zatvora:
„Pokazala je, ustvari, da je Vrhovni sud bio u pravu kada je vratio predmet jer vidimo sada da je ova odluka ipak, ne uzimajući u obzir sve optužene, promenila stav tog istog veća i to isto veće je sada za ljude koje je prethodno presudilo 20 godina donelo oslobađajuću presudu. Znači da moramo poštovati odluke Vrhovnog suda i da će Vrhovni sud najserioznije ispitivati ovu odluku.“
Predsednica Fonda za humantirano pravo Nataša Kandić, ispred Specijalnog suda, poručuje da će porodice žrtava zločina na Ovčari svoj mir pronaći tek kada se osude generali JNA koji su za ceo zločin znali:
Zločin na Ovčari dogodio se nakon što su jedinice bivše JNA 18. novembra 1991. godine zauzele Vukovar pozvavši na predaju ili borbu do potpunog uništenja:
„Mi znamo da vi želite da se predate, ali nam dajte do znanja da li da prekinemo ili da krenemo na sveopšte uništenje.“
Ovim je okončano tromesečno razaranje u kojem je poginulo više hiljada ljudi, a razrušen gotovo čitav grad:
„Bolnica je u proteklom avionskom napadu najgore stradala!“
„I deveta, i deveta, klaćemo Hrvate....“
„Oni koji se ne predaju i koji još uvek iz ponekog budžaka pružaju otpor, sami su sebe osudili na smrt!“
Regija: Produženje rada Haškog tribunala očekivano
Autor: Iva Martinović, Dženana Halimović, Ankica Barbir-Mladinović
Rezolucija Evropskog parlamenta kojom se predlaže produženje mandata Haškog tribunala barem za bar još dve godine u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, prema prvim reakcijama, bila je očekivana. U Hagu nastavljaju raditi, bez obzira na konačnu odluku o mandatu tog suda.
Nakon što je Evropski parlament usvojio rezoluciju kojom predlaže produženje mandata Haškog tribunala za bar još dve godine, u tom sudu pozdravljaju predlog i pozivaju sve države koje su dužne da ispune svoje obaveze i obezbede da se preostali haški begunci Ratko Mladić i Goran Hadžić privedu pravdi. Portparolka Tribunala Nerma Jelačić kaže da, bez obzira na konačnu odluku o mandatu tog suda, u Hagu nastavljaju da rade punom parom:
"Naravno, Tribunal ostaje pri onim rokovima koje je smo mi sami, dakle sudije ovog Tribunala, izradili u toku protekle godine. Međutim, želeli bismo, kao i tada, da naglasimo važnost hapšenja dvojice preostalih optuženih, Ratka Mladića i Gorana Hadžića, jer njihovo kontinuirano bjekstvo i dalje ograničava mogućnost Međunarodnog suda da okonča svoj rad u skladu sa rasporedom. Zato tražimo da se ova dvojica uhapse što prije i predaju u nadležnost Tribunala, kako bi se mogli procesuirati."
Uz najavu da će Srbija ispuniti svoje obaveze, šef Vladine kancelarije za saradnju sa Hagom Dušan Ignjatović uveren je Tribunal neće zatvoriti vrata 2010. godine:
Upravo ovo očekuju protivnici saradnje sa Hagom, oni koji taj sud vide kao instituciju usmerenu isključivo protiv Srba. Jedan od njih je književnik i član Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića Brana Crnčević:
"To mrcvarenje Srbije koje se odigrava u Haškom tribunalu predugo traje jer će dve godine pred zatvaranje izgubiti i poslednje pristalice u evropskoj zajednici. Oni su već osudili ceo politički i vojni vrh Srbije na toliko godina robije, što samo po sebi znači da imaju nameru da dokazuju da ne sude državi nego pojedincima, ali ustvari sude državi."
Najvatreniji navijači za kraj rada Haškog tribunala ostaju, ipak, Šešeljevi radikali. Njihova poslanica Gordana Pop Lazić, u danu kada Evopski parlament usvaja rezoluciju o produženju mandata Suda, za skupštinsku govornicu izlazi sa još jednom u nizu poruka podrške najtraženijem haškom beguncu:
"Koristim priliku da danas čestitam rođendan generalu Ratku Mladiću. Želim mu dobro zdravlje, da ga Bog čuva i da nikada ne padne u ruke onima koje sigurno možemo da nazovemo teroristima."
Osim aplauza, u polupraznoj skupštinskoj sali nije se čulo ništa više. Izuzev jedne reči trenutnog predsedavajućeg - da to nije bila povreda poslovnika.
Ovakvim i sličnim porukama u Srbiji je ukorenjena duboka predrasuda prema Haškom tribunalu koja se teško može racionalno pobijati, smatra Biljana Kovačević - Vučo iz Komiteta pravnika za ljudska prava. Ona ističe da je predlog Evropskog parlamenta u potpunosti u skladu sa ciljevima zbog kojih je Tribunal i osnovan, te ne vidi razlog zbog kojeg ga Savet bezbednosti ne bi uvažio:
Stoje li za njih ovi argumenti, pitali smo na kraju Beograđane:
"Produžiće rad samo zbog Mladića i Hadžića? Katastrofalno!"
"Nekako mislim da nisu pravedni, sve je protiv Srba. Srbi dobijaju najveće kazne, a druge oslobađaju ili nestanu svedoci koji bi mogli da ih optuže. Mislim da, ipak, ne bi bilo dobro da nastavi sa radom."
RSE: Mislite da Mladić i Hadžić ne bi trebalo da se nađu u Hagu?
"Mislim da je to samo instrument njihove ucene, ako ih izručimo, biće nešto drugo."
"Svako ko je osumnjičen treba da bude u prilici da odgovori na te optužbe."
RSE: Dakle, mislite da bi Haški tribunal trebalo da nastavi sa radom?
"Da, što da ne?"
"Svejedno mi je, nisam ni za desne ni za leve, ni za gornje ni za donje."
U BiH pozdravljena Rezolucija Evropskog parlamenta
Na Rezoluciju Evropskog parlamenta su među prvima u BiH reagovali u Društvu za ugrožene narode koje se već dvije godine zalaže za produženje mandata Tribunalu, te su se obraćali i Vijeću sigurnosti UN-a s istom molbom. Predsjednica Društva Fadila Memišević pozdravalja ovakvu odluku Evropskog parlamenta:
„Pozdravili smo u ime hiljada preživjelih žrtava masovnih protjerivanja, silovanja, ubijanja, zatvaranja u koncentracione logore koje u ovom produženju vide mogućnost zadovoljenja pravde koju oni dugi niz godina očekuju.“
Predsjednica Saveza udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica RS Milijana Bojić kaže kako je za BiH mnogo važnije od produženja mandata Haškog tribunala da uspostavi jako pravosuđe i da sama procesuira odgovorne, tim prije što rad Haškog tribunala nije opravdao očekivanja:
„Produženje rada Haškog tribunala ne vidim da će donijeti rješenje tog vrlo značajnog problema za narode na ovim prostorima. Znamo kako je počeo da radi, znamo kako radi i naravno da mi iz reda srpskog naroda apsolutno ne možemo biti zadovoljni jer srpske žrtve ni u jednom segmentu nisu dobile zadovoljenje pravde. Ima nezadovoljstva i sa drugih strana, ali govorim da su sigurno srpske žrtve bile diskriminisane kad je u pitanju postizanje pravde.“
Ekspert za međunarodno humanitarno pravo Sakib Softić nije iznenađen Rezolucijom jer Sud ne može prestati s radom dok se ne procesuiraju dvojica preostalih bjegunaca Ratko Mladić i Goran Hadžić, navodi Softić:
„Teško je očekivati da bi sudovi država nastalih raspadom bivše Jugoslavije pokrenuli i vodili pošteno krivične postupke protiv osoba koje žive u tim državama, a koje su u ime režima tih država počinile ratne zločine drugim južnoslavenskim narodima.“
Savez logoraša BiH zadovoljan je načinom na koji EU vidi problem ratnih zločina u BiH, tim prije što se mandatu Tribunala bliži kraj a neki su procesi tek započeli, kaže predsjednik Saveza Murat Tahirović:
„To je dobar signal za sve žrtve u BiH da se ipak u Evropi vodi interesa o tome da oni koji su počinili ratni zločin najtežeg oblika moraju odgovarati pred Tribunalom. I to je svakako za svaku pohvalu. Ja se nadam da će to prihvatiti Vijeće sigurnosti, koje je nadležno za produženje mandata Haškog tribunala, i da će to biti jedan signal koji će na neki način dati podstreka i sudijama i tužiocima da one procese koje već vode privode kraju, odnosno da ubrzaju postupak - s obzirom da je poznata činjenica da se dosta sporo vode postupci pred Tribunalom.“
Produženje mandata Tribunalu je očekivano s obzirom da neki predmeti nisu ni blizu okončanja, čime bi se stvorila jedna nezavidna pravna situacija, ističe šef Sekretarijata Vlade RS za odnose sa Haškim tribunalom Jovan Spaić, uz napomenu da je moguće da se stavovi prema radu Haškog tribunala u RS ovom odlukom još više prodube:
„Predmeti se naravno ne bi mogli okončati na brzinu, dovelo bi ljude u neravnopravan položaj. I ovako imate konotacija različitih na tu temu. I za nas to nije iznenaneđenje. S druge strane, to na neki način ima poruku i prema licima koja se još traže. Tribunal je vjerovatno pripremio i strategiju da nastavi svoj rad do okončanja prema svim licima. Zbog produženja roka, u kojem će Sud vjerovatno nastaviti da radi, stvaraju se mogućnosti da se neki aspekti njegovog rada prenesu i na Sud BiH i Tužilaštvo BiH da se nastavi kontinuitet koji je već započet.“
Nura Begović, iz udruženja Žene Srebrenice, kaže kako nije ni očekivala da Tribunal još završi rad, mada njime žrtve nisu zadovoljne, kao ni ulogom pomirenja koju do sada nije ispunio:
„Haški tribunal je napravio milion propusta, ali mi ne vidimo drugoga suda koji bi mogao. Imamo Sud BiH - i znamo da je Sud u Sarajevu drugi Haški Tribunal, ali mislimo da oni još ne mogu donositi takve odluke i presude. Znači da Haški tribunal mora još uvijek da postoji.“
O tome zašto dosadašnje presude nisu doprinijele pomirenju u regionu, Softić kaže:
„Zbog toga što su ratni zločinci ispraćani u Hag kao narodni heroji i njihova osuda je tretirana kao nužno zlo - heroji se žrtvuju još jedanput za narod kojem pripadaju.“
Hrvatskoj produljenje rada ni ne šteti ni ne koristi
Od uspostavljanja, Tribunal je okončao procese za 116 od 161 optuženog. Do 2010., prema odluci Vijeća sigurnosti UN-a, trebalo bi da se okončaju svi postupci, dok bi žalbe trebale biti okončane do 1012. godine.
Stručnjak za haška pitanja i profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu Ivo Josipović smatra da produljenje rada Haškog tribunala ne bi Hrvatskoj, neposredno, ništa značilo - ni štetilo ni koristilo:
Isto misli i dopredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak:
«Ništa ne znači, nema novih procesa nema jer optužnica više ne može biti iz Haga. Oni će samo prebacivati neke predmete u Hrvatsku.»
Osobno je, kaže, i očekivao da će se rad Suda produljiti:
Čičak napominje da će biti vrlo važno i mišljenje inovog američkog predsjednika o tom sudu:
"Kakav će biti stav Obame prema tom sudu - a mislim da će biti isti kakav je bio i Clintonov, s obzirom da vanjsku politiku vode ljudi koji su bili u Clintonovoj administraciji, dakle, oni će podržati rad Suda, a mislim da se lako može dogoditi da Amerikanci prihvate i pristup stalnom Međunarodnom sudu za ratne zločine.»
Odvjetnik Goran Mikuličić, haški branitelj Mladena Markača, jednog od trojice optuženih hrvatskih generala, takođe smatra da produljenje rada Haškog tribunala i nakon 2010. godine Hrvatskoj neće donijeti ni dobro ni loše:
«Jer, produljenje se, ja mislim, u većoj mjeri odnosi na druge predmete, a ne na ove koji su u tečaju. Konkretno, što se Hrvatske tiče, u tečaju je samo jedan predmet, a to je ovaj u kojem ja radim - 'Gotovina-Čermak-Markač' , a bez obzira na produljenje ili neproduljenje taj bi premet tako i tako ostao u nadležnosti Haškog suda, barem do prvostupanjske presude. Tako da ja ne vidim tu apsolutno nikave implikacije koje bi se mogle odnositi na Hrvatsku jer drugi predmeti nisu predviđeni, nisu optuženi i nisu istraženi, znači, ovaj je jedan jedini i s njim će se završiti.»
Ne misli čak da će produljenje nešto posebno značiti i za sam žalbeni postupak u haškom procesu hrvatskim generalima:
„Ne, jer čak da Haški sud i prestane s radom 2010., kao što je bilo prvotno predviđeno, uvijek bi, što se žalbenih postupaka tiče, ostalo jedno Žalbeno vijeće koje bi se ad hoc sastalo, bilo pod okriljem Međunarodnog kaznenog suda koji je isto u Haagu, ili nekoj drugoj organizacionoj strukturi. Dakle, to ne znači da bi sad žalbeni postupak prestankom Suda također prestao. Ono što bi prestalo prestankom Suda, to su nova optuženja i novi postupci, a toga za Hrvatsku nema i zapravo, ono što ostaje to su već podignute optužnice, a ta se nijedna ne odnosi na Hrvatsku. I ono što ostaje je eventualno ako se uhvati Ratko Mladić.»
Dakle, zaključuje i Mikuličić, za Hrvatsku sam produžetak rada Haškog tribunala neće imati nikakve implikacije:
«Nema, nema to nikakave implikacije. To ima više implikacija unutar samog Suda, radi samih službenika i administracije koja je zaposlena na Sudu, jer oni su bili u jednoj neizvjesnosti i većina njih je već pokušala naći drugi posao ili otišla sa Suda upravo radi toga jer nisu znali hoće li im biti produljeni ugovori. I to je za funkcioniranje Suda, posebno za Tajništvo, stvaralo velike teškoće jer oni nisu imali ovlaštenja zapošljavati nove ljude u situaciji kad je Sud bio pred zatvaranjem, a zapravo su gubili ljude i na taj način je efikasnost Suda bitno slabila.»
RSE: To bi bilo još dvije godine?
«To bi bilo još dvije godine, da. A u te dvije godine će se svi postupci, koji su započeli, sigurno završiti.»
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.